Otkako smo stvorili vjekovima sanjanu nezavisnu Hrvatsku, grad veličine Splita pobjegao je iz nje!

Eto. Pa ti Hrvatima daj državu.

Hiljadama godina, još otkako je u afričkoj pradomovini sišlo sa stabla mangrova, lutalo je to zlosretno stočarsko pleme ovom conkulastom balotom tražeći svoj komadić neba, sve dok iz suhih perzijskih pustopoljina nije dolutalo na tople obale Mediterana, pronašavši zgodnu građevnu parcelu na razvalinama Rimskog carstva, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Sve te mračne, daleke vijekove sanjali su Hrvati nezavisnu, samo svoju državu, s više ili manje uspjeha pravili na novim obalama razne kneževine, kraljevine i domovine, mrski im je tuđin svaku rasturio i okupirao, san o hrvatskoj državi postao je opsesija, sam smisao postojanja Hrvata, jedino još neugasla luč državotvorne pravice nosila ih je bespućima tegobne historije, na čijim su kr...