Drugi put u posljednje tri godine u Hrvatskoj je pao očekivani životni vijek, statistički pokazatelj koji ukazuje na vjerojatnu starost koju će doživjeti osobe rođene u promatranoj godini pod pretpostavkom da će bitni pokazatelji, prije svega smrtnost, ostati isti kao u godini njihova rođenja.
Kako pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku, očekivano trajanje života za dječake rođene 2017. u Hrvatskoj iznosi 74,9 godina, što je 1,2 mjeseca kraće nego za dječake rođene 2016., a za djevojčice 80,9 godina, odnosno 4,8 mjeseci kraće nego za djevojčice rođene godinu dana ranije.
Slični pad očekivanog trajanja života zabilježen je u Hrvatskoj i 2015. godine, kad se očekivani vijek smanjio za 3,6 mjeseci za dječake i za pola godine za djevojčice. Prije toga, u Hrvatskoj je pad životnog vijeka zabilježen posljednji put u vrijeme rata, 1992. godine, kad je očekivano trajanje života palo za godinu dana - sa 72,2 godine u 1991. na 71,2 godine. Od tada, očekivano trajanje života kontinuirano je raslo, sve do 2015.
Izvanredna stanja
Očekivano trajanje života, zbog napretka medicine i poboljšanja kvalitete života, u pravilu raste već desetljećima, a pad je obično vezan uz neka izvanredna stanja, poput rata ili katastrofa, kad je smrtnost, osobito u mlađim dobnim skupinama, značajno povećana: budući da se očekivano trajanje života prije svega bazira na pretpostavci da će smrtnost biti ista kao i u godini rođenja za koju se životni vijek izračunava, takav je pad očekivan.
No, posljednjih godina u Hrvatskoj takvih izvanrednih situacija nije bilo - a životni je vijek ipak padao. Posljedica je to, kažu stručnjaci, visokog broja umrlih osoba, koji se ne smanjuje - upravo suprotno - iako se ukupni broj stanovnika, zbog niskog nataliteta i visokog iseljavanja, smanjuje. U nas je 2016., prema službenim podacima, živjelo oko 50.000 ljudi više nego 2017., a u 2017. je, unatoč tome, umrlo oko 2000 ljudi više nego 2016.
- Treba napraviti detaljnu analizu smrtnosti po dobnim skupinama, jer na očekivano trajanje života najveći utjecaj ima smrtnost u mlađim dobnim skupinama te među onima koje nazivamo mlađa starija dob, dakle negdje u 50-im godinama - kaže dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
Kvaliteta života
Naime, očekivano trajanje života je hipotetski pokazatelj koji simulira koliko bi živorođeno dijete živjelo kad bi iskusilo smrtnost kakva je zabilježena u godini njegovog rođenja - kad bi isti udio novorođenih umro u 1., 2. ili 92. godini. Kako bi se dobio podatak o očekivanom životnom vijeku, računa se godina doživljenja za svaku dobnu skupinu. Ako broj umrlih u pojedinoj mlađoj dobnoj skupini ostane isti ili se poveća, a ukupni broj stanovnika te dobne skupine se smanji, vjerojatnost da se ta godina života “preživi” se smanjuje, pa tako i opada očekivani životni vijek.
Broj umrlih u 2017. iznosio je 53.477, što je treći najveći apsolutni broj umrlih od osamostaljenja: veći je bio samo 1992. i 2015.
- Očekivani životni vijek zapravo je važan pokazatelj današnje kvalitete života i ponajprije ga treba gledati u tom svjetlu - kaže dr. Čipin i dodaje kako to ne znači da će dijete rođeno lani živjeti baš 77,9 godina. Taj je pokazatelj jedan od najvažnijih pokazatelja posljedica načina života i kvalitete zdravstvene skrbi u pojedinoj državi, a on je - i bez najnovijeg pada - za Hrvatsku već dugo loš. Prema podacima iz 2016., prosječni životni vijek u nas je gotovo tri godine kraći od prosjeka EU i od, recimo, očekivanog životnog vijeka u susjednoj Sloveniji. Najduži životni vijek očekuje se u mediteranskim državama - Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Malti.
Hrvatska zaostaje
Iako po drugim karakteristikama Hrvatska upada u krug tih zemalja, što se tiče životnog vijeka ozbiljno zaostaje: očekivani životni vijek Španjolca rođenog 2016. je čak 5,3 godine duži od onog njegova vršnjaka rođenog u Hrvatskoj.
Sasvim sigurno na to utječe stil života, no i kvaliteta zdravstva: mnoge od onih smrti koje su vjerojatno ključno utjecale na skraćivanje očekivanog životnog vijeka u Hrvatskoj (npr., onih od karcinoma u mlađim dobnim skupinama) mogle su se spriječiti boljom zdravstvenom skrbi. Ukazuju na to i drugi, konkretni podaci: temeljem složenih izračuna, stručnjaci Eurostata izračunali su da su se isključivo boljom zdravstvenom skrbi u Italiji mogle spriječiti 93 smrti na svakih 100.000 stanovnika, u Sloveniji 128, a u Hrvatskoj - 216. Hrvatska je istovremeno jedina država EU u kojoj je ta brojka narasla.
U 2015., kad je Hrvatska prvi put nakon rata zabilježila skraćenje očekivanog životnog vijeka, taj je pokazatelj bio niži i u dobrom dijelu drugih država EU. Stručnjaci to pripisuju velikom broju umrlih zbog epidemije gripe i toplinskih valova. Podaci za druge zemlje za 2017. godinu još nisu službeno objavljeni kako bi se usporedilo je li se i lani sličan pad dogodio još negdje osim u Hrvatskoj.