Naše djelatnosti uključuju interdisciplinarna istraživanja, komuniciranje znanosti, predavanja, organizaciju skupova... Tim djelatnostima pridonosimo akumulaciji znanja o posljedicama migracija, etničkog razvitka, etničkih odnosa, ali i prenošenju tog znanja - kako drugim znanstvenicima, studentima i akademskoj zajednici, tako i praktičnim djelatnicima, novinarima” - tako se na svojim web stranicama predstavlja Institut za migracije i narodnosti iz Zagreba.
'Hrvatska je znanost na niskim granama, a za to su krivi loši znanstvenici'
Međutim, pitate li ih imaju li neka značajna istraživanja o migracijama, budući da im i samo ime govori da se time bave, odgovor je - nemamo!
Pitate li ih imaju li bilo koji značajan projekt unatrag nekoliko godina, odgovor je opet - nemamo!
- Jeste li možda dobili neki EU projekt - gnjavimo ravnatelja Zlatka Šrama s neugodnim pitanjima dok razgovaramo u uredu smještenom u zgradi Matice iseljenika kod Koncertne dvorane Vatrsolava Lisinskog.
- Imali smo 2007. pet projekata koje smo kandidirali preko Nacionalne zaklade za znanost, međutim, na kraju se odustalo od njih - odgovara Šram, ravnatelj koji je tamo od 2011.
- Znači nemate europske projekte, ali ni domaće?
- Nešto smo kandidirali, ali to vam je jako teško dobiti - sad je već i ravnatelju neugodno.
A kome ne bi bilo.
Institut za migracije i narodnosti najlošiji je od svih javnih instituta u zemlji. To se zna već godinama, ali sada su to utvrdili i međunarodni stručnjaci koji su ocijenjivali rad instituta. Srednja ocjena im je - 2,35.
Čistu jedinicu dobili su iz kategorije međunarodni utjecaj, što znači da su nevidljivi na svjetskoj znanstvenoj sceni. Kvaliteta znansvenih istraživanja im je mizerna i ocijenjena je s 1,67, a tek nešto bolje, 1,82, vrednovana je upravljačka struktura i organizacija.
I produktivnost im je ispodprosječna (2,83), a jednako su loši i po kvaliteti ljudskih potencijala (2,86).
Institut zapošljava 30 djelatnika, 17 znanstvenika, četiri znanstvena novaka, dva stručna suradnika, dvije knjižničarke, pravnicu, tajnicu i troje ljudi u računovodstvu. Godišnji im je proračun 6,7 milijuna, a od toga gotovo 90 posto troši se na plaće, koje iznose 5,9 milijuna kuna u bruto iznosu.
Ostatak troše na hladni pogon, odnosno materijalne troškove. Financiraju se isključivo iz državnog proračuna, dok su im vlastiti prihodi zanemarivi.
Radna atmosfera na institutu već je duže vrijeme narušena. Od javnosti su se skrivali podaci o njihovoj (ne)produktivnosti sve dok u medijima nije izašla priča u kojima su ih prozvali za nerad. Tamošnji znanstvenici, naime, na posao su dolazili samo dva dan u tjednu, radili su ukupno oko tri projekta godišnje, za prosječnu plaću od desetak tisuća kuna.
No, nije ni to bilo sporno, bitno je koliko su produktivni, radili doma, u nekoj drugoj instituciji ili na samom institutu. Međutim, pokazalo se da većina nema ni projekte, ni značajnije radove.
Prema podacima koje smo dobili, u prošloj godini svi zaposlenici imali su samo tri rada u WOS-u (bazi objavljenih članaka u međunarodnim časopisima).
Objavili su samo tri znanstvene autorske knjige koje donose rezultate istraživanja važnih za nacionalnu ili međunarodnu razinu s uvjerljivim obrazloženjem recenzenata. Od 2008. do 2013. svi djelatnici objavili su ukupno 20 radova u WOS-u, 13 znanstvenih autorskih knjiga, a broj citata u WOS-u za to razdoblje iznosi 56. Broj A2 radova ( članci u domaćim časopisima) je 100. Razlog zašto je ovaj institut toliko loš, ravnatelj Zlatko Šram traži u sustavu i smatra da današnji studenti nisu dovoljno školovani za daljni istraživački rad, ali i da ne postoje kriteriji po kojima se mjeri nečija učinkovitost. Priznaje da problemi postoje i tvrdi da želi mijenjati stvari na bolje, ali da ne uspijeva. Kaže i da je zatekao takav neuređen sustav kad je došao 2011.
- Ravnatelj zapravo ima vezane ruke jer mi ne možemo natjerati zaposlenike da rade kad su općenito kriteriji niski. Ne možete biti u sustavu šest godina a da ništa ne radite. Stalno upozoravam da treba redefinirati rad instituta i da se treba povezati sa Sveučilištem u Zagrebu. Govorim o novom institutu koji bi zapošljavao mlade znanstvene novake i koji bi radio ono za što je namijenjen. Nikako se ne bi trebalo ići na ukidanje ili spajanje s Pilarom - smatra.
U neslužbenom razgovoru s pojedinim zaposlenicima doznajemo kako ravnatelj ima volju za mijenjanjem sustava, ali da se pojedini znanstvenici podsmjehuju kada govori o viziji instituta jer većini odgovara da se ništa ne mijenja. - Neki znanstvenici uopće nisu dolazili na posao. Istina, nemamo ni uvjete ni prostor, ali oni nisu ni doma radili. Problem je što nema kriterija, jer te ni sustav ne obvezuje da imaš barem jedan rad godišnje. A niti ravnatelj ne može dati otkaz neradniku jer za to nema ovlasti - govori nam jedan naš izvor s Instituta.
Pitamo ravnatelja kako to da nemaju projekte o migracijama, niti bilo koje značajnije radove na tom polju.
- Ja sam postavio to isto pitanje kad sam došao ovdje. Rekli su mi da je to zbog toga što se kasnilo s rezultatima Popisa stanovništva, a niti MUP nema registar migracija da bi se znalo kada netko odlazi iz Hrvatske - pravda se Šram.
Prošle godine, s obzirom na učinak, ovaj je Institut dobio 92 tisuće kuna za projekte. Znanstvenici su očekivali da će se to podijeliti na jednake dijelove, međutim, Šram je odlučio dati novac samo onima koji rade nešto korisno.
- Ako ja odgovoram za taj novac, onda ćemo raditi po zasluzi. Ako imaš projekt dobit ćeš novac. A istraživanja moraju biti utemeljena, korisna za državu i društvo... Takvih projekata nažalost nema - kaže.
Anđelko Milardović: On je najbolji znanstvenik na Institutu
Jedan od znanstvenika koji je ipak produktivniji od nekih svojih kolega je Anđelko Milardović. On već nekoliko godina radi u sobi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnicu u Zagrebu jer kaže da tamo ima svoj mir.
- Atmosfera na institutu nije dobra i ja sam se izborio za mjesto na četvrtom katu NSK. Ne znam, mučno mi je govoriti o Institutu i ne znam uopće što se tamo događa. Ako se ukine, snaći ću se. Uglavnom neću biit nikome na teret - govori.
On je objavio 24 knjige. Prema podacima koje mi imamo od 2008. do 2013. objavio je pet knjiga, gotovo svake godine po jednu. Ova posljednja kandidirana mu je za državnu nagradu za znanost.
- Godinama se već ponavljaju te loše stvari na Institutu. Ja sam prije godinu dana predlagao transformaciju, ali to nije prošlo. Ja samo želim svoj mir da mogu producirati. U knjižnici sam od osam ujutro do 21 navečer i moj rad je vidljiv - poručuje Milardović.