Kao da im nisu bili dovoljni postojeći propisi koji su im zagorčavali poslovanje, domaći vlasnici restorana, kao i njihovi kuhari, odnedavno u svojim kuhinjama moraju provoditi dodatne mjere.
One se odnose na ribu, konkretnije plavoperajnu tunu i igluna za čiju pripremu, ako su restorani ujedno i prvokupci, sada vrijede posebna pravila.
Naime, kako je od rujna prošle godine propisano pravilnikom o sljedivosti plavoperajne tune i igluna, svaki prvokupac, a to uključuje i restorane, u slučajevima u kojima kupljenu tunu siječe na manje komade ili je filetira, dužan je na svaki pojedini komad ribe staviti poseban barkod, potom svaki isječeni komad mora vagati, a originalnu markicu dužan je čuvati dvije godine.
Raščlanjivanje
Točno tako je propisano stavkom 6. b članka 6. Pravilnika o sljedivosti u kojem stoje pravila za prvokupce: “Ako tunu ili igluna označenog markicom dijeli na manje komade, dužan je svaki komad označiti naljepnicom s jedinstvenim barkodom i unijeti podatke o izvaganim količinama tune ili igluna, izraženim kao masa proizvoda u kilogramima po komadu i raščlanjenim po načinu prezentiranja proizvoda.”
Na ovaj nas je propis upozorio vlasnik jednog restorana na Jadranu, zatečen načinom na koji je sad propisan rad pojedinih kuhara.
“Ne znam što bih rekao, dugo sam u ovom poslu, ali zaista se nikad nisam susreo s nečim sličnim i bio sam prilično šokiran nakon što je pravilnik objavljen”, ispričao nam je i zamolio da ostane anoniman.
Zasad je nejasno na koliko će se restorana ovaj detalj iz propisa odnositi s obzirom na to da restorani većinom nisu prvokupci, nego ribu pribavljaju od dobavljača, no procjena je naših sugovornika da se propis najvećim dijelom odnosi na ugostitelje na Jadranu, koji imaju direktan pristup ribi, a za koje je upitno jesu li se uopće upoznali s pravilnikom.
Jutarnji je stoga pojašnjenje potražio od Ministarstva poljoprivrede.
“Pravilnikom o sljedivosti tune i igluna predviđeno je da restorani, registrirani prvi kupci, smiju kupiti tunu i igluna s ribarskog plovila cijele, a u slučaju da cijelu tunu filetiraju moraju je označiti QR kod naljepnicama kako bi se omogućila sljedivost svakog pojedinog filea do krajnjeg potrošača. Napominjemo da u našem sustavu prve prodaje restorani imaju mogućnost registracije kao prvi kupci, a što u Europi nije uobičajena praksa i po tome je Hrvatska jedna od rijetkih europskih zemalja u kojoj je to moguće”, pojasnili su.
Također, smatraju da postupak obilježavanja fileta tune barkodovima neće stvarati osobite probleme restoraterima.
“Odredbe se odnose na sve u lancu rukovanja tunom i iglunom od ulova do maloprodaje i ne smatramo da su za ugostiteljske objekte zahtjevniji u odnosu na druge. Pravilnikom o sljedivosti tune i igluna želimo na jednostavan način omogućiti krajnjem potrošaču informacije i tako brendirati hrvatsku tunu i igluna te, u konačnici, izdići restorane koji u svojoj ponudi imaju hrvatske plavoperajne tune i iglune za razliku od onih koji nude uvoznu ribu i koja se često deklarira kao domaća krajnjem potrošaču”, pojašnjavaju u Ministarstvu.
Legislativa
Kažu kako su tuna i iglun vrste kojima se upravlja na razini Međunarodne organizacije za zaštitu atlantskih tuna - ICCAT, a koja je donijela propise o ulovu, uzgoju i sljedivosti vrsta, a stavljanje barkoda na svaki komad ove ribe te njegovo skeniranje služi kako bi inspekcija mogla brže kontrolirati cijeli proces.
Na pitanje je li obilježavanje svakog pojedinog fileta bar-kodom postupak koji smo u domaće zakonodavstvo unijeli zbog europskih propisa, iz Ministarstva odgovaraju kako je Europska komisija odredila tek osnovne elemente koji su obvezni u prvoj prodaji, a Hrvatska ih je onda bila dužna uklopiti u svoju legislativu.
“Čuo sam za taj pravilnik i bio iznenađen, ali se on, na sreću, ne odnosi na naš restoran jer mi ribu uglavnom nabavljamo od dobavljača. I to na sreću, jer bih, kao prvokupac, očito bio prisiljen u kuhinji imati i aparat za tiskanje barkodova. Mislim da je sve to besmisleno, jednako kao i činjenica da oni svaki tjedan mijenjaju pravilnike i ostale norme”, rekao nam je jedan zagrebački restorater koji je također htio ostati anoniman.