ZAGREB - Slavno pitanje Borisa Kunsta ‘zašto govorite 25 plus jedan kad je to 26 (misli se na prodaju 25 posto plus jedna dionica Ine) samo je karikaturalna ilustracija neznanja koje je pokazalo devet članova saborskog istražnog povjerenstva za privatizaciju Ine.
Ispitivali su bivšega potpredsjednika Vlade Slavka Linića, bivšeg ministra gospodarstva Ljubu Jurčića, bivšeg predsjednika Uprave Ine Tomislava Dragičevića i nasljednika mu Zoltana Aldotta, a vrhunac predstave u srijedu bilo je svjedočenje aktualnog potpredsjednika Vlade Ivana Šukera i njegova prethodnika Damira Polančeca.
Dokaz za to koliko su nesigurni u svoje poznavanje problematike koju istražuju jest i činjenica da su mali i jednostavni kviz Jutarnjeg lista o temeljnim činjenicama vezanima uz Inu, poput broja dionica i poslovnih rezultata, svi nemušto izbjegli.
Niti jedan od devet članova povjerenstva nije nam ni pokušao odgovoriti.
Što su koga trebali pitati, a nisu?
1. POLANČECA I DRAGIČEVIĆA - Je li gubitak veći od 2 milijarde kuna u zadnjem kvartalu 2008. u vezi s drugom rundom privatizacije Ine?
U posljednjem tromjesečju te godine, kad je MOL objavio svoju ponudu za kupnju dionica, Ina je ‘pojela’ svu zaradu iz prva tri kvartala. Na trgovini naftom te je godine izgubila 1,5 milijardi kuna i 700 milijuna kuna na plinu. To je oko 400 milijuna dolara, samo sto milijuna manje nego što je MOL 2003. platio prvih 25 posto plus jednu dionicu. Mnogi špekuliraju da je taj gubitak, u stvari, bio ‘premija’ hrvatskim političarima za preuzimanje Ine.
2. ŠUKERA - Protiv koga je u Ini pokrenuo prekršajni postupak zbog neplaćanja trošarina što je dovelo do duga većeg od milijardu kuna?
Tvrtke koje prodaju proizvode opterećene trošarinama, poput goriva, cigareta, kave, alkoholnih pića... samo su skupljači novca za državni proračun. Svaki direktor koji taj novac ne proslijedi državi može biti kažnjen milijunskim iznosima.
3. ŠUKERA I POLANČECA - Tko je odredio što će se mijenjati u osnovnom dioničkom ugovoru iz 2003. i tko je dogovorio s Mađarima kako se to treba mijenjati?
Poznato je da su izmjenama dioničkog ugovora Mađari dobili znatna upravljačka prava u Ini, da su osvojili ključne sektore i prevlast u Upravi jer imaju pravo na predsjednika Uprave čiji je glas, u slučaju izjednačenog glasanja, presudan.
4. POLANČECA - Tko je usaglašavao sporne točke dioničkog ugovora s Mađarima i tko je dogovorio tzv. zadržana pitanja, poput prava veta ili suglasnosti za važnije odluke?
Razlog je opet odnos s mađarskim suvlasnicima u Ini, koji je utvrđen na štetu hrvatske strane. Poznato je da je glavni pregovarač s MOL-om bio Damir Polančec, ali njega je trebalo pitati je li o tome odlučivao potpuno sam ili je pri tome dobivao naputke koje je morao poslušati.
5. POLANČECA I ŠUKERA - Tko je radio procjenu ekonomskih efekata prijenosa plinskog biznisa na državu i u kakvoj je vezi s tim ministrica Matulović-Dropulić, predsjednica Nadzornog odbora Plinacroa?
Na plinskom biznisu Ina, prema tvrdnjama iz kompanije, stalno gubi, jer joj hrvatska država limitira cijenu plina za građane i velike potrošače. Stoga je u drugoj privatizaciji dogovoreno da država preuzme plinski biznis, za što je iz proračuna isplaćeno više od pola milijarde kuna.
6. DRAGIČEVIĆA, POLANČECA I ŠUKERA - Je li istina da hrvatska Vlada više ne može utjecati na izbor izvršnog direktora Ine, a da su sektorski menadžeri izravno odgovorni regionalnim direktorima u Budimpešti?
Uprava Ine, koja je prema hrvatskim zakonima najviše izvršno tijelo u kompaniji, marginalizirana je funkcijom izvršnog direktora kojega izravno postavljaju Mađari. Štoviše, mnoge izvršne funkcije uprave prebačene su na tijelo izvršnih direktora, koje izravno kontrolira mađarska strana.
7. LINIĆA, JURČIĆA I POLANČECA - Tko su bili savjetnici Vladi prilikom prve i druge faze privatizacije Ine, koliko su platili njihove usluge i jesu li poslušali njihove savjete?
U svim se velikim privatizacijama angažiraju stručni savjetnici jer političari nisu dovoljno kvalificirani da bi mogli pregovarati s kupcem. Treba znati tko su bili savjetnici i što su savjetovali te jesu li ih hrvatski političari poslušali ili su radili po svome.