Dom bez dozvole za rad koji je u subotu planuo u Andraševcu i u kojem je skončalo šestero štićenika vrsta je privatnog doma, ali bitno drugačija od onog klasičnog. Radi se o obiteljskom domu, najpopularnijoj vrsti skrbi za starije i nemoćne, o kojoj većina građana zna vrlo malo ili ništa i tek ga rijetki razlikuju od onoga na što mislimo pod pojmom “privatni dom”.
1. Što je to obiteljski dom?
- Obiteljski dom je vrsta doma za starije osobe (može biti i za djecu, ali je takvih malo) koji može otvoriti bilo koja fizička osoba (ne treba imati registriranu firmu ili obrt) u svojoj obiteljskoj kući ako ispunjava minimalne prostorne uvjete. Radi se o doista minimalnim uvjetima - mora imati priključak na struju i telefon, jedan zahod na šest korisnika, koji može biti u sklopu kupaonice, spavaonice koje ne smiju imati više od tri kreveta i moraju imati dnevno svjetlo te grijanje, a u “razdoblju visokih temperatura osigurati optimalnu temperaturu”.
Glavni je uvjet za otvaranje obiteljskog doma da se korisnici (dakle, dom) nalaze u istoj kući u kojoj živi i vlasnik, odnosno da štićenici žive zajedno s njim u kućanstvu. Iznimno vlasnik može otvoriti i dodatni objekt ako “između građevina udaljenost nije veća od 50 metara i da je predstavnik obiteljskog doma osigurao skrb o korisnicima u svakoj građevini 24 sata dnevno sve dane u godini”.
Intencija je da se u obiteljskom domu o starijim osobama brine kao o starijoj osobi u vlastitoj obitelji: obiteljski dom stoga uopće ne treba imati zaposlene stručnjake ili njegovatelje (može, ali ne mora), već će o starijoj osobi prvenstveno brinuti članovi obitelji te će, po potrebi - kao i starijem članu obitelji - liječnik doći kući, ili će ga se voziti liječniku itd.
U obiteljskom domu može se skrbiti za pet do 20 starijih osoba, a dozvolu daje županija.
2. Koliko obitelji ima uvjete da u svojoj kući brine o 20 starijih i teško bolesnih osoba?
- Prvi je dojam da doista malo obitelji u Hrvatskoj može ispuniti uvjete, odnosno da, primjerice, ima najmanje sedam ekstra spavaonica (spavaonice ne smiju imati više od tri kreveta) i dovoljno članova da brinu o 20 starijih i bolesnih osoba. No, prema dostupnim podacima, obiteljski dom je najpopularniji oblik skrbi za starije osobe u Hrvatskoj: u Evidenciji fizičkih osoba koje pružaju socijalne usluge Ministarstva demografije nalaze se podaci o čak 676 vlasnika registriranih obiteljskih domova, od kojih je njih 494 trenutačno aktivno. I velika većina ima dozvolu upravo za skrb o 20 korisnika!
Broj obiteljskih domova uvelike nadmašuje broj državnih, županijskih i privatnih domova: prema podacima za 2018. godinu, u Hrvatskoj postoje tri državna doma, 45 županijskih i 94 privatna doma.
3. Kako je to moguće ?
- Prema neslužbenim informacijama, 80 posto vlasnika obiteljskih domova na neki su način, prije otvaranja obiteljskog doma, bili zaposleni u sustavu socijalne skrbi ili vezani uz njega. Kad je prije 15-ak godina uvedena mogućnost otvaranja obiteljskog doma, radilo se zapravo o nalaženju hibridnog rješenja za rastući broj starijeg stanovništva kojem je trebao smještaj, manjak ponude u priuštivim državnim i županijskim domovima te previsoke cijene u klasičnim privatnim domovima.
Obiteljski dom je neka vrsta udomiteljstva u povećanom opsegu: kako je objasnilo tadašnje resorno Ministarstvo, “ovakvim rješenjem dala bi se mogućnost sadašnjim udomiteljskim obiteljima koje u sklopu ‘udomiteljstva’ pružaju skrb za najviše 20 korisnika”.
Međutim, ova je vrsta skrbi narasla daleko iznad očekivanja, prije svega zbog slabih kontrola, minimalnih potrebnih uvjeta i samostalnog formiranja cijene.
4. Zašto otvoriti obiteljski, a ne klasičan dom za starije?
- Prije svega, uvjeti za klasični dom neusporedivo su rigidniji od onih propisanih za obiteljski dom, klasični dom je pravna osoba, mora zapošljavati stručno i medicinsko osoblje (što obiteljski dom ne mora), inspekcije su češće i strože... Posljedično, cijena je bitno veća nego u obiteljskim domovima.
5. Kakve su cijene u državnim i županijskim domovima, kakve u klasičnim privatnim, a kakve u obiteljskim domovima?
- Cijene su u obiteljskim domovima - u kojima je kvaliteta usluge, prema objektivnim procjenama, najniža - slične cijenama u županijskim i državnim domovima, u kojima je pak kvaliteta, osobito što se tiče stručnog osoblja, njege i medicinske pomoći, najviša.
Cijene u obiteljskim domovima formiraju vlasnici samostalno i naplaćuju se od korisnika izravno (ili, manjim dijelom od sustava socijalne skrbi za korisnike koji nemaju nasljednike ni primanja i koji su svoju imovinu prepustili državi u zamjenu za doživotni smještaj i skrb), a prema dostupnim podacima, kreću se od 3000 do 5000 kuna mjesečno, ovisno o samostalnosti i funkcionalnosti korisnika.
Podsjećamo, obiteljski domovi nisu dužni imati zaposlenike.
S druge strane, u klasičnim privatnim domovima prosječna je cijena oko 7000 kuna, a teško je pronaći mjesto jeftinije od 5000 kuna (za pokretne štićenike i u višekrevetnoj sobi).
Županijski (nekadašnji državni) domovi nude smještaj već od 2500 kuna mjesečno. Primjerice, smještaj u jednokrevetnoj sobi s vlastitom kupaonicom u gradskom Domu za starije Centar u centru Zagreba stoji 3300 kuna mjesečno; najskuplja je cijena u tom Domu u jednokrevetnoj sobi za potpuno nepokretnu osobu i iznosi 4730 kuna.
6. Zašto odabrati obiteljski, a ne državni ili županijski dom?
- Nitko ne odabire obiteljski dom ako ima ikakve šanse dobiti mjesto u državnom ili županijskom domu. No, broj kreveta u državnom i županijskom smještaju višestruko je manji od potražnje, a i sustav dobivanja mjesta u tim domovima prilično je osebujan: ne ovisi o dohodovnim mogućnostima korisnika ni o objektivnoj potrebi (zbog starosti ili bolesti), već se smještaj popunjava s liste čekanja.
U zagrebačkim domovima se prosječno na dobivanje smještaja čeka 10 godina, pa se većina osoba prijavljuje u dom s prosječno 65 godina, kad im takav smještaj uopće ne treba. Jer znaju da će na taj način za 10 godina dobiti mjesto u domu po cijeni koju će si, eventualno uz manju pomoć djece ili rođaka, moći priuštiti i od prosječne penzije.
No, oni koji se nisu prijavili u dom, a svlada ih starost ili iznenadna bolest, nemaju izbora: mogu otići u privatni dom za tisuću eura mjesečno, što si ne mogu priuštiti, ili izabrati - obiteljski dom.
U privatnim domovima ima mjesta: prema podacima Ministarstva, u županijskim domovima smješteno je 10.773 osobe, a još njih 5504 s liste čekanja (koja broji daleko više ljudi) ovog bi časa željelo ući u njih. U privatnim domovima, pak, nalazi se trenutno 5701 korisnik, a kapaciteti iznose 6623 mjesta.
7. O koliko štićenika brinu obiteljski domovi?
- Prema Evidenciji Ministarstva, obiteljski su domovi registrirani za skrb o više od 7730 štićenika! U njima je, također po podacima koje nam je dostavilo Ministarstvo, smješteno 5513 osoba. Koliko ih ima u stvarnosti, jesu li popunjeni svi kapaciteti ili je, kao u slučaju doma u Andraševcu, višestruko premašen dozvoljeni broj štićenika - nije moguće procijeniti.
8. Tko kontrolira uvjete u obiteljskim domovima?
- Inspekcija nadležnog Ministarstva socijalne skrbi. Aktualni Pravilnik o sadržaju i načinu provođenja inspekcijskog nadzora u djelatnosti socijalne skrbi, koji je na snazi od 2015. godine, ne spominje izrijekom provođenje nadzora nad obiteljskim domovima, ali propisuje obvezu nadzora nad svim pravnim i fizičkim osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi. Stoga, inspekcija Ministarstva socijalne skrbi nadležna je i za njih. Drugo je pitanje koliko često provodi nadzor. Egzaktnih podataka nemamo, no sasvim sigurno - vrlo rijetko.
Prvi je razlog jako mali broj inspektora (njih 10-ak za sve ustanove socijalne skrbi). Drugi razlog, koji će tek rijetki priznati ispod glasa, jest činjenica da sadašnji sustav nema odgovor kako, po koliko-toliko priuštivim cijenama, zbrinuti sve starije osobe koje trebaju smještaj. Pa se u nadzore u pravilu ide samo po pozivu i prijavi.
9. Jesu li i prije tragedije u Andraševcu postojale naznake o ozbiljnim nepravilnostima i kršenju zakona u dijelu obiteljskih domova za starije osobe?
- Jesu, i to vrlo čvrste naznake. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović godinama upozorava na njih u svojim službenim izvješćima, a inspekcija Ministarstva, kad bi otišla u nadzor, redovito je nalazila nepravilnosti tijekom inspekcijskih nalaza.
10. Zašto se ništa nije poduzimalo?
- Poduzimalo se po dojavi. Sustavno se nije djelovalo zato što nadležni nisu imali rješenje za tako veliki broj korisnika. Nije da nisu bili svjesni problema - ali svaka je vlast nastojala taj problem ostaviti onoj idućoj.
Novi zakon: Stroži uvjeti za domove, ali i znatno veće novčane pomoći
Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike, kako nam potvrđuju, uskoro će uputiti u proceduru novi Zakon o socijalnoj skrbi, koji će, između ostalog, propisati strože uvjete za otvaranje obiteljskih domova, a pravilnicima će nadležnost za provođenje nadzora spustiti na županijsku razinu. Županija će tako davati dozvole za rad i kontrolirati provođenje zakona.
To je, kažu upućeni, dobro rješenje - lokalni inspektori lakše će doznavati za nepravilnosti i češće će odlaziti u nadzore. S druge strane, na lokalnoj razini uvijek postoji veća opasnost korupcije, no nakon tragedije u Andraševcu teško će se itko usuditi zatvoriti oči na nepravilnosti.
Ministarstvo je još prije dvije godine uputilo u javnu raspravu obrazac prethodne procjene novog Zakona s namjerom da ga donese do polovice 2019. godine. Međutim, nije spominjalo novi zakonski tekst do ove tragedije. Zanimljivo je da je još prije dvije godine u obrazloženju navedeno: “Nalazi inspekcijske službe ukazuju na nedovoljnu kvalitetu pružatelja socijalnih usluga, posebice obiteljskih domova za starije osobe. Stoga je potrebno redefinirati socijalnu uslugu smještaja u obiteljske domove, kao i osigurati efikasniji sustav inspekcije koristeći resurse lokalne zajednice”.
No, osim odredbi o obiteljskim domovima, novi će prijedlog zakona donijeti i niz drugih novosti. Jedna od najvažnijih, kako saznajemo, jest povećanje zajamčene minimalne naknade (ZMN), odnosno socijalne pomoći, koja sada iznosi 800 kuna za radno sposobnog samca, a koja bi se trebala približiti ekstremnoj liniji siromaštva od 1500 kuna mjesečno. Također, kako saznajemo, trebao bi se delimitirati najveći mogući iznos ZMN-a za kućanstva s većim brojem djece, koji sada iznosi 3439,80, te za obitelji s više od šestero djece koja za ostalu djecu ne primaju pomoć. Najavljeno je i vraćanje obiteljskih centara koji su ukinuti 2014. godine.