Renato Kunić, najprivremeniji od svih privremenih urednika na Prisavlju, tip koji je o sebi uvijek govorio da je stvoren za drugog čovjeka i da prvi nikad neće postati, pa se nije osobito isticao ni kao zamjenik Hloverke Novak Srzić, sad je, došavši neočekivano na njeno mjesto urednika Informativnog programa HTV-a, bivšu šeficu ipak dezavuirao.
Idejno neprihvatljiv
Hlo je, naime, polovicom siječnja odobrila da se Latinova “Latinica” vrati u program, ali “pod uvjetom da se snima uživo”, dok je ovaj njen epigon, prije nekoliko dana pozvao Latina pa mu čisto i bistro u facu rekao da se emisija zauvijek briše iz programa! Što je Hlo zapravo mislila kad je predložila da se ide live? Latinova emisija uvijek se unaprijed snimala, montirala, dotjerivala i glancala, što je bio ključ komercijalnog uspjeha. Godišnje su koštale samo milijun kuna, a u televizijsku kasu donosile 16 milijuna kuna od marketinga. To je daleko najbolji produkt Informativnog programa u povijesti, najgledanija emisija HTV-a, s rejtingom što je bio ravan rejtingu tv-dnevnika, dok tv-dnevnik nacionalne javne televizije još nije bio spao na sadašnju gledanost. No, nije riječ samo o ekonomiji, nego o koncepciji. “Latinice” se dugo pripremaju, puno posla obavi se u pretprodukciji, a mnogo i u postprodukciji, pa osim što se iz izjava isjeku dijelovi koji su neobjavljivi zbog pravnih uzusa, živ razgovor dinamizira se u dramaturški zanimljiviji paket koji dobro prolazi kod gledateljstva. To je viši stupanj televizijskog novinarstva od uobičajenog trabunjanja na opće teme s uvijek istim na brzinu okupljenim gostima, što je hlo-format “Otvorenog”, emisije što zahvaća oko 4 posto auditorija, tri puta manje od “Latinice”.
Znači, kad je odobrila živu “Latinicu”, Hloverka je Latina naprosto htjela onemogućiti, dovesti na svoju razinu, odnosno u natezanjima i lažnim pregovorima poniziti pa otjerati u Zabavni program, što je stara ideja starog rukovodstva, koju je sad - vidi se iz Kunićeve odluke - prihvatilo i novo, privremeno rukovodstvo. Zašto ni oni ne žele “Latinicu”? Pa, još se nadaju da bi netko od njihovih kandidata mogao u idućoj rundi izbora proći u Programskom vijeću koje pretežno sačinjavaju navodni “desničari”, koje kontrolira Siniša Grgić, ključni čovjek te njihove grupe, koju “oporbeni” ili “lijevo orijentirani” članovi Vijeća nazivaju “ekipa za neprijateljsko preuzimanje Televizije”. Latin je “desnici” u Vijeću tobože idejno neprihvatljiv. U stvari, nadmetanje među klikama koje se otimlju za presudni utjecaj na državnoj televiziji, ne svodi se na diferencijaciju po svjetonazornim opredjeljenjima, nego na interesni sukob za kontrolu poduzeća s godišnjim prihodom od 1,4 milijarde kuna.
Borba za vlast
Za vlast na Televiziji bore se dva lobija, oba politički neutralna, koji se pokušavaju insinuirati premijerki Jadranki Kosor. Politički, razlikuju se po tome što je Grgićeva skupina, koja je privremeno osvojila vlast pa imenovala svoje vedeovce, nastala pod okriljem premijera Sanadera, dok je ova koja je s odlaskom Sutlića vlast posve izgubila, osnovana još u doba neumrloga Tončija Vrdoljaka.
Operaciju “Prisavlje” skupina za “neprijateljsko preuzimanje” započela je još prije dvije godine kad je u vijeće HRT-a ušao Grgić, tada blisko povezan sa Sanaderom i misterioznim lukrativnim poslovima njegove kabinetske klike. Grgić je s još dvojicom partnera izvukao od Privredne banke milijune eura za pretvaranje otoka Koločepa, koji je dobio u koncesiju, u “otok znanja”. Lova je nestala, na otoku se nije dogodio informatički bum, nego koze i dalje pasu škrtu travu, a tridesetak zaposlenih u lokalnom hotelčiću koji su ti majstori preuzeli skupa s nacionaliziranim vilama, ne primaju plaće - od njih se, štoviše, traži da ih i ne potražuju do početka iduće turističke sezone... Grgić se zavadio s partnerima u projektu, Privredna banka i Fond za privatizaciju ostali su kratkih rukava, pa će tu prije ili kasnije morati uredovati i Državno odvjetništvo.
Od kaplara do rajhmaršala
U međuvremenu, Grgića je u Programsko vijeće televizije nominirao Europski pokret, jedna praktično nepostojeća udruga u kojoj je glavnu ulogu igrao pravnik Mislav Stipić. Kad ga je Biškupićevo ministarstvo kulture potvrdilo, Grgić je postigao da se na mjesto ravnatelja HTV-a postavi Blago Markota, njegov i Stipićev partner. Vanja Sutlić je na to pristao misleći kako daje dovoljan ustupak Sanaderovim ljudima, što će mu osigurati opstanak na mjestu ravnatelja HRT-a. No, Markota je, u stvari, trebao biti instrument za Vanjino rušenje, samo što se smjesta politički pasivizirao, kad je dospio na položaj na kojem može kontrolirati financijske tokove. Sutlić je dotle pokušavao vladati poput samoga Sanadera - davao je svima. No ni tu, kao ni u državnoj kasi, nije bilo dovoljno za sve apetite - ako se četiri tisuće zaposlenih ne dira, kao ni njihove plaće, a naručuju silne skupe vanjske produkcije, netransparentno kupuju autorska prava za uvozni program i strateškim partnerima i prijateljima odobrava golemi popust na oglašavanje, na kraju budžet ostane kratak… I zaista, fiskalnu 2009. HRT je završio s manjkom prihoda od marketinga od oko 250 milijuna kuna, koje su ipak potrošene prema planu rashoda.
Skandal bi se možda bio nekako odgodio, da nije pao Sanader, a Sutlić u krizi koja je nastala manifestirao nevjerojatan manjak dovitljivosti, šokantan za sve one koji ga ne poznaju od ranije. Istodobno, Hloverku je primio autodestruktivni politički egzibicionizam, pa je stala gaziti podređene koji joj se nisu klanjali kao kraljici Kleopatri, nedoljivoj vladarici prisavskog imperija. Nije bilo druge nego da se obojema skinu glave, što su organizirali - na televiziji Stipić, koji je tu stvorio različita privremena savezništva, a u Programskom vijeću Grgić, koji je ondje uspio dovući Đuru Popijača, pa mu, kako se čini, obećao Vanjino mjesto ravnatelja. Nesretni Đuro sve je pokvario jer se zaljubio u svoj medijski avatar, pa krivo procijenio i radije otišao na položaj ministra privrede, a na njegovo mjesto predsjednika Vijeća došao je čestiti branitelj Zvonko Milas, na kojega se po logici stvari Kosorica može izravno osloniti, bez Grgićeva posredovanja.
Rušenje Sutlića i Hloverke u Vijeću provela je “ekipa za neprijateljsko preuzimanje” uz pomoć Markote, kojemu su obećali poštedu ako “propjeva” i optuži dvoje svoje suučesnika, što je on i učinio, ali su ga bivši prijatelji prevarili, pustili niz vodu i smijenili s ostalima, s tim da je ostao na televiziji, a njegovi marketinški dilovi nisu dovedeni u pitanje.
Skupi ured
No, sad je nastao ključni problem - ekipa više nije imala kandidata za ravnatelja. Privremeno je to postao Josip Popovac, kojega su, čim su se instalirali, s mjesta producenta religijskog programa bili unaprijedili prvo za producenta Dramskog programa, a zatim za glavnog producenta Televizije, da bi napokon postao i ravnatelj cijelog HRT-a - sve za šest mjeseci, što je najbrži karijerni uspon u povijesti čovječanstva: od kaplara do rajhmaršala za pola godine, i to bez ispaljenog metka!
U idućem krugu izbora, Popovac će se natjecati za ravnatelja za četvorogodišnji mandat, iako u ovih nekoliko mjeseci nije ništa poduzeo. Nije čak otpustio onih trideset svojih pomoćnika i zamjenika, kako je najavljivao, koji proračun njegova ureda čine skupljim od cijelog kulturnog programa HTV-a. Nije maknuo prstom ni kad je Kunić, eksponent Hloverke Novak koja i dalje vodi Informativni program preko svojih ljudi, tobož samostalno odlučio ukinuti “Latinicu”. Popovac kaže da se kao ravnatelj nema prava miješati u program. To je točno, ali je odgovoran za rukovodeće kadrove i urednike, pa je od Programskog vijeća trebao zatražiti Kunićevu smjenu kad se pokazalo kako uništava najuspješniju emisiju .
No, bit će da je Popovac isti kao i Kunić, a najsmješnije je slušati kako se sad svi ti likovi odriču odgovornosti za ovaj ključni potez. Mislav Stipić tvrdi da “Latinica” nije u njegovoj nadležnosti, nego isključivo u Kunićevoj, odnosno, da je za programiranje emisije odgovoran Domagoj Burić, urednik svih programa osim Informativnog. Burić je bio jedini koji se na sjednici Vijeća založio da se “Latinica” vrati u program, ali u Informativnom, zaista, on statutarno nema nikakva utjecaja. Ni Stipić nije izravno nadležan, ali je Kunićev šef, pa odgovara za njegove postupke.
Naposljetku ispada da za ukidanje “Latinice” nije odgovoran Popovac, jer ne odgovara za program, nije odgovoran Stipić koji priznaje da se u te stvari ne razumije, a nije ni Kunić, jer je neodgovoran. Programsko vijeće je odlukama o davanju mandata ljudima koji su se odmah pokazali nesposobnima, očito najodgovornije, pa bi zaista trebalo odgovarati, kolektivno i personalno, ali ne samo za skandal s “Latinicom”, nego za slom sustava HRT-a.
Činjenica što “ekipi za neprijateljsko preuzimanje” ide loše, dobra je vijest za “staru ekipu” koja je drmala televizijom dok je ondje bio ravnatelj Mirko Galić. Vanja ih je tek djelomično potisnuo, a Markota im tek djelomično preuzeo poslove. Kandidat za ravnatelja kojega gura ta ekipa je Duško Radić, sadašnji glavni urednik radija, nekoć Vrdoljakov direktor marketinga.
Dva krupna problema
On je solidan tip, ozbiljan, ali nikakav revolucionar, štoviše, ako bude izabran, djelovat će kao i Vanja, ali bez njegovih ekscesa - ono: živi i pusti drugima da žive…
“Stara ekipa” ima dva krupna problema. Prvi je što policija, na temelju krivične prijave koja je došla s Televizije, istražuje odlijevanje novca u fantomske firme u Budimpešti i Londonu preko kojih su se kupovala (čak i domaća!) autorska prava. Drugo, HRT je pred financijskim kolapsom, pa se neće moći svih zadovoljiti.