Model poslovanja o kojem su “svi sve znali” imao je brojne dimenzije, ali ona koja se pokazala posebno delikatna odnosi se na način kreditiranja do jučer svemoćnog sustava Agrokor. Kako je funkcionirao i što je u njemu doista sporno? Prema riječima menadžera iz grupe vodećih dobavljača, u pravilu, posjetio bi ih netko od vodećih ljudi Agrokora i iznio im stanje njihove kreditne izloženosti.
- Rekli bi nam, primjerice, vi imate limit kod Erste banke od 50 milijuna kuna, a niste ga koristili ili kod RBA imate limit od 40 milijuna kuna i mi bismo ga koristili. Potom bi dobavljač uzeo kredit od banke i proslijedio ga Agrokoru od kojeg bi zauzvrat dobio mjenice. I tako je to funkcioniralo godinama - priča menadžer s kojim smo razgovarali.
Dobro je poznato da su dobavljači te mjenice potom prodavali faktoring društvima, a kako se ona nisu uspjela naplatiti od Agrokora, pozivajući se na regresno pravo, ponovno su pokucala na vrata dobavljača. Sada im nude “povoljan” kredit, s kamatom od dva posto, da isplate te mjenice, a potom tražbinu prijave Agrokoru.
Točno za dva tjedna istječe razdoblje trajanja Promemorije o mjenicama u kojem bi se financijske institucije i dobavljači trebali dogovoriti kako riješiti taj problem. Istodobno, rok za prijavu tražbina traje do 10. lipnja. U tom završnom svođenju računa dobavljači su, čini se, spremni izvući i malo jače oružje.
Sustav prisile
- Razmatramo podizanje tužbe protiv banaka jer su kreirale i sudjelovale u funkcioniranju modela koji predstavlja određenu vrstu prisile ili ucjene - najavljuje jedan od većih dobavljača koncerna koji u ovom trenutku ne želi biti imenovan. Dodaje kako su sve podatke o njima banke dostavljale Agrokoru i s njim dogovarale ugovor o kreditu, a dobavljači su morali samo staviti svoj potpis.
Ipak, već samim sudjelovanjem u njemu, svoj obol spornom modelu dali su i sami dobavljači. Koliko god problematičan bio, on im je ipak odgovarao. Zahvaljujući “maloj usluzi”, osigurali su policu u Konzumu i mogli su računati na otkupnu cijenu svojih proizvoda 15-ak posto veću od one koju bi dobili u nekom drugom trgovačkom lancu. S obzirom na to da su i sami dali doprinos funkcioniranju modela, nameće se pitanje mogu li i na temelju čega optužiti ostale sudionike.
- Točno, u toj su priči sudjelovali i dobavljači, ali nismo svi bili u istoj poziciji. Netko je kreirao i diktirao posao, a netko je bio prisiljen u njemu sudjelovati - objašnjava sugovornik Jutarnjeg. Pritom navodi kako “Agrokorov model” nisu podržavale samo banke, nego i sudionici izvršne vlasti koji su bili spremni prolongirati zakone poput onog o faktoringu i zabrani nepoštene trgovačke prakse.
Tužba za ucjenu
U slučaju da dobavljači doista krenu s podizanjem tužbe protiv banaka, nije jasno što bi točno bila osnova za nju, ali kao prekršaji se spominju odavanje bankarske tajne koja se, među ostalim, odnosi na vrstu uloga i obveze klijenta. Osim toga, tu bi se mogla naći i neka druga kaznena djela kao što su ucjena i lihvarski ugovori, ali posve je sigurno da bi sastavljanje tužbe i prikupljanje dokaza u ovom slučaju za pravnike bio prilično izazovan posao.
U bankarskim krugovima, čini se, već su navikli na prijetnje tužbama, pa ih ne iznenađuje ni najava dobavljača. To ponajprije shvaćaju kao vrstu pritiska uoči isteka razdoblja Promemorije o mjenicama, nakon kojeg im banke i faktoring društva mogu u svakom trenutku sjesti na račun i naplatiti svoja potraživanja. Bez obzira na to što bi se tu moglo naći elemenata za tužbu, neki dobavljači nisu sigurni da je to izlaz i još uvijek vjeruju kako je moguć dogovor s bankama.
- Kada bi banke bile malo fleksibilnije, moglo bi se naći prihvatljivo rješenje - kaže predsjednik Uprave jednog od većih dobavljača Agrokora. Što bi ta fleksibilnost podrazumijevala? Ne da banke odustanu od naplate regresnih mjenica, nego da se obvežu kako će na Vijeću vjerovnika pristati glasati za rješenje prema kojem bi prijavljena tražbina dobavljača dobila viši status. U suprotnom, može se dogoditi da prijavljenu tražbinu dobavljači nikad ne naplate.
Ono što je sada već svima jasno jest da se priča s Agrokorom neće riješiti preko noći. Kako kaže jedan konzultant, “bit će tu još suza, plača, žrtava...”. Pritom svi znaju da će nešto morati izgubiti, samo je pitanje koliko. Dobavljači očito misle da se bankama lakše odreći njihova dijela novca, a one baš nisu spremne na odricanje.
HNB: Crni scenarij Agrokorove krize srušio bi kunu za oko 10%
Testiranje otpornosti banaka na stres, koje je proveo HNB, pokazuje da je bankarski sustav i dalje sposoban podnijeti malo vjerojatne, ali moguće šokove, “čak i u situaciji značajnog otpisa plasmana koncernu Agrokor”. U slučaju urednog restrukturiranja Agrokora, navode analitičari HNB-a, BDP bi kao i lani rastao 2,8 posto, a nagodinu tri posto. U stresnom scenariju, međutim, koji uključuje lošiji ishod restrukturiranja Agrokora, ove i iduće godine BDP bi rastao po stopi od 2,5 posto.
U “crnom scenariju”, “kamatni troškovi skokovito rastu pod utjecajem panične reakcije tržišta i nagle reevaluacije rizika”, dok bi oscilacije tečaja mogle dosegnuti povijesne ekstreme, a za HNB to znači deprecijaciju kune prema euru od 10 posto u roku od dvije godine. U tom slučaju može se očekivati i porast nezaposlenosti te smanjenje osobne potrošnje. Sve bi se to odrazilo i na promjenu kreditnog rejtinga zemlje.
Što se tiče kvalitete kreditnog portfelja banaka, on bi se pokvario i udjel loših kredita ove bi se godine mogao približiti razini od 20 posto te 25 posto u 2018. godini. Trenutačno su na razini od 13,8 posto.