Iako se za pokojnu Kraljevinu Jugoslaviju uvriježilo, u našoj povijesnoj podsvijesti, da je bila posna, nerazvijena i siromašna, sada beogradski mediji navode kako je negdje uoči Drugog svjetskog rata Narodna banka u Beogradu raspolagala s čak 84.574 kilograma čistog zlata. Piše to beogradski B92, pozivajući se na zapise dugogodišnjeg jugoslavenskog pomoćnika ministra financija Dušana Jakovljevića.
No, zanimljivo je kako se to zlato uoči Drugog svjetskog rata “razbježalo” na sve strane svijeta, manji dio nikada nije pronađen, a ponešto je završilo u džepovima brojne odbjegle kraljevske svite.
Londonski trezori
Ipak, unatoč ratnom metežu i nesposobnosti vlasti, trag dobrog dijela zlata može se pratiti, a zadivljuje s kakvom su preciznošću starojugoslavenski financijski magovi raspolagali i pazili na zlato. Knez Pavle , kraljev namjesnik i brat kralja Aleksandra , kojeg su ustaše ubile u atentatu, 9. listopada 1934. godine, u francuskom Marseilleu, u svibnju je 1939. godine, dok su nacističke trube po Europi zloguko najavljivale početa ratnih sukoba, skrbno dao nalog da se pod hitno u Englesku transportira veći dio zlatnih poluga. U trezorima engleskih banaka već je bilo smješteno 225 poluga.
Beograd, razarač kraljevske mornarice, u najvećoj je tajnosti zlato transportirao u Britaniju. Tako je uoči rata gotovo pola zlatnih rezervi - 44.886 kilograma - uboge kraljevine pospremljeno u trezore Engleske i Švicarske. No, bila je to riskantna odluka jer kad su nacisti zapalili ratni plamen 1. rujna 1939., na Belom dvoru u Beogradu zazvonilo je na uzbunu, pogotovo kada su Englezi zbog napada na Poljsku najavili rat Njemačkoj. U Beogradu nisu računali na to da bi se njemačka ratna mašinerija tako brzo mogla okrenuti protiv Engleza, pa su hitno iz zamračenog Londona, uz priličnu paniku, 33,6 tona zlata brodom prebacili u New York. Teška su srca ostatak od 11.203 kilograma ipak zadržali u podzemnim sefovima Londona.
Depozit u Brazilu
U ožujku 1941., kada je vlada Cvetković-Maček pristupala Trojnom paktu, oprezni su vlastodršci, neposredno uoči potpisivanja ugovora s Njemačkom, 18. ožujka 1941. godine, prodali 20 tona zlata, a dobiveni novac - 11,225.000 američkih dolara - deponirali su opet ponešto dalje od voljene države - u Brazil!
Iz Beograda, u kojem je ostalo oko 19 tona, preko Atene u SAD prebačeno je još manje od 10 tona, pa je vani bilo preko 53 tone zlata, a prije samog sloma u zemlji, u travnju 1941., ostalo je 10.703,41 kg zlata.
Dakle, od gotovo 85 tona zlata, koliko je bilo 1939. godine, u zemlji je ostalo tek 10,7 tona. Od te je količine 9611 kg bilo spremljeno u podzemne betonske trezore kod Užica, zgotovljene 1938. godine, a ostatak od 1089 kg deponirano je u trezore podružnice Narodne banke u Sarajevu.
Kada su sa svih strana, 6. travnja 1941., njemačke, talijanske, mađarske i bugarske trupe uletjele u Jugoslaviju, pučistička vlada i novoustoličeni, malodobni, zbunjeni kralj Petar II. krenuli su u bježaniju. No, unatoč kaosu i panici, nisu zaboravili svratiti u Užice po pohranjeno blago. No, sa zlatom se zbivala prava drama, dostojna najnapetijih filmova: drugog dana rata, tadašnji ministar financija HSS-ovac Juraj Šutej naredio je prebacivanje 204 sanduka zlata iz Užica u Mostar.