Opet sam sanjao da letim, znao je Micheli reći njen pokojni otac, ugledni arhitekt Boris Magaš, među ostalim autor stadiona na Poljudu.
- Dok letim, promatram ljude dolje ispod sebe pa se pitam zašto i oni ne lete, to je toliko lako.
Michela Magaš očevih se riječi prisjetila prije četiri dana u svom govoru koji je održala u Bruxellesu, na sam Dan žena.
Ondje su joj uručili nagradu za najbolju inovatoricu Europe.
- Odgovorila sam mu da ima sreće, jer ljudi uglavnom ne sanjaju da lete, nego da se utapaju - objasnila je na kraju govora i dodala: Ono što imate u sebi može vas podići iznad zidova koje drugi grade i preko svih granica. I zato se nadam, sada više nego ikad prije, da ćete tu snagu iskoristiti.
Iako za Michelu do ove nagrade mnogi možda nisu ni čuli, ova Hrvatica s londonskom adresom već je dugi niz godina jedna od naših najznačajnijih inovatorica u svijetu.
Brendovi
Radila je s najvećim svjetskim kompanijama i brendovima na planetu, a među ostalim je suosnivačica tvrtke Stromatolite Design Innovation Lab, britanskog laboratorija za inovacije u dizajnu kroz koji razvija tehnološke alate nove generacije, i to spajajući različite industrije. Ondje 33 posto inovatora čine žene, a u laboratorijima ih radi 50 posto.
Ili da pojednostavnimo - Michelina platforma okuplja oko 5000 tisuća glazbenika, znanstvenika i inženjera - u jednakoj mjeri muškaraca i žena - koji onda kreiraju instrumente za ljude bez ruku ili nogu ili im pomažu da uz pomoć misli upravljaju dijelovima pozornice. Za latvijsku glazbenicu Victoriju Modestu koja nema lijevu potkoljenicu osmislili su, među ostalim, protezu kojom može upravljati svojom okolinom, a mislima mijenja boju svoje haljine.
Zbog toga Modestu nazivaju prvom bioničkom glazbenom zvijezdom, koja se proslavila nastupom uz Coldplay na zatvaranju Paraolimpijskih igara u Londonu prije pet godina, s protezom optočenom Swarovski kristalima.
A to je samo dio patnata za koje oni omogućavaju drugima da ih izrade.
U jednoj rečenici Magaš zapravo slijedi očev san: pomaže ljudima letjeti. A sve uz pomoć glazbe, koja je nit što povezuje sve njene inovacije.
- Nagrada je velika čast za naš sektor kreativne industrije, ali ustvari osjećam se skromno u usporedbi s ostalim finalisticama koje su ostvarile velike uspjehe u liječenju bolesti ili dovode čistu vodu zemljama u razvoju - odgovara mi Michela odmah na početku razgovora.
Komuniciramo najviše mailom jer dan nakon što je proglašena najboljom inovatoricom Europske unije (što prati novčana nagrada od sto tisuća eura), Magaš ima zakazana čak tri avionska leta, od kojih je zadnji vraća u Hrvatsku, u njenu Rijeku, pa hvata predahe između letova i wi-fi signal po aerodromima.
U London se preselila još 1987. godine nakon srednje škole zbog studija dizajna kojih u to vrijeme u Hrvatskoj nije bilo. Prva je Hrvatica u povijesti koja je primljena na Royal College of Art, i to kao jedna od samo 15 primljenih na studij dizajna komunikacija od čak 600 prijavljenih te godine.
Tu je sve počelo.
- Tijekom studija razvijala sam novi koncept za dizajn novina pa sam odmah po završetku dobila ponudu za rad u Financial Timesu. Tamo sam sudjelovala u redizajnu svih dijelova print izdanja, uvela sam novi layout, nove fontove, lansirala nekoliko novih dijelova publikacije, a na kraju sam postala čak i art editor - opisuje mi početak svoje profesionalne karijere.
Future Product
Početkom 2000. godine s kolegom s fakulteta, Peterom Russellom Clarkeom, suosniva kompaniju Stromatolite, a jedan od prvih klijenata postaje im Nike, za koji su radili na projektu Future product concepts.
Tri godine kasnije počinju prvi kontakti s Appleom.
- Odmah su se zainteresirali za moj koncept dinamičkog prebiranja fotografija koji je danas standard i za Apple, ali i sve pametne telefone, pa su me doveli u Cupertino. Tako je i počeo moj rad za iTunes, još na samim počecima digitalizacije glazbe - govori.
Riječ je o danas dobro poznatom rješenju covera za pjesme i albume kroz koje korisnici iTunesa prebiru dok traže što će slušati.
Radila je i s tvrtkom slavnog glazbenika i inovatora Petera Gabriela, među ostalim na redizajnu Nokijinih proizvoda, te na projektu CueSongs za jednostavno i brzo online licenciranje glazbe za komercijalne namjene. Stromatolite i CueSongs na tom su projektu, baš zbog Magaš, surađivali i s agencijom Riječki kreativni odjel. Stromatolite je osmislio user interface, a sustav, odnosno engine, odrađen je u Rijeci. Uz to su smislili i sustav za inteligentno pretraživanje sličnih pjesama.
Inače Magaš je još 2006. godine umalo završila u Appleu u trenutku kad je tvrtka pripremala izlazak prvog iPhonea.
- Ipak nisam otišla jer su me zvali sa Sveučilišta u Londonu da se uključim u projekt istraživanja glazbene tehnologije. Tako je nastao projekt Sonaris - kaže.
Riječ je o dinamičkom programu pronalaženja glazbe uz pomoć slušanja namijenjen pretraživanju velikih glazbenih kolekcija, što je privuklo pozornost divova poput BBC Clicka, Disneyja i Pixara.
Prva nagrada
Sonaris je na kraju uz financiranje engleske vlade završio kao patent, ali kao i izložak na izložbi “Budućnost britanskih proizvoda i tehnologija”, gdje je izložen uz bok patentima iz McLarena i British Aerospacea.
Prvu nagradu institucija EU osvojila je još 2010. godine kada ju je Europska komisija nagradila u kategoriji Art meets science (nagrađena je do danas dvaput), a priznanje od Europskog parlamenta od prije četiri dana još je važnije kad se pogleda koga je sve pobijedila.
Drugoplasirana Petra Wadstrom iz Švedske, naime, osnivačica je Solvattena koji proizvodi prijenosne pročišćivače i grijače vode koji se napajaju uz pomoću solarne energije, što bi moglo predstavljati spas za mnoge siromašne zemlje u razvoju.
Trećeplasirana Claudia Gartner je, pak, osnivačica ChipShopa koji proizvodi tzv. laboratorije na čipu, odnosno nanotehnološke sustave koji su minijaturna rješenja za bolju dijagnostiku pacijenata.
Nagradu za inovatoricu u usponu osvojila je Kristina Cvetanova iz Bugarske koja je proizvela prvo tablet računalo za slijepe i slabovidne osobe, BLITAB.
Pobjednice je u sklopu programa Horizon 2020 izabrao neovisni žiri sastavljen od poduzetnika i neovisnih stručnjaka, a prijavilo se ukupno 47 žena inovatorica.
Stoga Michelu pitam što bi se u našoj zemlji trebalo promijeniti da bi i Hrvatice češće osvajale ovakve nagrade, i još važnije - predvodile na polju tehnoloških inovacija u Europskoj uniji.
- Način obrazovanja prije svega. U našoj tvrtki prijelaz znanja iz jednog područja u drugo teče vrlo glatko. Radimo i s djecom i tinejdžerima i oni bezbolno, doslovno u tri sata postaju inženjeri koji mogu programirati i sklapati elektroničke komponente da bi s njima mogli održati glazbenu predstavu. Učimo ih suradnji, kreativnom razmišljanju, samopouzdanju, osjećaju ponosa i izražavanju pred drugima. I sve se na kraju sklapa kao da se igraju Lego kockama - objašnjava.
A gdje se vidi za pet godina?
Smije se.
Za nepismene ljude
- Nikad ne čekam pet godina. Već radimo na dvije važne stvari. Prvo ćemo osnovati Industry Commons koji će se bazirati na principima ‘open innovationa’. To znači da ćemo sve industrijske partnere s otvorenim sučeljima pozvati da rade zajedno i vide što se iz te suradnje može izroditi, kad se spoje različite grane industrijske djelatnosti. Drugi važan izazov na kojem radim je da sam brazilskom ministru za inovacije predložila projekt One Smart Board Per Child uz pomoć kojeg bismo djecu opskrbili alatima koji će od njih stvoriti inženjere. Za zemlju u kojoj i dalje živi 15 posto nepismenih ljudi to je jako važno. I u Vladi su ideju jako dobro prihvatili. Isto bi mogli i u Hrvatskoj - zaključuje.
Poanta njezina rada je da različite djelatnosti kad surađuju mogu stvoriti nešto što još ne postoji. Tako i mnogi patenti Stromatolitea, iako su originalno zamišljeni kroz glazbu, mogu naći primjene u poljoprivredi, neuroznanosti ili medicini.
Pritom ne zaboravlja na hrvatske korijene, jer kako je već najavila u domaćim medijima, u planu je nekoliko projekata sa Svenom Maričićem, riječkim znanstvenikom, voditeljem laboratorija za plastične deformacije na Tehničkom fakultetu i pionirom korištenja tehnologija 3D printanja.
Prvi je znanstvenik u regiji koji je još 2008. 3D printere primijenio u kirurgiji, a inicijator je AnatoMRI projekta iza kojeg stoji ideja da studenti Medicinskog fakulteta u Rijeci anatomiju uče uz pomoć isprintanih trodimenzionalnih kostiju.
A Michela Magaš najavila je i još jednu uzbudljivu suradnju.
- Voljela bih se javiti Mati Rimcu, mislim da bismo s Rimac Automobilima svašta mogli ostvariti - kaže najbolja europska inovatorica.