Ja da sam konzervativna? Ili krajnje konzervativna? Ne vidim nikakav racionalni razlog zbog čega me dio javnosti tako doživljava.
Govori mi to dr. Željka Markić, koju mnogi vide kao ikonu konzervatizma u Hrvatskoj, dok sjedimo u njezinu stanu u Zvonimirovoj ulici. Kaže, još od referenduma o braku o njoj se sustavno stvarala negativna slika da bi se otežao uspjeh referenduma. “Recimo, mediji su u kampanji za referendum prenosili kao moju negativnu izjavu o samohranim roditeljima. Nešto što ja nisam nikad rekla, niti mislim. Nenad Stazić morao mi se na sudu zbog toga ispričati, ali do mnogih ljudi stigla je laž, ali ne i ‘demanti’ te laži.”
Gospođa Markić tvrdi da je laži o njoj bilo napretek. Recimo, da nije platila porez za kuću, a lako se može provjeriti da je plaćen. “Mnogo je takvih neistina služilo za stvaranje negativne slike o meni jedino zato da bi ispalo da je osoba koja se zalaže za zaštitu braka kao zajednice muškarca i žene - negativna. Reći da sam konzervativna ili da je to udruga U ime obitelji suprotno je stvarnosti”, govori mi Željka Markić. “Bit konzervatizma je očuvanje stvari kakve jesu, a U ime obitelji i ja osobno radimo upravo suprotno. Određujemo teme, dovodimo u pitanje službene politike, pokrećemo rasprave, nudimo rješenja za promjene.”
Kategorična je da je sve što je činila posljednjih godina prije svega progresivno. “Sve stvari koje smo mi posljednje tri godine napravili mijenjaju društvo. Od prvoga narodnog referenduma do prijedloga promjene izbornog sustava, zahvaljujući kojemu smo na izborima prvi put imali jedan preferencijalni glas s cenzusom. Pa tko je to ponudio, nego mi?” Razgovarali smo o mnogim vrućim temama hrvatskog društva i politike pa je na dnevni red došla i lustracija. “Rasvjetljavanje komunističke prošlosti potrebno je hrvatskom društvu. To ne smije biti dah osvete.” Željka Markić svesrdno se zalaže i da se rad nedjeljom, ako ga već mora biti, dobro plati, a o pobačaju i zakonskoj regulativi tek treba otvoreno razgovarati.
Kako je bila kritična prema SDP-u, posebno Zoranu Milanoviću, bit će i prema HDZ-u i Mostu. A posebna pažnja bit će usmjerena prema izmjeni izbornog sustava jer dr. Markić smatra da su HDZ i SDP postavili pravila kojima kontroliraju ostatak političke scene.
“Ako je konzervatizam zadržavanje statusa quo, onda sigurno nisam konzervativna.”
Imate li, gospođo Markić, i dalje političkih aspiracija i želju da se aktivno uključite u hrvatsku politiku?
- Imam aspiracija djelovati u hrvatskom društvu na sve načine koje znam, bez ikakvog samoograničavanja. Politika je ili bi trebala biti zalaganje za opće dobro i prirodno je i dobro da dio ljudi, koji djeluju u svojoj zajednici kao građanski aktivisti, izražava spremnost da tu istu zajednicu predstavlja i u političkim tijelima. Aktivno potičemo građanske aktiviste i na politički angažman.
A što je u ovom času u fokusu vašeg rada?
- Nastojim unutar civilnog društva ojačati udrugu U ime obitelji. Stvaramo podružnice po cijeloj Hrvatskoj, ‘treniramo’ ljude i time se sada bavim i bavit ću se idućih godinu dana.
Financijska korist
Koje akcije planirate, hoćete li inzistirati da nedjelja bude slobodan dan?
- Smatram da je potpuno neprihvatljivo da danas u Hrvatskoj nedjeljom rade ljudi koji su plaćeni kao da rade običnim radnim danom. Može postojati društveni dogovor da određene profesije rade i nedjeljom, ali ljudi za to moraju biti posebno plaćeni, da njihove obitelji, iz kojih izbivaju, barem to financijski osjete. Čim se uvede obaveza dodatnog plaćanja zaposlenika za rad nedjeljom, jedan dio poslodavaca od toga će odustati jer danas svoju financijsku korist izvlače upravo iz činjenice da ne plaćaju dodatno svoje radnike, velikim dijelom žene, za rad nedjeljom. To nije ideološko pitanje, nego ekonomsko. Tako je to regulirano u ostalim zemljama EU i ne vidim razloga da tako ne bude u Hrvatskoj ako želimo pošteno tretirati radnike.
Sigurno je jedna od osjetljivih tema kojima će se baviti i vaša udruga stav prema pobačaju i pitanje treba li mijenjati zakone i pooštriti regulativu oko pobačaja. Kakav je vaš stav o pobačaju?
- Što se tiče nerođenog djeteta, danas znanost i medicina nemaju nikakve dvojbe da život svakog ljudskog bića počinje spajanjem jajne stanice njegove majke i spermija njegova oca. Kod začeća su vam određeni spol, visina, boja kose i očiju, muzikalnost, jeste li ranoranilac ili noćna ptica. Što se tiče žene, majke, 75 posto žena koje se odlučuju na pobačaj kao razlog navode ekonomske probleme i pritisak okoline. Te žene imaju pravo na pomoć. Iskustva udruge Betlehem, koja je već pomogla stotinama žena u njihovim ekonomskim i drugim problemima, pokazuju da žene i djevojke, kad im se daju informacije o njihovu nerođenom djetetu te pruži ekonomska i svaka druga pomoć, u tim promijenjenim okolnostima mijenjaju i odluku o pobačaju.
Hoćete li imati neku posebnu inicijativu oko pobačaja?
- Ne znam, ali nastavit ćemo se zalagati da se o temi života nerođenog djeteta govori argumentima, a ne opet etiketiranjem, napadima.
Dakle, nećete tražiti striktnu zabranu pobačaja?
- Treba o svemu razgovarati, da se jasno govori o znanstvenim činjenicama vezanim za razvoj čovjeka. To je prvo, a drugo treba čuti odluku Ustavnog suda, kako će ona glasiti vezano za zakon iz 1978. godine, dakle stari zakon iz komunizma. Onda treba vidjeti na koji način mi kao društvo možemo pomiriti sve faktore. Na primjer, u Poljskoj zakon dopušta pobačaj u slučaju kad je ugrožen život majke, kod teške malformacije djeteta i ako je dijete plod silovanja. Svaki ljudski život ima dostojanstvo i vrijednost i treba ljude poticati da odabiru život. To je jako važna tema.
Politička haranga
Živimo u krajnje podijeljenom društvu, kako vi osobno doživljavate Hrvatsku u ovom trenutku kada je sve više polemika i teških riječi?
- To je posljedica nedostatka argumenata koji mogu izdržati demokratsko i znanstveno propitivanje. Zoran Milanović je u javni i politički život u Hrvatskoj vratio političku harangu, odnosno huškanje javnosti na ‘politički nepodobne’ iz pozicije političke moći. Scenarij je isti: iz pozicije vlasti odredi se tko je politički nepodoban i onda se daje ‘dozvola’ za napad bliskim civilnim udrugama, tzv. neovisnim analitičarima i, naravno, medijima koji prenose, ali i generiraju laži i klevete. Ovo ‘društveno ubijanje’ političkih neistomišljenika po načinu funkcioniranja slično je represivnim metodama u fašizmu četrdesetih godina prošlog stoljeća i komunizmu, totalitarnom sustavu iz kojega su Hrvatska i zemlje Istočne Europe izašle devedesetih. Jedino se tada političke neistomišljenike zatvaralo, otpuštalo, pa i ubijalo. Profesorica Gazdić-Alerić prije mjesec dana objavila je jako zanimljivu analizu, rekla bih štetnog političkog govora i kako se onda taj govor prenosi na društvo.
Pa, ne može Zoran Milanović biti odgovoran za sve grube polemike i uvrede, a ponajmanje za neke posljedice o kojima govorite?
- Ne, naravno, svatko je odgovoran za sebe. Vi kao novinar, ja kao građanska aktivistica, gospodin Stazić kao saborski zastupnik. Ali, Zoran Milanović je uvrede, etiketiranje i diskvalifikaciju neistomišljenika uveo kao društveno prihvatljiv način djelovanja. Ako ste izrazili neslaganje sa ‘službenom politikom’ o zdravstvenom odgoju, referendum o braku, odnosu prema braniteljima, promjeni izbornog sustava, migrantima, smanjenju javne potrošnje, odnosu prema komunističkim zločinima, isti je scenarij. Politička haranga kao pokušaj eliminacije neistomišljenika huškanjem javnosti na njih, a ima za cilj eliminirati i zastrašiti neistomišljenike te time opasno sužava prostor slobode i demokracije u Hrvatskoj.
Teorije zavjere
Sve strelice, dakle, upirete prema Milanoviću?
- On je u ove četiri godine namjerno zloupotrebljavao političku poziciju da bi dijelio ljude. To mu najviše zamjeram. Nije se ponašao kao osoba koja vodi svoj narod i zemlju, nego kao onaj koji želi razdijeliti i jedne privilegirati, a druge staviti u podređeni položaj građana drugog reda i onda vladati. Ta politika ‘podijeli i vladaj’ meni je potpuno neprihvatljiva.
A nešto slično ne vidite kod Tomislava Karamarka?
- Sada sam govorila o Zoranu Milanoviću jer je bio na vlasti. A što se tiče ove sadašnje vlasti, mislim da je jako dobro što su došli novi ljudi. Kontrolni faktor koji je donio Most također je jako dobar za hrvatsko društvo. Dobro je i da se uveo kriterij sposobnosti, kvalificiranosti ministara, umjesto političke podobnosti. To je novina i da se ministre prije četiri godine tako postavljalo, vjerojatno bi ekonomska situacija bila bolja.
Bilo je i tvrdnji, možda i na razini teorija zavjere, da ste osobno stajali iza Mosta i gurali ga u koaliciju s HDZ-om?
- Ne odgovaram ni na kakve teorije zavjete pa to uopće neću komentirati. Kada bih se bavila svime onime što mediji netočno pišu o meni, samo bih na to gubila vrijeme.
Hoćete li biti kritični i prema ovoj vlasti kao prema prijašnjoj ako vidite da neke stvari ne idu dobro?
- Dvije najveće stranke u novoj vlasti su HDZ i Most. Mi smo jasno za HDZ iznosili kritike povezane s referendumskim izjašnjavanjem o promjeni izbornog sustava gdje se HDZ svrstao uz SDP i praktički, zajedno s njima, spriječio referendum o promjeni nepravednog izbornog sustava koji pogoduje dvjema najvećim strankama. Promjenu izbornog sustava smatram nužnim preduvjetom za demokratizaciju Hrvatske. Mi iz udruge U ime obitelji procjenjujemo sve faktore u društvu po onome što rade, a ne što pričaju. Što se tiče Mosta, njihovu platformu ‘kako vrijednosti nisu važne’ mnogo smo puta javno kritizirali. Mi držimo upravo suprotno: vrijednosti su jedino što je bitno. Oko vrijednosti se gradi obitelji, društvo, gospodarstvo, država. Vrijednosti određuju što će vam biti prioritet, na što ćete trošiti novac, a na čemu štedjeti. Meni nije problem iznositi argumentiranu kritiku, na sve primjenjujući iste kriterije. Ne vidim razlog da s time i ne nastavim.
Dakle, kritizirat ćete i Oreškovića, Karamarka ili Petrova ako vidite da stvari, prema vašem mišljenju, ne idu dobro?
- Iste kriterije koje smo primijenili proteklih godina na jednu političku strukturu primjenjivat ćemo na sve. Nama tu nema nikakve razlike, nama je bitno tko što radi za Hrvatsku.
Zaštita braka
Nedavno ste, na Dan obitelji, govorili u Rimu i, između ostalog, spomenuli Ivu Josipovića i Zorana Milanovića, konstatirajući da su danas bivši, a glasali su protiv referenduma o braku koji ste organizirali. Što ste pod tim mislili?
- Ivo Josipović i Zoran Milanović zloupotrijebili su svoj politički položaj napadajući najdemokratskiji način odlučivanja - referendum. Sigurno je to razotkrivanje njihova autoritarnog i nedemokratskog odnosa tijekom referenduma o braku potaknulo dio birača da ih zasluženo kazni na izborima. Josipović i Milanović su zatvarali usta i biračima SDP-a, dakle upravo onima koji su im omogućili dolazak na vlast.
Kako to mislite?
- Ispitivanja su pokazala da je oko 30 posto SDP-ovih birača bilo za ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca. Mislim da je upravo to najviše zabrinulo Zorana Milanovića i druge političare koji svoju političku snagu crpe isključivo iz stvaranja podjela među ljudima. U ime obitelji djeluje upravo suprotno, mi na sve naše aktivnosti pozivamo sve građane pa smo tako za referendum o braku pozvali sve građane koji drže da je brak zajednica žene i muškarca da se ujedine i dogovore oko tog konkretnog pitanja. Bez obzira na to što na izborima glasaju za različite stranke ili idu u različite crkve ili uopće nisu vjernici ili su različite nacionalnosti.
Energično ste bili i protiv Obiteljskog zakona?
- Obiteljski zakon iz 2014. godine lošim i nestručnim su proglasile sve katedre za obiteljsko pravo u Hrvatskoj, osim one koja je sudjelovala u njegovoj izradi, kao i odvjetnici, suci i socijalni radnici koji se u praksi bave obiteljskim pravom. Taj prevažni zakoni dotiče živote i stvarnost baš svakoga hrvatskoga građana, a nametan je logikom političke sile.
U kampanji se spominjalo 1000 eura za svako novorođeno dijete. Je li to prava mjera za poticanje nataliteta?
- Da, to je HDZ najavljivao u kampanji, baš kao što su i HDZ i Most najavljivali uvođenje statusa majke odgajateljice, za žene koje imaju četvero djece mlađe od 18 godina, uz prosječnu hrvatsku plaću. Očekujem da izvrše svoja predizborna obećanja. Ali, to nije dovoljno.
Porodiljni dopust
Što je još potrebno napraviti?
- Istraživanja pokazuju da parovi u Hrvatskoj imaju manje djece nego što to žele, a neki za to navode ekonomske razloge. Dužnost je države omogućiti obiteljima da imaju onoliko djece koliko žele, i to produljenjem porodiljnog dopusta na 15 mjeseci uz punu plaću, smanjenjem režija za obitelji s troje i više djece, poticajem za kupnju prvog stana za mlade obitelji. Da se zaposlenim majkama smanji broj radnih sati, a da država financira razliku, da se ženama omogući da rade skraćeno ili od kuće. I treba afirmirati obitelj u društvu jer je ona ključ demografskog i gospodarskog oporavka. Oko 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi u obiteljskim tvrtkama, a obiteljske tvrtke čine 70 do 90 posto privatnih tvrtki. Dakle, za sve je ključna obitelj. U posljednjih 15 godina nema političke volje za podupiranje obitelji i očekujem da nova Vlada to promijeni djelima, a ne samo riječima.
Podržali ste ministra Hasanbegovića u smjeni Povjerenstva za neprofitne medije. Koji su bili razlozi za to i kako ocjenjujete rad neprofitnih medija?
- Povjerenstvo za neprofitne medije osnovano je 2013. godine i udruga U ime obitelji je svake godine dostavljala aktualnome ministru i medijima dokaze o zloupotrebi proračunskog novca za financiranje udruga bliskih vlasti. Dovoljno govori činjenica da je u ove tri godine 88 posto ukupnih sredstava, oko 1,3 milijuna eura, podijeljeno na 12 posto portala odnosno udruga. Naveli smo brojne primjere sukoba interesa, primjerice Mima Simić, LGBT aktivistica, tri je godine zaredom bila birana u Povjerenstvo te je to isto povjerenstvo dodjeljivalo sredstva portalu Vox Feminae kojemu je njezina partnerica bila stručna suradnica. I onda ne čudi što je gospođa Simić svirala gitaru i pjevala na Markovu trgu protiv ministra Hasanbegovića. Šteta što nije podigla glas i kao članica Povjerenstva tri godine zaredom ustala protiv nepravilnosti i privilegiranosti određenih udruga i medija. Da je to učinila, danas bi bila vjerodostojna. Na žalost, u ovim okolnostima harangu protiv ministra Hasanbegovića mogu jedino čitati kao pokušaj zadržavanja nezakonitih privilegija.
Tvrdite da jača islamofobija i da se to vidi i u slučaju izbora ministra kulture. Koji su još argumenti za to?
- Na prosvjedu na Markovu trgu na jednom od plakata organizatora skupa, Radničke fronte, stajalo je: ‘IZDAJA je kad handžar-divizija vodi kulturu’. Ministra Hasanbegovića su zato što je islamske vjeroispovijesti automatski proglasili nacionalsocijalistom, pri čemu su udruge i pojedinci koji se godinama financiraju iz proračuna RH i primaju velike donacije nekih veleposlanstava upravo za zaštitu manjina i građanskih prava - nakon ukidanja njihovih privilegija u Ministarstvu kulture - stale iza izjednačavanja cijele jedne manjinske vjeroispovijesti u Hrvatskoj s nacionalsocijalizmom.
Smatrate li da Crkva u Hrvatskoj ima premalen ili prevelik utjecaj u društvu?
- Temeljni utjecaj Katoličke crkve odvija se na razini pojedinca, vjernika kojega Katolička crkva uči jedino dobru, kako da svaki dan krećući iz početka, opraštajući pogreške sebi i drugima, držeći se istine, gradi svoj odnos s Bogom i ljudima. Pa, kome to može smetati? Već godinama je Crkva blaćena i napadana, ali se njezin utjecaj unutar društva nije smanjio. I to je razumljivo, ako Crkva ima osobni utjecaj na velik broj ljudi, onda taj utjecaj postaje društveno važan. Iznenađuje nerazmjer između mišljenja i stavova građana o Katoličkoj crkvi i slike koju o njoj stvaraju mediji. Svaka vlast koja nije zadojena ideologijom, nego brine o interesima hrvatskog naroda, trebala bi pronalaziti načine suradnje s Katoličkom crkvom.
U Rimu ste bili na skupu na kojemu se oko dva milijuna ljudi suprotstavilo izjednačavanju homoseksualnih parova i braka te tome da homoseksualni parovi posvajaju djecu. Kakav je vaš stav kada je riječ o situaciji kod nas?
- Iskustva u drugim zemljama, a to je potvrdio i razvoj događaja u Hrvatskoj, pokazala su da je put od uvođenja civilnog partnerstva homoseksualnih osoba do izjednačavanja istospolne zajednice i braka, a onda i dopuštanja homoseksualnim parovima da posvajaju djecu jako kratak. I da je takav put praćen brojnim problemima koje se gura pod tepih i o kojima se ne vodi argumentirana rasprava kao o drugim pitanjima koja se tiču cijeloga društva: kako odrastanje djeteta u zajednici dva muškarca ili dvije žene utječe na njegov razvoj, je li ono u najboljem interesu djeteta, o čemu bi država uvijek trebala brinuti.
Gospodarski rast
Sada se mnogo govori o lustraciji, treba li to Hrvatskoj uopće u ovom času?
- Treba. U Hrvatskoj nije lustrirana, rasvijetljena komunistička prošlost. U Istočnoj Njemačkoj su nakon ujedinjavanja razriješili oko 80 posto sveučilišnih profesora zbog suradnje sa Stasijem. U svim zemljama Istočnog bloka, poput Poljske ili Češke, u kojima je provedena lustracija, smanjena je korupcija, došlo je do gospodarskog rasta i povećanog povjerenja građana u institucije države. EU također traži raščišćavanje totalitarne prošlosti. Pokušaj prošle vlasti da spriječi izručenje Njemačkoj Perkovića i Mustača, optuženih za političke egzekucije u komunizmu, čime je kompromitirana cijela Hrvatska, pokazuje koliko navezanost na totalitarne strukture iz komunizma danas škodi Hrvatskoj.
A koga bi to, prema vašem mišljenju, u Hrvatskoj trebalo lustrirati?
- Drugi primjer je Goran Radman koji nikad nije smio biti imenovan ravnateljem HRT-a jer je vodio televiziju u totalitarnom, jugoslavenskom sustavu gdje je odgovarao jedino Partiji, politici. Takva osoba ni u jednoj demokratskoj zemlji ne bi mogla obavljati taj posao. U totalitarnom sustavu Radman je televiziju koristio kao propagandno sredstvo Komunističke partije. Protekle četiri godine pokazuju da je s tim načinom rada nastavio, služeći propagandi vladajućih, a ne informiranju građana. Dakle, kod lustracije nije poanta u osveti, nego u omogućavanju promjene iz totalitarnog načina djelovanja u demokratski.