ZAGREB - Lidija je za stroj u očevoj radionici prvi put sjela sa šesnaest, trebao joj je novac za more. Danas je šefica i zapošljava šest radnika. Dragana sama montira stvari koje će tapecirati. Kupci je ponekad gledaju u čudu i pitaju se kako će to uspjeti s pažljivo manikiranim noktima. Ona ne mari, baš kao ni Diana, krovopokrivačica. Kad joj je suprug preminuo, dala je otkaz u ministarstvu, i preuzela njegov posao u očevoj radionici. Danas je jedna od najstručnijih u svojoj branši.
Pomaže obitelji
One su žene obrtnice. Počele su kao tinejdžerke, kao ispomoć u obiteljskom poslu, sada svoje obrte vode, i neke od njih krizi usprkos, zapošljavat će nove radnice. Uz to brinu za obitelji. Važniji i, brzo će se složiti, puno teži posao. Ovo su njihove priče.
- Došao jednom čovjek koji je tražio posao. Pitao me za gazdu jer neće pričati sa ženom. Kada sam mu rekla da sam ja gazda, pobjesnio je, rekao da on ni kući ne sluša ženu pa nema šanse da na poslu sluša mene. Otišao je, a nije čak htio ni razgovarati sa mnom da mu dam posao - ispričala je Lidija Došen Plećaš, šefica Duro-metala gdje se proizvode alati, suveniri, žigovi od čelika i preše.
Nakon srednje škole upisala je Filozofski fakultet, ali je nakon dvije godine odustala. Dosađivala se u usporedbi s dinamičnim životom u očevoj radionici. Lidija danas zapošljava šest radnika. Posao i brigu za djecu teško usklađuje, ali pomaže joj obitelj. Ne stigne više kao nekad sjediti za strojem, ali ponosna je što joj se u posao uključila i kćer.
Biserka Jakšić kao i Lidija i Dragana, sa svojim se obrtom počela baviti kao djevojka. Pomagala je ocu u zlatarskoj radionici preko ljeta. I sama voli nakit, pa je završila primijenjenu školu i unatoč upisanom studiju odlučila je da želi raditi s ocem. Danas je ona šefica Zlatarne Jakšić.
Radi sama i na svaki komad nakita koji izađe iz radionice potroši sate rada. U svijetu se dosta žena bavi zlatarstvom, no kad nas ih je malo, pa zato ljudi često sumnjaju u Biserkinu stručnost.
- Dogodilo mi se da je jedna žena, kada sam joj rekla da sam ja zlatarka, rekla da ja sigurno ništa ne znam, baš kao i djevojke koje prodaju u drugim zlatarnicama. Rekla sam joj da ja imam završenu školu, da godinama sama radim sav nakit, a ako ne vjeruje neka onda ode negdje drugo. Ipak je ostala kod mene. Nisam joj zamjerila - kaže Biserka. Zlatarstvo nije najfiniji posao na svijetu: obrada metala uništava nokte i čini ruke grubima, no kreativan je i zato ga voli.
Umjesto supruga
U njenom se obrtu izrađuju proizvodi od metala, poljoprivredni ventili, zglobovi za ručne stege itd. Posao je naslijedila od oca, koji je imao tri kćeri pa je bilo logično da jedna od njih preuzme obrt. Iako je završila školu za strojarskog tehničara gotovo svo znanje stekla je u osam godina rada s ocem. On je 1998. otišao u mirovinu pa je Renata Stubičar preuzela obrt Đimbrek. - Ljudi su često iznenađeni kad vide da sam ja vlasnica i misle da ja samo vodim obrt. Ali ja doista radim sa svoja dva radnika - kaže Renata.
Diana Horvat vodi Limarsko-vodoinstalatersko-krovopokrivački obrt, kojeg je naslijedila od svekra. Kada joj je umro suprug, koji je radio u obrtu s ocem, smatrala je da treba nastaviti njegov posao pa je dala otkaz u ministarstvu, gdje je do tada radila. Prije je znala pomoći suprugu u sređivanju računa, no kao inženjerka arhitekture nije se detaljnije bavila sanacijom krovova i limarstvom. Već šest godina sanacija i izvođenje ravnih i kosih krovova su joj svakodnevica, iako se Diana ne penje osobno na krovove.
To rade dva kvalificirana radnika koje zapošljava, no ona neprestano razmišlja kako da svoj posao unaprijedi i poboljša.
Osjetim strast kada fotelju rastavim i počnem tapecirati
Dragana Martić deset godina tapecira i proizvodi namještaj po mjeri. Ljubav prema tapeciranju usadio joj je otac, a kada je otišao u mirovinu, činilo se posve logičnim da preuzme njegov obrt Protap DM. Dvojica joj radnika rade na krupnijim stvarima i utovaruju namještaj u kamione. Obzirom da ima malo dijete, u zadnje vrijeme više tapecira manje stvari i ne sastavlja namještaj. - Strast koju osjetim kad rastavim fotelju i počnem je tapecirati zasjenjuje sve moje sumnje. Kad sam montirala, ljudi bi stajali i gledali me, a kad dečki dođu raditi isti posao nitko ne kontrolira hoće li dobro sastaviti - smije se Dragana.