“Šibenčani pamtit će do groba/ svog heroja i te riči/ Nije jedan neg su pala oba/ Hrvatska se Šibenikom diči.” Riječi tog domovinskog evergreena stoje na muralu posvećenom legendarnoj 113. šibenskoj brigadi HV-a, uz lik gradskog zaštitnika Svetog Mihovila i katedralu Jurja Dalmatinca nešto najšibenskije što postoji.
“Pogodija ga, pogodija ga! Obadva, obadva, obadva, oba su pala!” - vjerojatno nema osobe koja ne pamti uzvik što je obišao Hrvatsku tog kasnog ljeta ratne 1991. Izgovorio ga je Primoštenac Filip Gaćina Bilin, komentirajući akciju četveročlane posade trocijevnog PAT-a 20/3 koja je bila stacionirana na Zečevu. Uz današnjeg šibensko-kninskog župana Gorana Pauka, za topom je bila posada Damir Fržop, Dražen Bilać, zapovjednik Mladen Tešulov te vezist Branko Jelić.
Drugi dio priče bio je Neven Livajić, koji je s prvim izlaskom sunca s ručnim protuzračnim lanserom raketa Strela na ramenu svaki dan zauzimao poziciju na obali, do koje je trebalo propješačiti kamenjarom kilometar-dva, i čekao avione.
“I dočeka ga je! Ne mogu vam uopće riječima prenijeti osjećaje mene i posade kad smo promatrali nakon okršaja kako leti strela, pogađa avion u rep i ovaj pada u more. Ja sam još sjedio na topu, Dražen mi je doviknija da su avioni predaleko i u tom momentu smo imali čisti pogled prema rtu Kremik, dim se raziša. Avion pada u more! Nismo mogli virovat svojim očima. Sve to skupa, otkad smo ih čuli pa dok je ovaj pao u more, trajalo je ne duže od minute, dvi možda. I tek onda krenuli su mi trnci straha i promišljanja šta se moglo nama dogodit, od pete prema glavi. Nismo mi onda koji smo bili na topu i oko njega znali da je to snimljeno, tek kasnije smo to saznali. A ja sam snimku prvi put vidio tek par mjeseci nakon događaja. Sutradan ujutro došao je do topa naš zapovjednik protuzračne obrane u vojarni, Bore Skorić i rekao nam da je javljeno da je pao i onaj drugi, negdje dolje kod Žirja. Onda smo se ja i Dražen pogledali i komentirali: pa onda smo ga mi i srušili, jer onaj trocijevac koji je bija blizu nas na istoj zaravni vojarne nije ni pucao, nije mu upalija motor... Bija je to pravi dvoboj na suncu, ja volim kazati da je to bio spoj ciljača, snimača i vikača. Da je pofalija bilo ko iz tog trojstva ne bi doživili taj događaj onako kako jesmo. Nažalost, vikač, pokojni Filip Gaćina, nije više s nama, spokoj mu duši”, prisjeća se Goran Pauk, danas župan šibensko-kninski.
Gaćina je, naime, kao pripadnik Mungosa - nakon što je cijeli rat proveo u HV-u - poginuo tijekom razminiranja zaseoka Narančići u zadarskom zaleđu 19. rujna 1998. godine.
Dva dana prije akcije Obadva, 19. rujna 1991. godine, oboren je još jedan Jastreb bivše JNA, također iz vojarne Zečevo. Njega je lakim prijenosnim raketnim sustavom Strela 2 M ruske proizvodnje skinuo protuzrakoplovac Ivica Cukrov. Pad ovog zrakoplova nitko nije snimio, no dragocjen dio te hrvatske vojne povijesti od prije točno 25 godina donose nam fotografije našeg kolege Srđana Vrančića, fotoreportera Hanza Medije.
fotoreporter Srđan Vrančić (prvi zdesna) s roniocima Hrvatske vojske i lokalnim stanovništvom uz materijal izvađen iz mora
On je bio nazočan kada su hrvatski specijalci, ronioci pristigli iz baze u Lori, s palog zrakoplova skinuli oružje, između ostalog strojnicu Browning, koji je u to vrijeme kada je Hrvatska bila pod vojnim embargom UN-a bio previše dragocjen komad oružja da bi se ostavio ležati pod morem, na 15 do 25 metara dubine.
Pogledajte galeriju fotografija iz 1992., godinu dana nakon obaranja Jastreba
Dijelovi ovog zrakoplova bili su navodno izloženi neko vrijeme i u vojarni Zečevo, kao ratni trofej, a dio ih je još uvijek ispod mora, na mjestu pada. Tamo ih je prije nekoliko dana ponovno snimio Srđan Vrančić, zaronivši ponovno nakon četvrt stoljeća na isto mjesto.
Pogledajte galeriju fotografija snimljenih 25 godina nakon prvog zarona našeg fotoreportera
