Ne, nije to život s koronom, nego život u koroni u kojoj se 'utapamo' već godinu dana. Ništa nije isto kao što je bilo u normalnim vremenima u kojima vladar nije bio covid-19, već ljudi. Malo-pomalo promijenili smo u našoj svakodnevici gotovo sve što je taj sićušni virus tražio od nas. Pokoravali smo se njegovu diktatu do te mjere da smo gotovo zaboravili na nježnosti, na druženja, na kavu s prijateljima, na proslave rođendana... Vjenčanja su, kao i sprovodi, isključivo u 'intimnosti uže obitelji', maske, dezinficijensi postali su obveza, a ne dobra volja.
Broje se ulasci i izlasci iz trgovina, mjeri se temperatura gotovo na svakom koraku... Umjesto prognoze vremena, panično svakodnevno iščekujemo podatke o zaraženima, onima u bolnici i umrlima, uz silnu sreću što mi nismo među njima. O tim brojkama ovisi i naš 'sutrašnji' način života, a nekima i egzistencija. Jesmo li u tih godinu dana uspjeli uhvatiti 'navike' virusa? Ne, nažalost! Samo znamo da kad nigdje ne idemo, kad se ne družimo, kad 'život stane', onda dijelom stane i virus. Sve ostalo su pokušaji i pogreške u kojima korona zasad izlazi kao pobjednik.
Istina, u tih 365 dana od prvoga zaraženog pomaknuli smo se s mjesta u trenutku kad se pojavilo prvo cjepivo, ali samo 'za milimetar' ili samo 'za korak'. Naime, cjepiva nema za sve, a bez 'masovnog cijepljenja' covid-19 i dalje pleše svoj pobjednički ples držeći nas kao taoce, dokazujući moć prirode nad čovjekom. No, i ta činjenica da nema cjepiva za sve pokazuje da ni korona nije uspjela poraziti pohlepu jer samo oni koji imaju debele novčanike mogu do spasonosnog uboda, dok se oni siromašni mogu samo nadati da neće pokupiti virus.
Uostalom, i ovih se dana u farmaceutskom svijetu naveliko raspravlja o tome kad će cijene cjepiva konačno početi rasti, i to višestruko, a ne hoće li ono biti dostupno svima. 'Loš posao u Bruxellesu' razlog je što je EU na koljenima s cijepljenjem i što trenutno svi strepe od trećeg vala pandemije s minimumom procijepljenih i na putu da se u skorije vrijeme još dodatno 'zaključamo'.
U Hrvatskoj se mjere lagano popuštaju temeljem stagnacije velikih brojki. Moći ćemo piti kavu na terasama do daljnjega. No, pitanje je koliko će to zadovoljstvo trajati jer smo svjedoci da se ostatak Europe dodatno zatvara. Sve je manje onih koji se suvereno upuštaju u 'prognoze tijeka korone' zato što je zaista teško svakodnevno 'gutati' demantije koje unatoč zdravom razumu plasira covid-19.
Naime, godinu dana od 'najezde' ovog virusa suočavamo se s njegovim novim licem - novim sojevima kao posljedice velikog broja zaraženih. Ne bi li prevario 'domaćina', virus se stalno mijenja pa trenutno uz onaj 'praprvi' kruži nekoliko dodatnih neprijatelja, od brazilskog i britanskog do južnoafričkog soja. Stručnjaci kažu da će u mogućem trećem valu upravo ti uljezi imati velik utjecaj na širenje korone.
Zato, barem do daljnjega, svako otvaranje, pa čak i ono kojim se tek malo odškrinu vrata, mora biti s velikim oprezom. U suprotnom, posljedice bi mogle biti pogubne unatoč dolasku toplijeg vremena u kojem, pokazalo se lani, virus dijelom gubi snagu, ali ne nestaje.
Ovih se dana NASA-in rover Perseverance spustio na Mars ravno u Jezero, kako je nazvan zanimljiv krater tog crvenog planeta. No, stanovnici Jezera u BiH, po kojem je kršten krater, nisu mogli 'masovno uživo' pratiti taj događaj koji je njihovo selo lansirao u svemirsku povijest jer korona je i dalje ostala na Zemlji diktirajući čak i 'pogled' na Mars epidemiološkim mjerama.