‘Nismo svjesni što se događa. Studenti mi se žale da su izgurani s tržišta rada, a nisu svi pridošli budisti i hinduisti...‘

„U Hrvatskoj živi između 22 i 26 tisuća ratnih izbjeglica iz Ukrajine. Većinom su to žene i djeca, a 17 posto je muškaraca. Po kućanstvu od države dobivaju oko 500 eura mjesečno za stan i režije, imaju pravo na rad i oko 8000 ih radi. Većina njih već nakon godinu dana vrlo dobro govori hrvatski, za razliku od doseljenika s drugih kontinenata”, otkriva u Briefingu demograf, povjesničar i politolog dr. sc. Tado Jurić, izvanredni profesor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu gdje je provelo prvo istraživanje u Hrvatskoj o ratnim izbjeglicama iz Ukrajine te o iregularnim migrantima i tražiteljima azila.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

Ističe da lingvisti dovode u pitanje može li uopće netko iz Indije ili Napala naučiti jedan slavenski jezik kao što je hrvatski što je otežavajuća okolnost za integraciju iako se ona ne svodi samo na znanje jezika.

„Gotovo svi useljenici iz sjeverne Afrike u Francuskoj znaju francuski, ali se nisu integrirali. Integracija je za svaku zemlju ogroman izazov, a naročito kod nas u Hrvatskoj gdje uopće nemamo ideju kako izgleda integrirana osoba. Kao društvo nismo svjesni što se događa.

U javnost je gurnuta teza da se većina tih ljudi – izbjeglica iz Ukrajine, tražitelja azila i stranih radnika - neće duže zadržati, no naše istraživanje pokazuje da 96 tražitelja azila i izbjeglica iz Ukrajine želi hrvatsko državljanstvo, a 80 posto ih želi ostati ovdje. I tražitelji azila mogu raditi. Tijekom 2023. i 2024. azil u Hrvatskoj je zatražilo oko 100.000 ljudi”, kaže Jurić koji zbunjujućim smatra da MUP izvještava samo o tome koliko je ljudi dobilo azil, a to je godišnje 600 do 700 ljudi. Ne zna se, kaže, koliko tražitelja azila trenutno boravi u Hrvatskoj i koliko ih radi.

„Tražitelje azila u Hrvatskoj koji odu u neku drugu EU državu, ta država može u bilo kojem trenutku vratiti u Hrvatsku. Ako ih ne želi prihvatiti, Hrvatska treba toj zemlji platiti 20.000 eura po osobi. Njemačka želi u Hrvatsku deportirati 17.000 tražitelja azila”, govori Jurić. Napominje da se zapošljavanjem tražitelja azila ruši cijena rada.

„Tražitelj azila može raditi za 600 eura mjesečno, a naš student ne može za tako mali novac. Studenti mi tvrde da bi rado radili na dostavi hrane, ali su izgurani s tržišta rada. Kažu da su aplikacije Wolta, Bolta ili Ubera u Hrvatskoj podešene tako da diskriminiraju hrvatsko prezime. Nitko nema uvid u podešavanja tih algoritama. Francuska je svojim studentima omogućila da za sezonske poslove ne moraju plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Umjesto da domaćim radnicima daju veću plaću, poslodavci su doveli radnike iz drugih krajeva svijeta”, tvrdi Jurić. Ističe da je na razini zapadne civilizacije dokazano da su migranti, gdje god su počeli dolaziti, postali nova etnička manjina.

„Ako se otvorite useljavanju, morate poći od toga da će ti ljudi ostati zauvijek tu. Na svjetskoj razini se samo 15 posto dijaspore vraća. Nikada nitko nije vratio više od toga i 85 posto stranaca u Hrvatskoj će tu i ostati, a na sto useljenih dolazi još i 33 članova njihovih obitelji. Ako naše društvo ne savlada te izazove, doći će do getoizacije. Država je tu prva prozvana jer mi nemamo migracijsku i integracijsku strategiju”, naglašava Jurić.

„Sve zapadne EU članice od stranca očekuju znanje jezika. Ne primaju ih bez kriterija. Te strance, kada bi sutra i htjeli otići iz Hrvatske, nitko ne želi. Mi smo izloženi radnoj snazi koja obećava postati socijalni slučaj, a to su nisko obrazovani. Kada presuše EU fondovi, nećemo se moći samo tako zahvaliti stranim radnicima jer oni će moći zatražiti azil, pozvati se na klimatske promjene, ratove u svojim zemljama, ugroze religije...

Kao zemlja potpisnica Ženevske konvencije o ljudskim pravima ćemo moći tu osobu zadržati ili platiti 20.000 eura”, govori Jurić dodajući da po glavi stanovnika Hrvatska ima daleko više iregularnih migranata od Austrije, Njemačke, a pogotovo Slovenije, a prednjačimo i po broju stranih radnika s drugih kontinenata kojih po glavi stanovnika uvozimo 25 puta više od Njemačke. Slovenija, ističe on, ima ukupno 150.000 stranih radnika, od čega samo 3 posto s drugih kontinenata, dok ih je kod nas polovica.

„Sutra će neki mediji reći da su Hrvati rasisti i islamofobi, ali nitko nije pitao priprema li itko Hrvate za takve tektonske promjene. Za pet godina ćemo u obrazovnom sustavu imati djecu koja ne govore hrvatski. Znanost pokazuje da 6 od 10 Europljana pokazuje zabrinutost u vezi imigracije iz muslimanskih zemalja. Nisu svi radnici iz Indije i Nepala budisti i hinduisti nego je vrlo vjerojatno i puno muslimana. Predlagali smo MUP-u da stranim radnicima i tražiteljima azila postave barem pet osnovnih pitanja da znamo koje su religije, namjeravaju li ostati i učiti hrvatski.

U SAD-u muslimani rade više od prosjeka domaćeg stanovništva, a u Europi manje odnosno tamo gdje mogu dobivati socijalne naknade, ne rade”, kaže Jurić koji smatra da moramo mnogo više javno raspravljati o izazovima migracije jer se time smanjuje radikalizacija i svakako trebamo nalaziti načine suživota. Političari, i desni i lijevi, dodaje, pokušavaju na tim temama dobiti političke bodove. Iznosi podatak da Hrvatska godišnje po useljeniku izdvaja 75 centi za učenje jezika, dok Njemačka daje 5000 eura.

„Iznenadilo me da i tražitelji azila i Ukrajinci kažu da se u Hrvatskoj osjećaju dobrodošli”, zaključuje Jurić koji napominje da treba osuditi procese koji su migrante doveli ovdje u prekarnu situaciju, a uzroci su globalna nejednakost pri čemu i EU dosta sudjeluje u osiromašenju afričkih i azijskih zemalja što pogoduje krupnom kapitalu.

Pogledajte cijelu emisiju: