Goli otok, gledan iz pristaništa uvale Tatinja, djeluje strašno moćno. Gola ljepota golog kamena, s Velebitom u pozadini, restoran u koncesiji braće s Raba u kojem turisti dokono čavrljaju, teško će vas misaono teleportirati u godine kad je otok bio jedino i isključivo sinonim velike patnje..., piše Globus.
Ali tako je samo na prvi pogled. Svakim korakom dalje od pristaništa u unutrašnjost otoka, šćućurenog na četiri i pol kvadratna kilometra između sjeveroistočnog dijela Raba i kopna u sjevernom dijelu Velebitskog kanala, posjetitelje sve više obuzima jeza. Ne samo što je puno podsjetnika na vremena obračuna s informbiroovcima.
Nego zato što sve ono što je ostalo od logora i zatvora, a najviše ono što izostaje – bilo kakav red, bilo kakvo nastojanje da se taj komuni...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....