APEL STRUČNJAKA

Niz stručnih organizacija uputio apel da se očuva vrijedna baština stradala u potresu

‘Pristupi poslijeratnom oporavku nisu bili odgovarajući te je izostala sanacija i revitalizacija vrijedne kulturne baštine‘
Atmosfera u gradu Petrinji
 Goran Mehkek/Cropix

Na inicijativu Hrvatske sekcije ECOVAST-a, Europsko vijeće za sela i male gradove, niz stručnih organizacija, udruženja i institucija poslao je apel za zaštitu i očuvanje kulturnog nasljeđa i sveobuhvatan, uključiv i znanstveno utemeljen pristup obnovi potresom pogođenih područja. Apel je upućen na adresu Vlade, nadležnih ministarstava, Sisačko-moslavačku županiju i gradove i općine pogođene potresom.

U njemu se, između ostalog, podsjeća na vrijednu kulturnu baštinu koja uključuje pet zaštićenih gradskih kulturno-povijesnih cjelina (Sisak, Petrinja, Glina, Topusko, Hrvatska Kostajnica), jedanaest seoskih kulturno-povijesnih cjelina (Krapje, Čigoč, Kratečko, Mužilovćica, Drenov Bok, Letovanić, Stara Subocka, Suvoj, Bok Palanječki, Lonja, Sunja), više od 200 pojedinačno zaštićenih povijesnih građevina i lokaliteta, kao i kulturno-povijesne, umjetničke i etnografske zbirke upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.

Na ovom se području nalazi veliki broj povijesnih i tradicijskih građevina lokalnog i regionalnog značaja koje nisu formalno zaštićene. Ova je kulturna baština važan čimbenik prostornog identiteta mikroregija Banovine/Banije, Pokuplja, Posavine, Turopolja, Pounja i Moslavine, kao i identiteta pojedinaca, obitelji i zajednica koje žive na ovom prostoru.

Potpisnici podsjećaju kako "pristupi poslijeratnom oporavku nisu bili odgovarajući te je izostala sanacija i revitalizacija vrijedne kulturne baštine te cjelovita regeneracija zajednica i prostora", čije se posljedice osjećaju do danas i zagoravaju holistički pristup oporavku zajednica i naselja nakon katastrofe temeljen na multi- i interdisciplinarnom timskom radu. Smataju da se nevolje izazvane potresom mogu prepoznati kao prilika da se pokuša poboljšati kvaliteta života u malim gradovima i seoskim naseljima te kao početak razvoja strateških i održivih pristupa revitalizaciji kulturne baštine.

I sugeriraju niz preporuka:

- Razviti održive i kulturno osjetljive pristupe i modele oporavku tj. one koji će uvažiti lokalne specifičnosti i način života stanovnika, uključujući ranjive i marginalizirane skupine te odgovoriti na njihove potrebe. Osim obnove prostor treba i preobrazbu kako bi se osiguralo rješavanje demografskih, ekonomskih, gospodarskih, socijalnih, okolišnih i drugih problema i izazova ovog područja.

- Osloniti se na multi- i interdisciplinarne pristupe te poticati kombinaciju pristupa odozgo i odozdo koji podrazumijevaju suradnju stručnjaka i stanovnika koji su uključeni u proces prikupljanja informacija i donošenja odluka.

- Pri obnovi uvažavati kulturno-povijesne, geografske, arhitektonske, urbanističke i ambijentalne vrijednosti naslijeđenog izgrađenog i prirodnog okoliša.

- Pri interventnim radovima koji se odnose na raščišćavanje nakon potresa posebnu pažnju posvetiti zahvatima na zaštićenim građevinama i u zaštićenim cjelinama. Ukoliko je potrebno rušenje nestabilnih zgrada posebnu pažnju potrebno je posvetiti snimanju postojećeg stanja te pravilnom uklanjanju i deponiranju elemenata koji se mogu sačuvati (očuvana plastika pročelja, znakovi, spomen ploče i sl.).

- Svrha revitalizacije nekog prostora nije uvijek potpuna rekonstrukcija povijesnih oblika ili elemenata, nego nalaženje rješenja za očitavanje povijesnih sadržaja, znakova i simbola u strukturi i kulturnom krajoliku. Povijest mjesta, uz simbolični, emocionalni naboj, nosi i potencijal koji može i treba biti inspiracija za kreiranje novih vrijednosti.

- Težiti oporavku koji će rezultirati održivim malim gradovima, pametnim urbano-ruralnim vezama i sustavom pametnih sela za 21. stoljeće. Mali gradovi su važni kao središta gospodarskih, servisnih i kulturnih djelatnosti čime osiguravaju opstanak ruralnih naselja tj. ruralnog prostora i cjelokupne regije. Povijesna naselja moraju zadržati svoj povijesni i lokalni identitet te stvoriti potencijal za kreiranje novih vrijednosti.

- Održivost je moguće postići korištenjem, rekonstrukcijom, prenamjenom ili prilagodbom postojećih građevina uz zadovoljenje potrebnih standarda gradnje.

- Održivost u obnovi moguće je postići i ponovnom uporabom i oporabom građevinskih materijala koji su ostali na potresom razorenim lokalitetima, recikliranjem materijala, te posebno korištenjem prirodnih materijala koji se nalaze u neposrednom/bliskom okruženju.

- Brojne vrijedne građevine su prazne i napuštene te je potreban strateški pristup njihovom očuvanju kako bi se izbjeglo njihovo ubrzano propadanje zbog postojećih oštećenja na krovovima te popuštanja vezivnog materijala na kamenom ili ciglom zidanim temeljima i prizemljima. Dugoročno, potrebno je pronaći namjenu/prenamjenu postojećih zgrada u svrhu njihovog redovitog korištenja i održavanja.

- Olakšati, pojednostaviti i ubrzati rješavanje imovinsko-pravnih i vlasničkih odnosa pojedinih zgrada u svrhu brže i lakše obnove te privođenja namjeni, što bi dovelo i do redovitog održavanja.

- Posebnu pozornost posvetiti očuvanju, rekonstrukciji i prilagodbi povijesne i tradicijske stambene i gospodarske arhitekture. Sisačko-moslavačka županija je područje sa značajnom koncentracijom vrijedne tradicijske arhitekture koja je prepuštena propadanju i uništavanju. Građena je od prirodnog materijala (drvo hrasta ili kestena) koji se, zahvaljujući elastičnim svojstvima, pokazuje otpornim na potrese.

- Iznimno oprezno pristupiti izradi eventualnih tipskih projekata tj. projektirati arhitekturu koja je ukorijenjena u tradiciji, kulturi i mjestu, a istovremeno okolišno, ekonomski i kulturno održiva. Projekte za nove građevine potrebno je prilagoditi stvarnim potrebama stanovnika, uz uvažavanje povijesno-kulturnih, geografskih, arhitektonskih, urbanističkih i ambijentalnih vrijednosti naslijeđenog izgrađenog i prirodnog okoliša. Eventualni tipski projekti trebaju podrazumijevati suvremene interpretacije karakteristika tradicijske arhitekture i okućnice ovog područja, što uključuje drvo (hrast ili kesten) kao prirodni i na potrese otporni građevinski materijal.

- U prostornom planiranju trebalo bi napraviti iskorake koji će se temeljiti na takvim planskim rješenjima koji osiguravaju održivost (gospodarsku, demografsku, okolišnu te održivost javne infrastrukture) i na tako definirana područja usmjeriti javna sredstva kako bi se postigao sveukupni oporavak ovog područja.

- Prostornim planovima odrediti sigurne lokacije za novu gradnju, u početku za stambeno zbrinjavanje onih čije su kuće srušene s mogućnošću kasnije prenamjene za stanovanje ciljanih skupina (primjerice stanovi za mlade obitelji, posebno prilagođena naselja za stariju populaciju, osobe s invaliditetom i dr.).

U potpisu su: Hrvatska sekcija ECOVAST-a (Europsko vijeće za sela i male gradove); Hrvatsko etnološko društvo; Hrvatska komora arhitekata, Udruga hrvatskih urbanista, Društvo arhitekata Zagreba, Udruženje arhitekata pri Hrvatskoj gospodarskoj komori; Udruženje hrvatskih arhitekata, Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti, Društvo za hrvatsku povjesnicu, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatsko geografsko društvo, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Društvo „Terra banalis“ – udruga koja okuplja entuzijaste posvećene istraživanju, vrednovanju, obnovi i prezentaciji kulturne baštine prostora Banovine/Banije, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Odsjek za povijest umjetnost, Odsjek za psihologiju i Odsjek za anglistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odjel za etnologiju i antropologiju, Sveučilište u Zadru, Međimursko veleučilište u Čakovcu, Studij Održivi razvoj, Međimursko veleučilište u Čakovcu, Institut za etnologiju i folkloristiku, Institut za arheologiju, Etnografski muzej Istre, Pazin, Muzej za umjetnost i obrt Zagreb

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. travanj 2024 23:27