Hrvatska udruga ugovornih ordinacija nedavno je upozorila da oko 330.000 iseljenika iz Hrvatske i dalje u domovini ima zdravstveno osiguranje na koje ostvaraju pravo preko HZZO-a.
- Dvije trećine građana koji su otišli iz Hrvatske raditi u inozemstvo i dalje koriste hrvatsko zdravstveno osiguranje, prijatelji i rođaci ih prijavljuju svaki mjesec na Zavodu za zapošljavanje i podižu im lijekove, koje šalju autobusom u Austriju, Njemačku, Irsku. U Hrvatsku se vraćaju trudnice radi kontrole trudnoće, kronični bolesnici, odnosno njihovi bližnji, po lijekove dolaze kao da borave u Hrvatskoj i da su prijavljeni na Zavodu za zapošljavanje - priopćili su.
To je, naravno, pokrenulo val nezadovoljstva građana i liječničke struke. Zato su iz HZZO-a najavili aktivaciju sustava Electronic Exchange of Social Security Information (EESSI) koja bi, na europskoj razini, trebala pomoći u kontroli osiguranika, piše Glas Slavonije.
Radi se o sustavu koji bi u praksi trebao olakšati razmjenu podataka između država članica EU te identifikaciju osoba s dvostrukim osiguranjem. U tijeku je tehničko povezivanje, odnosno izrada servisa između HZZO-a i MUP-a.
- U skladu sa Sporazumom o poslovnoj suradnji radi pristupa podacima, koji je sklopljen između HZZO-a i MUP-a, HZZO će se spajati na web-servis MUP-a radi uvida u službene podatke o prebivalištu i boravištu za hrvatske državljane te odobrenom stalnom i privremenom boravku u Republici Hrvatskoj za strance, a koji su HZZO-u potrebni za utvrđivanje statusa osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju, provedbu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, za što je ovlašten Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju i Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama - poručili su iz HZZO-a.
Ipak, naglašavaju, da formalna odjava prebivališta ne čini razliku, te da je odgovornost odjave sa zdravstvenog osiguranja u državi članici iz koje se osoba iseljava uvijek na samoj osiguranoj osobi, piše Glas Slavonije.
Najveći problem predstavljaju osobe koje u drugim državama rade bez reguliranog radnog odnosa i/ili statusa u zdravstvenom osiguranju pa i dalje iskorištavaju domaći zdravstveni sustav. Pretpostavlja se da legalno zaposlene osobe nemaju potrebe za dva zdravstvena osiguranja.