Nova godina neumoljivo dolazi svakog 31. prosinca u ponoć. Prvo dođe na Kiribati, u Mikroneziji, na sitnu točku kopna usred beskrajnog Pacifika. U nas je tada jedanaest prije podne. Odojci su još u frižiderima. Žene se još češljaju u frizerskim salonima. Kad se Nova godina s istoka uputi na svoj daleki put preko Samoe i Tonga, Novog Zelanda i Novog Južnog Walesa, bendovi koji nama sviraju na svečanom dočeku još ni tonske probe nisu napravili. U Hrvatskoj su se možda jedino sarme već počele motati. Na špaherima ključa voda s tvrdo kuhanim jajima za francuske salate.
Ali, svečani trenutak, kazao sam već, svakako dolazi. I kad dođe, on je svuda. Sveprisutan, neizbježan, jer nije u prostoru, već u vremenu. Ne morate zapravo izlaziti na doček. Možete ostati u pidžami i papuč...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....