STATISTIKA

NOVI PODACI OTKRIVAJU: NAJVIŠE U EU VOLIMO ŽIVOT S RODITELJIMA Mladi Šveđani roditeljski dom napuštaju sa 18,5 godina, pogledajte kada to rade Hrvati

Damir Krajač / CROPIX

 

Kulturološko-ekonomske razlike sjevera i juga Europe, sjevernjačkog individualizma i distanciranosti i mediteranske familijarnosti i komunitarizma vjerojatno neće nikada u potpunosti biti prevladane, u dobru i zlu. Ipak, nad nekim, podjednako kulturnim i ekonomskim posljedicama funkcioniranja tih društvenih ideal-tipova valja se zamisliti.

Ovog ponedjeljka, 12. kolovoza, obilježava se Međunarodni dan mladih i to je svakako povod da još jednom propitamo utjecaj europskih društava na mlade ljude. Poznato je već niz godina kako su obiteljske veze na jugu Europe mnogo važnije u svakodnevnim životima nego na sjeveru, da mladi duže ostaju živjeti kod roditelja, ali i da se - prije žene i udaju. Dapače, nemali broj kritičara mediteranskog tipa života smatra kako upravo takav tip obiteljskih, gotovo plemenskih veza, priječi razvoj individualizma i individualne odgovornosti, dok “mediteranisti” zamjeraju sjevernjacima otuđenje i emocionalnu hladnoću.

Podjela sjever - jug

Vjerojatno će novi podaci Državnog zavoda za statistiku koji govore kako je u Hrvatskoj u 2017. s roditeljima živjelo 73,2 posto stanovnika u dobnoj skupini od 18 do 34 godine, što je ujedno najviši udio u Europskoj uniji, biti dobar povod za takve polemike. Naime, prema podacima za 2017., gotovo je polovica stanovnika EU u dobnoj skupini od 18 do 34 godine živjela s roditeljima, dok je u Finskoj samo 18,7 posto stanovnika u istoj dobroj skupini živjelo s roditeljima.

Taj podatak povezan je s još jednim negativnim pokazateljem - stanovnici Hrvatske najkasnije napuštaju roditeljsko kućanstvo, a prema posljednjim raspoloživim podacima za 2018., u trenutku kad se odluče na preseljenje u prosjeku imaju 31,8 godina. Više od 30 godina imaju i Slovaci (30,9 godina), Maltežani (30,7 godina) i Talijani (30,1 godina), dok je europski prosjek u 2018. iznosio 26,0 godina. Najmlađi su bili Šveđani, koji su u prosjeku roditeljsko kućanstvo napustili s 18,5 godina, a slijedili su ih stanovnici Luksemburga (20,1 godina) i Danske (21,1 godina).

Dakle, “mi Hrvati” smo šampioni mediteranskog načina života, ali je veliko pitanje koliko je to, barem u zadnjih deset godina, posljedica kulturoloških obrazaca ponašanja, a koliko šestogodišnje recesije. Stoga se moglo očekivati da će zbog nedostatka posla i dobrih plaća mladi više ostajati kod obitelji, pa treba vidjeti kako će se ta statistika kretati u skoroj budućnosti, jer posla ima sve više “raspoloživog”, a nadajmo se da će rasti i plaće i kvaliteta državnih institucija.

A da je recesija i usporavanje ekonomije u EU ostavila posljedice na mlade, dovoljno govori podatak da je u EU zaposleno nešto manje od polovice radno sposobnih mladih osoba. Stopa zaposlenosti mladi u EU u 2018. bila je 49,8 posto, što je porast u usporedbi s 2013., kad je zabilježena najniža stopa u posljednjih devet godina (45,9).

U Hrvatskoj je stopa zaposlenosti u 2018. bila 41,3 posto (za 8,5 postotnih bodova manje nego prosjek EU), što je u usporedbi s rekordno niskom 2013. (kad je stopa iznosila 31,6) povećanje za 9,7 postotnih bodova. Najviša je stopa zaposlenosti mladih u Nizozemskoj (70,9 posto), a najniža u Grčkoj (30). Dakle, uz ekonomske, i tu vidimo podjele sjever/jug u zaposlenosti mladih, a na jugu se u tom svjetlu stalno izdvajaju Grčka, Hrvatska i Italija.

Školovanje

To je vidljivo i u statističkim pokazateljima vezanih uz u zaposlenost nedavno diplomiranih. Naime, ta kategorija odnosi se na osobe u dobnoj skupini od 20 do 34 godine koje se ne obrazuju i ne osposobljavaju, a završile su svoje obrazovanje u posljednje tri godine. U 2018. na razini EU stopa zaposlenosti nedavno diplomiranih iznosila je 81,6 posto. Najviša je bila na Malti (94,8), a najniža u Grčkoj (55,3). U Hrvatskoj je stopa zaposlenosti nedavno diplomiranih u 2018. iznosila 71,2 posto, tj. bila je za deset postotnih poena manja nego prosjek EU. Iz toga proizlazi da gotovo trećina njih nije pronašlo zaposlenje iako su svoje obrazovanje završili u posljednje tri godine.

Pritom zabrinjava još jedan pokazatelj. Udio mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se niti osposobljavaju u Hrvatskoj je u 2018. iznosio 16,2 posto, što je nešto više od prosjeka EU (14,1 posto). Vrlo visok udio, najveći unutar EU, ima Italija u kojoj petina mladih (24,8 posto) ne radi, ne školuje se niti se osposobljava, dok je njihov udio najmanji u Nizozemskoj (6,8 posto).

I, na kraju, DZS je pružio još jedan podatak koji se može gledati dvojako ili trojako: kao posljedicu ekonomskog osiromašenja, demografskog minusa ili kao dokaz opadanja “individualizma” u Hrvatskoj. Naime, uspoređujući podatke za 2017. i 2010., broj mladih vozača u dobnoj skupini od 19 do 24 godine je u padu. U navedenom razdoblju bilo je čak 28,4 tisuće manje vozača u toj dobnoj skupini - 2010. ih je bilo 207.349, a u 2017. tek 178.989.

Doduše, moguće da je u igri i četvrti faktor: sve dostupnije taksi usluge. Svijet se zadnjih 300 godina ubrzano mijenja, mi stariji od 34 godine možda uopće ne uviđamo da su u igri i peti, šesti i sedmi faktor, a i “crni labud”. Nama starijima stoga tek preostaje poželjeti mladima sretan Dan mladih, daleko nam bio Dan mladosti.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo