Bez riječi objašnjenja Daliji Orešković, premda joj kritičari nisu mogli osporiti zakonitost i principijelnost, jer je kažnjavala i HDZ-ovce i SDP-ovce, i guvernera, i predsjednicu i premijera i župane i zastupnike, Sabor nije dao još jedan mandat na čelu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Povjerenstvo je izgradila kao institucionalni bedem protiv zloupotreba, a ni miraz u brojkama nije loš: u pet godina ispisala je oko 900 mišljenja, od toga 478 odluka o pokretanju postupka i 327 o nepokretanju, 454 konačne odluke te milijun i 700.000 novčanih kazni. Ovo je njezin “oproštajni” intervju.
Kad podvučete crtu, što mislite, što vam je presudilo - teški predmeti koji dolaze pred Povjerenstvo, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, potpredsjednica Vlade Martine Dalić ili...
- Niz razloga. Ne vjerujem da je predsjednica države, kao što se spekulira, a nema i nikakve ovlasti nad Povjerenstvom. Kad bi to bilo tako, bilo bi tragikomično i ponižavajuće. U javnosti se spominje njezina izjava o osobnom ratu u kontekstu preispitivanja rođendana u organizaciji Zdravka Mamića kao osobe s krupnim korupcijskim aferama s kojom pravosuđe teško izlazi na kraj. Predsjednici nisam bila problem niti ja niti Povjerenstvo, pogotovo nakon što je sama javno izjavila da je gospodin Mamić za nju organizirao nekoliko večera. Dakle, s Povjerenstvom ili bez njega, o tome će svoj konačni sud dati građani. Što se tiče ministrice Martine Dalić, čini se da će dinamika informacija koje se otkrivaju u javnosti odrediti njezinu političku sudbinu puno prije nego što se njome bude stiglo baviti Povjerenstvo.
Jeste li se “razdužili”?
- Emotivno jesam. Već mi je dugo bilo jasno kako će se rasplesti moj izbor. Da sam čudom neviđenim dobila reizbor, onda bih komotno mogla reći: ‘odabrao Đelo Hadžiselimović’ - da je presudila potpora javnosti, a ne volja parlamenta. To što nije, prihvatila sam sportski, bez ljutnje i ogorčenosti. Brojevi su pokazali svoje; u prvom krugu glasovanja dobila sam gotovo dvostruko manje od izabranih članova Povjerenstva. To mi je dovoljno: ne želim gubiti vrijeme na stvari koje nikamo ne vode.
Dobili ste 46 glasova. Jeste li očekivali veću podršku oporbe?
- Nisam računala kome ti glasovi pripadaju. Smatrala sam da se u slučaju Povjerenstva politika treba i može konačno izdići iz stranačkih rovova. Izbor članova Povjerenstva bio je dobra prilika za to s obzirom na to da smo se po rezultatima rada pokazali kao neovisni i nepristrani.
Smatrate li da je protiv vas bilo i to što će se Povjerenstvo baviti stipendijom šefa SDP-a Davora Bernardića za stjecanje MBA diplome i pohađanje Cotrugli Business School - tridesetak zastupnika uopće nije glasalo, logično je pretpostaviti oporbenih...
- To tek onda ne bi imalo nikakva smisla. Jer bi značilo da će se slučaj prepustiti nekome tko se mjesecima tek treba upoznavati sa stajalištima i praksom Povjerenstva. Zvuči li vam to kao bolje?
Možete li zamisliti da su vam glas dali oni zastupnici kojima ste dokazali da su u sukobu interesa, Siniša Varga, Božo Petrov, Branimir Glavaš, Josip Đakić...
- Itekako su mogli. Činjenica da su se u javnosti isti ti ljudi, barem većina njih, pozivali na autoritet i objektivnost Povjerenstva, barem onda kad im je to bilo potrebno, govori da su mogli.
Bi li trebalo poništiti natječaj nakon što ste povukli svoju kandidaturu?
- Koliko sam shvatila, tražit će se tumačenje Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, a on je jedini mjerodavan pa nije potrebno da ja dajem svoja.
Predsjednik tog odbora Željko Reiner smatra da se treba provesti drugi krug, ali još nije jasno jeste li i vi uključeni s obzirom na to da ste se povukli i hoće li Odbor zatražiti zamjenu jer zakon propisuje da Odbor za izbor i imenovanje predlaže u pravilu dva kandidata?
- Oni su mjerodavni. Njima je izuzetno bitno zbog onog “show me the numbers” da se natječaj provede, ja tu nemam više što reći.
Predsjednik Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić kaže da nije kraj svijeta ako ne uspije izbor predsjednice Povjerenstva.
- Bez izbora prvog čovjeka Povjerenstvo je disfunkcionalno. Onima kojima disfunkcionalne institucije ne predstavljaju problem ne bi uopće trebali imati mogućnost da u ovoj državi odlučuju o ičemu.
Nije li vaš neizbor pokazao kako je ipak neprirodno da vas biraju oni čiju političku sudbinu možete zapečatiti? Bi li odluku o izboru Povjerenstva trebalo prepustiti nekom drugom?
- Zapravo je prirodno. Osim ako ne zaboravimo da je parlament predstavničko tijelo građana. I u drugim državama ovakva tijela, ili barem većinu članova, bira parlament. Drugi je problem kakva je priroda, demokratska svijest i, na kraju krajeva, moral istih tih koji provode odabir. Ako imamo većinu zastupnika u Saboru koji smatraju da će im predstavljati problem autonomija tijela koje preispituje njihov sukob interesa, onda nije problem u tome što je parlament taj koji provodi odabir nego u samom sastavu, etičkim vrijednostima zastupnika.
Damir Jugo, koji je za mandata Vlade Tihomira Oreškovića bio savjetnik potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka koja je pala nakon odluke Povjerenstva, rekao je da je Povjerenstvo donijelo neke hrabre odluke, ali da ste ih upropaštavali “trosmislenim obrazloženjima koja su suptilno prelazila granice ovlasti”.
- Nisam sigurna da bi gospodin Jugo mogao ičim obrazložiti svoj stav, ne čini mi se da je dao suvisle argumente za njega. Samo medijski zvučnu parolu.
Koju vam je odluku bilo teško donijeti u pet godina mandata?
- Osobno mi je bilo najteže donijeti odluku u postupku protiv bivše predsjednice Ustavnog suda Jasne Omejec, u postupku u kojemu je anonimno prijavljena zbog sumnje da je oštetila državni proračun jer je koristila pravo na naknadu šest mjeseci, a ne samo dva, na koliko je imala pravo jer ju je čekalo mjesto na Pravnom fakultetu.
Tu je činjenica da se radi o mojoj profesorici, o osobi koja je 16 godina bila na tronu pravnog autoriteta. Ono što smo mi smatrali da predstavlja povredu, a na neki je način imalo izričit ili prešutni blagoslov i aktualnog predsjednika Ustavnog suda i dekanice Pravnog fakulteta, navelo me je da se stalno preispitujem.
Govori se o velikim ovlastima Povjerenstva, gotovo kao o petoj poluzi vlasti, premda se posljedice odluka, osim financijskih kazni, svode na moralne osude.
- Nikada nisam shvatila te teze o velikim ovlastima. Ovlasti Povjerenstva ne da nisu velike nego su gotovo nepostojeće. Povjerenstvo kaže koja je to situacija koja predstavlja sukob interesa. To je jedna ovlast. I druga je da izrekne prilično blage novčane sankcije za povredu nekih administrativnih pravila.
Ali, moralna osuda zapravo je grozna osuda i u nekim zemljama dovela bi do gubitka statusa i položaja. Kod nas baš i nije tako...
- Gradacije sankcije u tom zakonu su opomena, obustava plaće od dvije do 40.000 kuna i javna objava odluke Povjerenstva u dnevnom tisku. Smisao postojanja Povjerenstva je jačanje integriteta, transparentnosti, vraćanja povjerenja građana u tijela javne vlasti.
Namjera je bila uspostaviti standarde dobre prakse, definirati na konkretnim primjerima što su to naše zajedničke vrijednosti, kakvo se ponašanje očekuje od dužnosnika. Nije smak svijeta čak i kad je netko prozvan da se nalazi u etički neprimjerenoj situaciji. To je prilika da dužnosnici, a onda i svi drugi, nešto nauče - ali za to treba imati širinu pogleda.
Mislite li da je vaš rad rezultirao boljim uvidom građana u to što je sukob interesa?
- Problem je u tome što smo mi kao društvo površni. Imamo građane koji u najvećem broju uopće ne znaju zadaće pojedinih institucija. S druge strane, naši zastupnici se i sami gube u poimanju sukoba interesa i korupcije. Poanta sukoba interesa je postojanje sumnje u nepristranost - doslovno to i ništa više. Evo jednog običnog primjera sukoba interesa; trener nogometne momčadi u jednoj školi treba izabrati kapetana između tri dječaka od kojih je jedan njegov sin. Trener se mora izuzeti jer bi svi sumnjali u objektivnost njegove prosudbe, taman sin bio najbolji. Trener treba dati kolegi ili djeci da biraju između sebe - tako se upravlja sukobom interesa, što u slučaju dužnosnika radi Povjerenstvo.
Bi li trebalo mijenjati neke odredbe zakona zbog kojih su sankcije ostajale mrtvo slovo na papiru i nisu se mogle naplatiti, poput primjerice slučaja Ante Kotromanovića, Željka Keruma, Tihomira Jakovine, Jakovčića jer su prestali biti dužnosnici...
- Apsolutno, ali ima i drugih područja ovog zakona koja nisu tako vidljiva, a trebalo bi ih bolje razraditi. Od 2003. do 2011. zakon se mijenjao gotovo na godišnjoj bazi, doduše kozmetički. Odluka Ustavnog suda 2012. godine je potpuno novi koncept zakona napravila krnjim.
Logično bi bilo da pustimo da se zakon primjenjuje u praksi, da dobijemo povratnu informaciju od upravnih sudova kao dodatnog pravnog autoriteta o efikasnosti pojedinih instituta pa da onda donesemo kvalitetne zaključke o tome što bi trebala biti osnovna svrha Povjerenstva. Neposredno prije isteka mandata uputili smo prijedloge odredbi ovog zakona koje bi trebalo mijenjati.
“Nova ljevica” je upozoravala da je Nataša Novaković, kao izbor HDZ-a za novu predsjednicu Povjerenstva, i sama u sukobu interesa, da neće moći nepristrano odlučivati jer je u HUP-u zastupala interese privatnog sektora i lobirala za njih kod najviših dužnosnika; da neće moći biti objektivna u procjeni povezanosti Agrokora i Zdravka Marića kad je njezin bivši šef Damir Kuštrak iz HUP-a otišao u upravu Agrokora.
- Sad kad više nisam protukandidatkinja, ne čini mi se ni pristojnim ni objektivnim da procjenjujem svoju konkurenciju, a još manje bih željela sudjelovati u nekakvim obračunima. To što je Nataša Novaković zastupala interese poslodavaca ne znači da je “kontraindicirana” za predsjednicu Povjerenstva. Ja sam prije svog mandata kao odvjetnica među svojim klijentima imala i okorjele kriminalce, ali to ne znači da podržavam kriminalitet.
Opet se vraćamo na to što je sukob interesa koji nalaže da se izuzmeš u onim situacijama kad postoji sumnja u nepristranost, a time i integritet donesene odluke. Ja sam se izuzela iz niza predmeta. Ta kultura izuzimanja počelo je svih počela. Povjerenstvo mi je kao institucija srcu bliska i želim da bude produktivno i uživa povjerenje građana. Novom sazivu želim puno uspjeha u radu, treba ga pustiti da diše i normalno radi.
Nosi li okretanje nove stranice u vašoj karijeri i mogući politički angažman?
- Nemam takvih planova. Politički se ne pronalazim nigdje, nigdje ne pripadam; ne sviđa mi se način na koji se formiraju politike, ne sviđa mi se politička kratkovidnost i isključivost, ne vidim ni jednu opciju koja vodi istinsku brigu o građanima. Postoje brojni “pokreti otpora”, a oni su neartikulirani, nemaju kadrovske kapacitete, čine se čak potencijalno destruktivnijima od bipolarnosti HDZ-a i SDP-a koji desetljećima nisu ponudili korak naprijed.
Dapače, mi samo tonemo. Sve se to u konačnici svodi na valjanje u blatu, a od toga koristi nemaju oni o kojima bi država najviše trebala voditi računa. To je moj razlog zašto sada ne razmišljam o političkom angažmanu.
Vaša imovinska kartica pokazuje da ste pristojno situirani. Je li ona dijelom odgovor na pitanje o tome što pomaže neovisnosti?
- U odnosu na sve one imovinske kartice koje sam imala priliku vidjeti, čini mi se da bi moja statistički bila u donjem dijelu tablice. Stvar je što tko treba u životu. U mom stanu u ovih pet godina nije se promijenilo ništa, moj stil života je isti, a takav će i ostati što god radila; na ljetovanje odlazim u tatinu Liku i kod suprugovog oca u Podgoru.
Meni više znači ta lička livada i trenutak kad moja djeca iščekuju povratak stada ovaca našeg prvog susjeda, ta prostodušnost i jednostavnost nego sva blaga ovog svijeta. Živimo možda i ispod svojih mogućnosti, štedimo za djecu, ne treba nam ništa više od onog što imamo. Uživam u svom životu baš ovakvom kakav jest. U tom smislu moja imovinska kartica odražava jednu prebogatu i presretnu osobu.
Znači, radi se samo o ličkoj tvrdoglavosti?
- Sad ste upravo mom svekru produžili život za barem deset godina. To on tvrdi.
Kolumnist Boris Dežulović napisao je da biste trebali u svoj životopis staviti: “Ja sam Dalija Orešković i ne uživam povjerenje dvije trećine saborskih zastupnika”. Hoćete li?
- Neću. Ali ću si napraviti jednu takvu majicu, nosit ću je na međunarodnim konferencijama. Ispod sakoa, cool.