Ravnateljicu Hrvatskog državnog arhiva (HDA), Vlatku Lemić, na sadašnju je dužnost imenovala Milanovićeva Vlada u veljači 2013. kao nestranačku osobu iz redova stručnjaka. U trenutku dolaska na današnju dužnost iza nje je bilo 15 godina rada u toj ustanovi, doktorat iz arhivske znanosti i deseci objavljenih stručnih znanstvenih radova. Iako se, sa strane gledajući, arhivski poslovi doimaju kao jedno od mirnijih područja ljudske djelatnosti, iz intervjua koji nam je dala moglo bi se zaključiti upravo suprotno - da je prekrasno secesijsko zdanje u središtu Zagreba, u kojem je smješten HDA, poprište poprilične drame.
Na čelu ste Hrvatskog državnog arhiva (HDA) nešto više od dvije godine i u tom ste razdoblju podnijeli više kaznenih prijava. O čemu je riječ?
- Kad sam u veljači 2013. došla na čelo HDA, u dogovoru s tadašnjom ministricom kulture Andreom Zlatar Violić, tražeći dodatnu kadrovsku pomoć pravne i financijske struke, pozvala sam i nadležna državna tijela da naprave reviziju poslovanja te ustanove.
Utvrđene nelegalnosti
Zbog čega ste zatražili sve te nadzore?
- Zbog toga što sam nakon preuzimanja dužnosti ravnateljice Arhiva uočila sumnje i nelogičnosti u financijskom postupanju prethodnog vodstva. Kako sam arhivist, a ne financijski stručnjak ili pravnik, željela sam da nadležne institucije točno utvrde što je posrijedi. Nadzorom i izvršenim pregledom, uz sporne ugovore o radu, utvrđene su i isplate pojedinim zaposlenicima HDA i drugim osobama u gotovini u iznosu većem od 600.000 kuna, koja su oprana preko studentskih ugovora koji su se u gotovini vraćali u HDA, a kojima je voditeljica pravnih i financijskih poslova Arhiva, Pavica Antolović, neovlašteno raspolagala dajući naloge kome i koliko isplaćivati “na ruke” bez ikakve valjane osnove. Nadzorom su utvrđeni i neuredni putni nalozi, ugovori s privatnim tvrtkama sklopljeni bez javnog natječaja i štetni za HDA, ugovori s privatnim tvrtkama o obavljanju stručnih poslova koje HDA uopće nije bio nadležan sklapati niti je imao takve ovlasti. Zbog uočenih nepravilnosti podnijela sam nekoliko kaznenih prijava.
Protiv koga ste točno podnijeli kaznene prijave?
- Protiv Pavice Antolović koja je od 2006. do 2013. bila zamjenica ravnatelja HDA i pomoćnica za financijske i pravne poslove te drugih ovlaštenih osoba.
Kažete da ste nakon obavljenih revizija raskinuli po Arhiv štetne ugovore s privatnim tvrtkama. O kakvim je ugovorima riječ?
- Najprije je jednostrano raskinut ugovor s tvrtkom Avicena Software d.o.o. u vlasništvu Hrvoja Čabrajića koja je u mandatu prethodne uprave za HDA izrađivala informacijski sustav za obradu i pretraživanje arhivskog gradiva - ARHiNET. Vještačenjima neovisnih sudskih vještaka te pravnih i IT stručnjaka koje sam zatražila, naime, utvrđeno je da su ugovori s Avicenom o izradi, implementaciji i održavanju sustava 2007. sklopljeni bez javnog natječaja i višestruko preplaćeni jer je ta tvrtka tijekom sedam godina za njega dobila nešto više od deset milijuna kuna. Kako Avicena nije pristala na izmjenu ugovora na način na koji su sugerirali informatički i pravni stručnjaci, s tom smo tvrtkom jednostrano raskinuli ugovor.
Zagreb, 100715. Vlatka Lemic, ravnateljica Hrvatskog drzavnog arhiva, fotografirana u prostorima arhiva.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX
Prijetnje, uvrede...
Kako je na tu odluku reagirao vlasnik Avicene Hrvoje Čabrajić?
- Bilo je pritisaka, usmenih prijetnji i prijetnji e-mailovima. On je, međutim, uz Avicenu 2010. osnovao i novu tvrtku Pismohrana Servis koja je od Hrvatskog državnog arhiva, uz još devet drugih privatnih tvrtki, dobila dopusnice za čuvanje arhivske građe od državnog interesa na temelju kojih su sklopljeni ugovori između HDA i tih tvrtki. Međutim, i ti su ugovori bili sporni pa sam ih nakon njihova isteka odbila produljiti, a ugovor Pismohrana Servisa, koji je istjecao 2016., raskinula sam. Donijela sam i odluku o poništenju važeće dopusnice za privatne tvrtke. No, to je izazvalo lavinu pritisaka.
Kad su privatne tvrtke uopće ušle u posao čuvanja građe koja nastaje radom Ministarstva, državnih agencija i ureda, Porezne uprave, državnih tvrtki, tijela javne vlasti, dakle građe od posebnog državnog interesa?
- Ta je praksa počela 2007. kada je Ministarstvo kulture donijelo izmjene i dopune Pravilnika o zaštiti arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva. U njega je unesena odredba prema kojoj stvaratelji koji sami nemaju prostorne i druge uvjete za čuvanje svoje arhivske građe, tu građu mogu povjeriti na čuvanje trećoj osobi, a Hrvatski državni arhiv utvrđuje uvjete koje ta treća osoba mora zadovoljiti da bi dobila na čuvanje tu građu. Na temelju tog pravilnika počela je praksa prema kojoj je Hrvatski državni arhiv prema internim pravilima, koja znatno proširuju opseg ovlasti tvrtki u obavljanju poslova utvrđenih Pravilnikom iz 2007. (ne samo čuvanje), neovlašteno izdavao dopusnice privatnim tvrtkama o čuvanju arhivske građe i sa svakom od tih tvrtki sklapao ugovore o poslovnoj suradnji u kojima su naznačeni i omogućeno je obavljanje gotovo svih arhivističkih poslova. Tu praksu sudeći po svemu, osmislila je i formalno-pravno izrađivala akte dopusnica i ugovora bivša pomoćnica ravnatelja HDA za pravne i financijske poslove Pavica Antolović. Od 2007. do 2013. dopusnice na jednu, tri ili pet godina važenja dobilo je deset privatnih tvrtki. U ožujku 2014. uputila sam Ministarstvu kulutre dopis u kojem sam opisala tu sedmogodišnju praksu i zatražila od njih mišljenje o njoj. Istog mjeseca 2014. Ministarstvo kulture mi je pisano odgovorilo da Hrvatski državni arhiv rhiv je imao samo pravo utvrđivati uvjete koje privatna tvrtka mora zadovoljiti da bi čuvala tu građu, ali ne i izdavanja dopusnica
Ministarstvo šutjelo
Tu je praksu, tvrdite, osmislila zamjenica ravnatelja HDA Pavica Antolović čiji je suprug Jadran Antolović u to vrijeme bio državni tajnik Ministarstva kulture?
- Jadran Antolović je kao državni tajnik u to vrijeme bio nadležan za donošenje svih pravnih akata i pravne poslove Ministarstva kulture. Međutim, sve do mog dolaska na čelo HDA i obavljenih nadzora, Ministarstvo kulture nije se očitovalo o ovoj praksi.
Tko je državnim tvrtkama od 2007. plaćao uslugu čuvanja arhivske građe od državnog interesa?
- Hrvatski državni arhiv je tim tvrtkama izdavao dopusnice, a troškove čuvanja plaćala su sama državna tijela, odnosno tijela javne vlasti koja su s njima sklapala posebne ugovore.
Zagreb, 100715. Vlatka Lemic, ravnateljica Hrvatskog drzavnog arhiva, fotografirana u prostorima arhiva.Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX
Nijedna nije udovoljila
Koliko je mjavnih tijela svoju arhivu povjerilo na čuvanje privatnim tvrtkama i koliko je to koštalo?
- Prema našim saznanjima, pedesetak državnih tijela, među kojima su ministarstva, državne agencije, tijela državne uprave, uredi i zavodi, javna poduzeća (HŽ, HAC), uredi Porezne uprave, gradovi, bolnice. Izravnog uvida u iznose mi nemamo. No, na temelju naših internih procjena utemeljenih na uvidu u njihove cjenike, te su tvrtke od 2007. do 2014. od tijela javne vlasti za te poslove dobile više od 50 milijuna kuna.
I sve to na temelju dopusnica Hrvatskog državnog arhiva, ustanove koja uopće nije zakonski ovlaštena izdavati tu vrstu dopusnica?
- Da. A nadzor koji je obavilo stručno povjerenstvo HDA nad deset tvrtki pokazalo je da niti jedna od njih ne udovoljava utvrđenim uvjetima.
Što je stručno povjerenstvo točno utvrdilo u tim privatnim tvrtkama?
- Nadzor je pokazao da niti jedna privatna tvrtka, koja već sedam godina arhivira građu od posebnog državnog interesa, ne udovoljava propisanim uvjetima za obavljanje tog posla. Nakon toga sam odbila produljiti ugovore koji su istekli i izdati nove dopusnice, a tvrtki Pismohrana Servis, čiji je ugovor istjecao tek 2016., poništila sam dopusnicu jer se nisu pridržavali donesenog mišljenja.
Što se nakon toga događalo?
- Vlasnici tih tvrtki traže da im se ugovori produlje, tvrde da trpe poslovne gubitke. Ministarstvo kulture, koje se u travnju prošle godine pisano očitovalo da privatne tvrtke obavljaju posao na temelju dopusnice koju im je izdalo neovlašteno tijelo, traži od mene, i to usmeno, da im kao ravnateljica svejedno dopustim da i dalje rade, dakle da nastavim tu nepropisnu praksu dok se to stanje detaljno ne uredi podzakonskim aktima i samim arhivskim zakonom.
Kako to objašnjavate?
- Tako da se radi o velikom poslu moćnog lobija koji država iz nekih razloga želi zaštititi. Kako drugačije to objasniti?
Tko vam je točno u Ministarstvu kulture rekao da nastavite s tim tvrtkama raditi?
- Različiti dužnosnici. Iz tih tvrtki prema meni su krenuli pritisci, a zatim i konkretne prijetnje.
Tko vam je točno prijetio i što je bio sadržaj prijetnji?
- Najviše vlasnici tvrtke Pismohrana Servis.
Govorite li o sadašnjem vlasniku Pismohrana Servisa Anti Bakoviću ili o Hrvoju Čabrajiću koji je bio suvlasnik te tvrtke do 2013. godine?
- I o jednom i o drugom: Čabrajić mi je usmeno i putem e-mailova prijetio više puta zbog raskida ugovora s njegovom tvrtkom Avicena Software zbog ARiNET-a te onemogućavanja rada Pismohrane. Ante Baković mi je prijetio dva puta. Prvi put meni i mom kolegi kad je izjavio da će me osobno i stručno i medijski i na sve druge načine diskreditirati ako ne produljimo suradnju. Drugi put nakon sastanka s predstavnicima privatnih tvrtki Baković me pozvao na stranu i u četiri oka mi zaprijetio “da će me srediti”. Oba puta to se dogodilo u prostorijama HDA i prijavila sam prijetnje.
Jesu li policija i DORH išta poduzeli u povodu vaših prijava?
- Nisam primijetila da nešto konkretno poduzimaju. No zato vrlo hitro postupaju temeljem anonimnih prijava koje su podnesene protiv mene. I Ministarstvo kulture je temeljem anonimnih prijava poslalo upravni nadzor u HDA.
Što stoji u tim anonimnim prijavama protiv vas?
- Optužbe za nepravilnosti u radu, ali bez argumenata. Sve se svodi na to na kojem sam službenom putu bila, u kojem hotelu odsjela, gdje i s kim večeram... Sve se svodi na mene osobno. Izgleda da realiziraju prijetnje da će me maknuti s mjesta ravnatelja i uništiti.
Zašto vam Ministarstvo kulture šalje upravni nadzor ako su izvješća Državne revizije u HDA za 2013. i 2014. pozitivna?
- To morate pitati njih. U rješenju Državne revizije za prošlu godinu konstatira se da smo smanjili rashode, postigli uštede u financijskom poslovanju i povećali vlastite prihode HDA za šest milijuna kuna u jednoj godini, ispravili niz ranije uočenih nepravilnosti i nezakonitosti te da radimo na otklanjanju preostalih.
ČEST GOST U DRŽAVNOM ARHIVU Milanović dolazio s Antom Bakovićem
Večernji list je prošle godine pisao da je s vlasnicima tvrtke Pismohrana Servis, Hrvojem Čabrajićem i Antom Bakovićem, u HDA dolazio i Krešimir Milanović, brat premijera Zorana Milanovića. Je li to točno?
- Da, točno je. U mandatu ove Vlade Krešimir Milanović je dolazio u HDA četiri puta: dva puta, i to u listopadu 2012., kod prethodnog ravnatelja Ćosića. U Ćosićevu mandatu jednom je došao s tadašnjim suvlasnikom tvrtke Pismohrana Servis Antom Bakovićem, a drugi put sam.Tijekom 2013. je dolazio dva puta, u siječnju i veljači 2013. Bili su kod mene i oba puta je dolazio s Antom Bakovićem.
U kojem svojstvu je Krešimir Milanović dolazio na razgovore u HDA?
- Rekao je da je suradnik vlasnika tvrtke Pismohrana Servis. Ne mogu znati prirodu njihove suradnje. Pričali su o tome što rade i o planovima širenja suradnje s Arhivom.
Jesu li se pozivali na bliskost s nekom osobom u vlasti ili sa strankom?
- Pa gospodin Baković se hvali članstvom u HDZ-a. I predstavnici drugih tvrtki koje su imale dopusnicu HDA pozivaju se na poznanstva s utjecajnim osobama iz političkog i javnog života.