Model i procedure prijenosa imovine bit će jedan od složenijih postupaka u okviru realiziranja nagodbe vjerovnika, a čitav proces će “kontroling” imati u tzv. izlaznom aranžmanu, koji podrazumijeva refinanciranje tzv. roll-up kredita u iznosu od 1,06 milijardi eura, ali i vjerojatnih novih kredita potrebnih za operativno poslovanje tvrtke.
U početnoj fazi restrukturiranja svakako je najintrigantniji prijenos duga, odnosno prijavljenih tražbina u novu kompaniju. Sve prijavljene tražbine (5,5 milijardi eura) bit će, naime, kroz naplatu raspodijeljene u obliku novih instrumenata koje bi izdala kompanija na vrhu strukture (ispod vlasničke kompanije) holdinga za efikasnu raspodjelu naplate potraživannja. Operativna imovina insolventnih ovisnih društava prenijet će se, pak, na tzv. zrcalna ovisna društva (Jamnica, Ledo i druge tvrtke), što bi trebalo rezultirati održivim dioničkim kapitalom.
Tri koraka
Taj proces bi se trebao održati u tri koraka, a u prvom koraku bi se sve prijavljene tražbine vjerovnika, kao što smo rekli, trebale prenijeti na holding za efikasnu raspodjelu naplate potraživanja u zamjenu za nove instrumente ili pravo na njih. Potom bi se se s tog holdinga te tražbine spustile na holding kompaniju, pa te dalje na “zrcalna ovisna društva”. U trećem koraku bi “zrcalna ovisna društva koristila te tražbine za kupnju operativne imovine i obveza od insolventnih ovisnih društava, te odvojeno, dionica solventnih ovisnih društava i obnovljenih tražbina kojima vrijednost nije umanjena”.
Ovo, pak, zvuči komplicirano, ali u stvari predstavlja raspodjelu potraživanja i imovine između holdinga i operativnih kompanija. U Agrokoru, naime, tvrde da su procjene kapaciteta zaduživanja za buduću kompaniju trenutno u tijeku, a temelje se na prethodnim izdanjima, usporedivim podacima trgovanja, te na testiranju “izlaznog aranžmana” na tržištu, kako bi se utvrdilo pod kojim uvjetima je moguće financiranje, odnosno kako tržište ocjenjuje konačnu nagodbu vjerovnika i perspektivu restrukturirane kompanije.
Nova kapitalna struktura maksimizirat će, tvrdi izvanredni povjerenik Ante Ramljak, neovisnost i fleksibilnost u transakcijama ovisnih društava, a (na kraju) ne bi trebalo biti financijskih aranžmana između kompanija osim isplate dividendi i efikasnog financiranja otplate duga i kamata. Pritom se ističe kako će izlazni aranžman (refinanciranje roll-upa) “imati prioritetni rang nad svakim dodatnim dugom za povrat u holding kompaniji”, a posebnu ulogu će u financiranju tvrtke imati tzv. privremena riznica do ostvarivanja revolving kreditnih linija.
Nova kriza
Naime, kako stoji u prezentaciji nacrta nagodbe, “zbog sezonske prirode poslovanja, ovisna će društva trebati obnavljajuće (revolving) kreditne linije (podložne ograničenjima kako bi se osiguralo isključivo sezonsko korištenje) za financiranje potreba za radnim kapitalom, a koje će, što je važno, omogućiti raspodjelu viška novčanih sredstava za otplatu povrata duga bez kompromitiranja radnog kapitala”. Svakako je jedna od zanimljivijih dilema koja se postavlja pred vjerovnike, buduće dioničare, utvrđivanje valute tih linija financiranja, jer je valuta “izlaznog aranžmana” već unaprijed definirana u eurima.
Od uspjeha sklapanja kredita za refinanciranje roll-upa (izlaznog aranžmana) i tih revolving kredita u stvari će ovisiti budućnost Agrokora. A konačni uspjeh restrukturiranja ovisiti će o tome hoće li novi Agrokor moći servisirati te kreditne obveze, tako da je moguće da za dvije-tri godine opet dođemo u situaciju da se te obveze neće moći izvršavati, pa bi onda moralo uslijediti novo vlasničko restrukturiranje u kojem bi davatelji tog kredita u stvari postali većinski vlasnici Agrokora.
Todorićev problem
Naravno, postoji mogućnost da novi vlasnici tvrtke odluče prodati neku kompaniju ili dio imovine kako bi se lakše otplaćivale kreditne obveze, a u tom smislu je značajna odredba koja govori da će dioničari moći donijeti odluku kojom bi se ta imovina prodavala oslobođena od dijela ili svih kreditnih i financijskih obveza. To je upravo ono što je Todoriću onemogućavalo prodaju kompanije jer je svaka tvrtka bile isprepletena jamstvima s drugim poduzećima ili krovnim Agrokorom.
Konačno, u ovom postupku će biti usvojena jedinstvena nagodba koja pokriva sve subjekte pod izvanrednom upravom, a da se ne bi “zaboravilo” posebno se napominje kako “sukladno odredbama SPFA (Ugovora o financiranju sa statusom najstarije tražbine) u određenim slučajevima većinski zajmodavci i većinski ne-bankovni zajmodavci trebaju odobriti nagodbu”. Odnosno, kao što stoji u ugovoru o roll-upu, davatelji tog kredita moraju odobriti bilo kakvu nagodbu vjerovnika.