Realno gledano, vrlo je malo vjerojatno da će uslijediti oštra osuda i distanciranje od strane vrha Crkve. Ako se Crkva i oglasi, vjerojatno će naglašavati univerzalne poruke Evanđelja, bez eksplicitnog spominjanja pojedinaca. Vrh Crkve uglavnom se uzdržava od otvorenih konflikata s karizmatičnim svećenicima koji uživaju potporu većeg broja vjernika, komentirao je sociolog Ivan Balabanić mogućnost reakcije Crkve na skandalozne izjave sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana.
"Neka pate, i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaš dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav prema Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu, vaša radost i zajedništvo koje je posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju", poručio je okupljenim vjernicima rektor papinske bazilike, stajući pritom i u obranu izbornika nogometne reprezentacije Zlatka Dalića od – saborske zastupnice Dalije Orešković.
Pa je u sinjskoj bazilici gvardijan rekao i koju riječ o njoj („Neka se sakriju u mišiju rupu i neka se srame kao neke Oreškovićke kada prigovaraju našem izborniku Daliću što on ima tražiti u Sinju i pozivati na hrvatsko zajedništvo. Neka se ona srami!"). Dalić je, naime, u sinjskoj bazilici držao govor o svojoj vjeri, domoljublju, mladima u Hrvatskoj, na što je ubrzo reagirala Orešković…
Gubljenje kompasa
- Očito je da u posljednjih nekoliko mjeseci svjedočimo intenzivnoj nacionalizaciji javnog prostora i društva. U takvoj klimi određeni pojedinci javno skreću u radikalizam, što se u našem kontekstu najčešće očituje kroz revizionizam i revitalizaciju događaja i osoba iz Drugog svjetskog rata. U vrlo kratkom vremenu zbio se niz događaja povezanih s osjećajem nacionalne pripadnosti, a velik broj sugrađana na određeni je način izgubio kompas, komentira Balabanić, po kojemu je izbornik Dalić dao nezgodnu izjavu jer je, na neki način, definirao kako treba izgledati „idealnotipski Hrvat“ i pozvao na zajedništvo.
Paradoksalno je, kaže naš sugovornik, što je upravo kroz takvo pozivanje na zajedništvo isključio sve građane Hrvatske koji se ne uklapaju u viziju hrvatstva u javnom žargonu ustaljena pod pojmom “Hrvat-katolik”. S druge strane, neki političari, poput Dalije Orešković, također su djelovali prilično destruktivno i ponudili svoju viziju pripadnosti hrvatskom nacionalnom korpusu, koja je po Balabaniću možda i više isključiva od Dalićeve. Ona je, naime, pravo na osjećaj pripadnosti hrvatskoj naciji definirala kroz mjesto i državu rođenja pojedinca.
Sada se oglasio i fra Marinko Vukman s izjavom koja je svakako problematična i neprimjerena u kontekstu vjerske službe i zajedništva. Riječ je o bivšem dugogodišnjem misionaru, poslanom 1981. na pastoralni rad među hrvatske iseljenike u Stuttgart, gdje je postao omiljeni domoljub i humanitarac, što su prigrlili i neki hrvatski nogometaši i treneri, čiju je djecu krstio. Službu gvardijana preuzeo je u srpnju 2022. godine u Sinju (rođen je u Hrvacima), nakon preko četiri desetljeća služenja po misijama u Njemačkoj.
Oružje podjela
- Umjesto da gradi mostove i potiče jedinstvo, on svojim riječima dodatno isključuje i stigmatizira. Umjesto da vjera bude prostor spajanja, pretvara se u oružje podjela. Takav govor ne samo da je u suprotnosti s kršćanskim načelima nego i dodatno polarizira društvo. Riječ je o političkom pamfletu skrivenom iza sakralne dimenzije, a njegova je funkcija mobilizacija u opoziciji prema onima kojima bog, narod i nacija nisu nerazdvojivi simboli, analizira Ivan Balabanić po kojemu izjava fra Marinka opravdava društveno neprijateljstvo i cementira podjele.
Problem je u tome što se od izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, rektora papinske bazilike i jedne liberalne političarke ne bi očekivale takve izjave.
- Naprotiv, očekivalo bi se da prepoznaju trenutačnu situaciju i da svoj javni utjecaj iskoriste upravo u drugom smjeru – stvaranju pravog zajedništva temeljenog na uzajamnoj uključivosti, kaže sociolog.
Pritom ne smatra da su ovakve i slične poruke s raznih „oltara“ potaknute novim valom nacionalizma/“thompsonizma”.
- Ne bih rekao da su Thompsonovi koncerti uzrok ovakvih izjava, ali su na određeni način ohrabrili pojedince da s takvim porukama češće izlaze u javnost. Istodobno, njegovi masovni koncerti zabrinuli su svjetonazorske neistomišljenike, pa se svaka izjava ili događaj povezan s njima potencira do razine koja je vjerojatno pretjerana. Ako se takav obrazac nastavi, vrtjet ćemo se u krug iz kojeg će kasnije biti teško izaći, predviđa Balabanić, dojma da je Marko Perković Thompson, bilo iz svjetonazorskih, bilo iz poslovnih razloga, dobro odabrao termine svojih koncerata – prvenstveno 30. godišnjicu Oluje.
Šutnja Crkve
- Danas se dio javnosti trudi njegove koncerte prikazati kao svojevrsno “buđenje naroda”, dajući datumu zagrebačkog koncerta povijesno značenje. Međutim, Thompsonovi fanovi isti su svjetonazor imali i prije njegovih velikih koncerata, tako da se zapravo nije dogodilo ništa novo osim što su se postojeći obožavatelji okupili na jednom mjestu. Koncerti nisu stvorili nove podjele, ali su pojačali glasnost i radikalnost postojećih, kaže izvanredni profesor Ivan Balabanić, uz zaključak kako su masivnost i spektakularnost tih događaja očito ohrabrile radikale s obje strane da pooštre svoju javnu retoriku, čime se stvaraju dodatne društvene podjele koje nam nisu potrebne.
Što se tiče nedostatka ograde Crkvenog vrha od gvardijanovih izjava, smatra kako se općenito takvom prešutnom tolerancijom ili blagim reakcijama održava “unutarnji mir” Crkve. Ali cijena tog mira jest gubitak vjerodostojnosti. Upravo zato smatra da je teško vjerovati kako će se vrh Crkve jasno ograditi od ovakvih izjava, iako je očito da one nisu u skladu s duhom Evanđelja.
Na svome profilu Dalija Orešković je riječi sinjskog gvardijana u nedjelju nazvala prijetnjom miru i slobodi. „Od tih se riječi Crkva nije ogradila niti ih jasno osudila. Šutnjom i drugim postupcima, Crkva već duže vrijeme odobrava i podupire simbole ustaškog režima. To nije suverena i suvremena Hrvatska i ne može biti temelj državnog zajedništva“, napisala je, uz poruku kako bi država trebala putem svojih političkih predstavnika i institucija zaustaviti govor mržnje koji se širi s koncerata, stadiona, a sada i s oltara. No, kao i Crkva, državna vlast također šuti i šutnjom odobrava i potiče. Iz interesa, zaključila je zastupnica.
Fra Vukman: ‘Moja je izjava u svojoj srži kršćanska‘
U međuvremenu se oglasio i sam fra Marinko Vukman, koji je u razgovoru za portal Vjerujem.hr rekao da mu "nikada nije bila nakana povrijediti bilo koga, nego snažno podsjetiti na ono što Sveto pismo jasno govori".
- Nije riječ o proklinjanju niti o želji da ikome bude zlo, nego o ozbiljnoj istini vjere - da zatvorenost Bogu i ustrajavanje u grijehu vodi u propast. Ako je netko moje riječi shvatio drukčije, kao osobni napad ili prokletstvo, onda nije uhvatio njihovu pravu nakanu. Ja sam u svom stilu želio naglasiti ozbiljnost obraćenja, a ne poželjeti ikome patnju ili smrt - rekao je Vukman.
Dodao je da je njegova izjava "u svojoj srži kršćanska", a na pitanje je li svetkovina Velike Gospe prigoda za takav obračun, uzvratio je:
- Ne radi se ni o kakvom osobnom obračunu. Upotrijebio sam izjavu gospođe Dalije Orešković, javne osobe, kao primjer u stilski obilježenom govoru, ne ulazeći u njezine osobne kvalitete. Ono što je izjavila u javnom prostoru podložno je teološkom razmišljanju i, u skladu s demokracijom, javnoj kritici.
Zaključio je da će "uvijek pružiti ruku, bilo kome, bilo kada", te da je ured gvardijana Franjevačkog samostana u Sinju "otvoren za svakoga dok god sam ja na toj službi - ne samo za ljude iz Sinja i Cetinskog kraja, već i za gospođu Daliju Orešković".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....