SPORI I NEPOUZDANI

Ovo je priča o najnazadnijoj hrvatskoj državnoj kompaniji: Upoznajte HŽ Putnički prijevoz

Bivši direktor žalio se sudu kako on, kao direktor društva, nije bio odgovoran za njegovo poslovanje
Robert Frdelja
 Jutarnji list

Kolikima se dosad isplatilo kršiti potrošačka i putnička prava?

Vjerojatno stotinama, no priča koja je zadesila bivšeg direktora HŽ Putničkog prijevoza Roberta Frdelju pokazuje da prkošenje inspekciji itekako može biti škodljivo za novčanik.

Tako je Frdelja 2017. godine, jer je u to vrijeme bio direktor HŽ Putničkog prijevoza, s 25 tisuća kuna privatnog novca morao podmiriti kaznu HAKOM-a nakon što je tvrtka kojom je upravljao propustila ispraviti brojne nepravilnosti utvrđene u vrijeme posjeta “željezničke inspekcije”.

Badava se bivši direktor HŽ-a kasnije za pomoć obraćao Upravnome sudu - ta je institucija u rujnu ove godine njegovu tužbu, kojom je pokušavao osporiti naplatu kazne, proglasila neosnovanom, a čini se da Frdeljina pravna strategija nije previše impresionirala sutkinju Radmilu Bolanču Vuković.

Nju je, ispada iz dokumentacije, bivši šef HŽ Putničkog prijevoza s odvjetnicima pokušao uvjeriti kako nije bilo razloga da upravo on plati spomenutu kaznu s obzirom na to da kao direktor društva - pazi sad ovo - nije bio odgovoran za njegovo poslovanje.

I sama sutkinja ovoj će čudnovatoj strategiji posvetiti par redaka.

“Pozivanje direktora na to da isti ne bi bio odgovoran za poslovanje trgovačkog društva kojemu je direktor postavlja pitanje osnovanosti/opravdanosti njegova radnog mjesta. Isti u tužbi pod znakove navoda stavlja da mu je upravnim rješenjem kazna izrečena kao ‘odgovornoj osobi željezničkog prijevoznika’ ne navodeći zašto on kao direktor ne bi bio odgovoran ni tko bi drugi bio”, stoji u objašnjenju presude.

Kako će cijela priča završiti, nije poznato jer Frdelja još ima pravo na žalbu, no crtica iz vremena njegova šefovanja HŽ-om ionako je povod za javnosti puno važniju priču.

A to je priča o dugogodišnjem HŽ-ovom zapostavljanju i zanemarivanju ionako sve rjeđih putnika, koje se, vidjet će se dalje iz priče, nastavlja i dugo nakon što je Frdelja svoju fotelju prepustio nekome drugome, da ne spominjemo godine koje su prethodile njegovu mandatu.

Dio tog sustavnog zanemarivanja otkriva nam rješenje inspektora za zaštitu prava putnika u željezničkom prijevozu iz studenoga 2015. godine, koje je u konačnici bilo i razlog zbog kojeg je Frdelji naplaćena kazna.

Ta je inspekcija, naime, tijekom 2015. godine odradila nadzor kompanije na terenu, ali i internetske stranice tvrtke, i to isključivo dijela koji se odnosio na provođenje odredbi Europske uredbe za zaštitu prava željezničkih putnika.

A tu se HŽ Putnički prijevoz baš i nije pokazao previše učinkovitim s obzirom na to da je inspekcija pobrojala minimalno desetak nepravilnosti zbog kojih poslovanje nacionalnog željezničkog operatera nije bilo usklađeno s europskim propisima.

Odakle samo krenuti?

Kao prvo, tim se nadzorom uspostavilo da tvrtka koja organizira putnički prijevoz inspektorima ne može dokazati da svoje korisnike obavještava o otkazivanju vlakova niti da im pravovremeno daje obavijesti o prekidu usluge.

Pitate se koliko to može biti često?

Pitali su se i inspektori pa su pronašli da su u periodu od 1. do 31. ožujka 2015. godine otkazana sve skupa 223 vlaka za koje tvrtka ne može dokazati da je o tome obavijestila putnike.

HŽ se branio da je obavijesti o otkazivanju vlakova stavljao na svoje internetske stranice, ali i to se pokazalo manjkavim. Inspekcija je, naime, utvrdila da se na stranicama vidi isključivo to da su bile ažurirane, ali ne i sadržaj ažuriranja, pa se HŽ još jednom poskliznuo u pokušaju da dokaže kako zakonito komunicira sa svojim putnicima.

Otišli su inspektori i na teren, no i tamo se pokazalo da HŽ Putnički prijevoz baš ne prati standarde.

Recimo, posjetili su službena mjesta od kolodvora Zaprešić do stajališta Kustošija te od stajališta Maksimir do kolodvora u Dugom selu, a potom još od kolodvora Klara do kolodvora Sisak.

Tu je, pak, otkriveno da tvrtka na službenim mjestima za prijam putnika na kojima ne postoji mogućnost kupovine karata nema izvješene obavijesti kako je uopće moguće kupiti kartu, treba li nazvati kakav broj, otići na internetske stranice ili se karta možda kupuje u vlaku?

Dodatni nemar prema putnicima posebno je do izražaja došao u kontroli načina na koji je HŽ Putnički prijevoz organizirao i provodio postupak rješavanja pritužbi.

Na dijelu nadziranih mjesta, naime, uopće nisu bile dostupne upute o postupanju putnika u slučajevima kad žele podnijeti prigovor, a tamo gdje su te upute imali, one su se razlikovale od uputa izdanih na internetskim stranicama tvrtke, zbog čega je naloženo da se to što prije treba ispraviti.

Poprilična doza kaosa zatečena je i na putničkim blagajnama.

Kako je vidljivo iz rješenja, ondje je inspekcija utvrdila da blagajnici na šalterima drže obavijesti u kojima napominju da putnici ne mogu kupiti karte “bez pripremljenog sitnog novca”, što je inspekcija ocijenila neopravdanim, a otkriveno je i da na blagajnama stoje informacije nevažne za putnike, kao što su recimo informacije o organizaciji popratnih službi unutar HŽ-a, dok dostupne informacije o supstitucijama i posebnoj regulaciji nisu imale naveden datum ni vrijeme provedbe pa su u tom smislu putnicima bile beskorisne.

Dapače, putnici nisu koristi imali ni od izvješenih informacija koje su prestale važiti, a posebno se nevjerojatnim pokazalo da tvrtka, iako joj to nalažu propisi, na nadziranim kolodvorima nije imala istaknut čak ni izvod iz voznog reda koji bi putnicima trebao poslužiti da saznaju vremena dolaska i odlaska vlakova, barem na najfrekventnijim relacijama.

Zanimljivu situaciju inspektori su zatekli i na zagrebačkom Glavnom kolodvoru.

Ne zna se tko je bio siroti “putnički blagajnik” kojeg su posjetili, ali nakon što su ga zamolili da im da uvid u opće uvjete koji se primjenjuju na ugovor o prijevozu putnika, uspostavilo se da taj blagajnik nema pojma o čemu je uopće riječ.

image
Ivan Perić/Cropix

Nekoliko su mu se puta obratili uzaludno, a upalilo je tek kad su pojam općih uvjeta zamijenili putnicima nepoznatim pojmom “tarifa 101”, nakon čega im je zbunjeni blagajnik predao komad papira.

E, tu je tek bilo nepravilnosti - iako su opći uvjeti u periodu od svibnja 2012. do svibnja 2015. godine mijenjani čak devet puta, na listiću blagajnika zabilježena je tek jedna od tih izmjena, i to na način da je stari dio teksta samo precrtan i nadopisan.

Ako sve ovo već nije bilo dovoljno, inspektori su ostali iznenađeni kad na prostoru Glavnog zagrebačkog kolodvora, najvećeg i najprometnijeg u državi, nigdje nisu mogli pronaći cijene karata za najfrekventnije relacije, što je HŽ Putnički prijevoz sukladno općim uvjetima bio dužan napraviti.

Inspektori su tvrtki stoga naložili da nepravilnosti ispravi u roku od 30 dana, a kad je u srpnju 2016. godine opet ustanovljeno da tvrtka u cijelosti nije postupila po rješenju, prijevozniku je dan još jedan rok od 60 dana, nakon čega će odgovornoj osobi biti naplaćena kazna od 25 tisuća kuna.

Istina, nešto se od tog silnog popisa nepravilnosti u međuvremenu i popravilo, no nadzorom iz ožujka 2016. godine opet je otkriveno da na stajalištima na kojima nema mogućnosti kupovine karata i dalje nema obavijesti kako je karte moguće kupiti, na nekim službenim mjestima i dalje nije bilo dostupnih uputa o postupanju putnika povodom pritužbi, a tamo gdje su pak bile dostupne, razlikovale su se od upute objavljene na mrežnim stranicama.

Oglušio se HŽ potom i na nalog da uklone obavijesti prema kojima je za kupovinu karata potrebno pripremiti sitan novac, nedostajali su izvodi iz voznog reda, a putnički blagajnik na Glavnom zagrebačkom kolodvoru u tih godinu dana baš ništa nije naučio o općim uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o prijevozu.

Prema tome, inspekcija je izdala nalog za izvršenje kazne, napomenuvši da u slučaju novog oglušivanja na nalog HAKOM-a odgovornoj osobi prijeti i veći financijski izdatak, no do toga na kraju ipak nije došlo.

Mi smo pak HŽ Putnički prijevoz upitali jesu li u konačnici postupili po nalogu inspekcije, a iz njihova odgovora jasno je da ni dan-danas rješenje HAKOM-a nije u cijelosti provedeno.

Razlog?

Činjenica da tvrtka na velikom broju službenih mjesta, tvrde, nema adekvatnog prostora za postavljanje obavijesti.

“HŽ Putnički prijevoz ispravio je nepravilnosti koje su navedene u Rješenju HAKOM-a, a odnosile su se na razne obavijesti koje su prijevoznik i upravitelj infrastrukture dužni istaknuti na svim službenim mjestima za prijem i otpremu putnika poput izvatka iz voznog reda, korisničkih uputa, obavijesti o mogućnostima kupnje karata, obavijesti o popustima i slično.

Budući da velik dio službenih mjesta, odnosno stajališta i kolodvora nema adekvatan prostor za postavljanje navedenih obavijesti (nema oglasnih ploča ili drugog adekvatnog prostora, a na dijelu službenih mjesta nema ni adekvatnog objekta), ispunjavanje navedenih obveza u dijelu službenih mjesta nije moguće”, ustvrdili su, iako nije jasno zašto tvrtka na stajalištima ne bi mogla uvesti oglasna mjesta.

Zanimljivo, iz odgovora koji smo dobili iz HAKOM-a jasno je da se nepoštivanje prava putnika u toj kompaniji nastavlja i danas, zbog čega bi i Željko Ukić, sadašnji direktor u HŽ Putničkom prijevozu mogao riskirati kaznu od 25 tisuća kuna.

Naime, inspekcija im je naredila da pod hitno u svim svojim vlakovima, kao što je to već desetljećima standard u Europi, uspostavi pružanje minimalnih informacija za putnike - čitaj, napokon u vlakove uvode najave stanica na kojima je moguće ući i izaći iz vlaka, što i dalje nije dostupno u dobrom djelu HŽ-ovih vozila.

Kako će HŽ ispuniti ovaj uvjet, nije jasno s obzirom na to da tvrtka u komunikaciji s HAKOM-om tvrdi da bi ih uvođenje ove usluge koštalo 30 milijuna kuna, za što novac navodno nemaju, a prilagodbu vlakova mogli bi izvršiti do 2026. godine, što je daleko nakon roka od 30 dana, koliko su im još u travnju dali inspektori.

Šteta što ih na uvođenje takvih “noviteta”, prije rješenja inspekcije, nisu motivirali dugogodišnja praksa i standard u gotovo svim naprednijim željezničkim sustavima Europe i svijeta.

Komentar priče zamolili smo i bivšeg direktora Roberta Frdelju, a on nam je u službenom mailu pojasnio kako nije bio upoznat s rješenjima inspekcije iz 2015. i 2016. godine, kako mu rješenja nikada nisu bila osobno dostavljena niti se u njima spominjalo Frdeljino ime.

“Od prosinca 2012. do prosinca 2016. obnašao sam funkciju člana Uprave HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. U navedenom razdoblju HŽPP-om je upravljala tročlana Uprava, a predsjednik Uprave bio je Dražen Ratković. Za rješenja inspektora saznao sam tek po odlasku g. Ratkovića s funkcije, odnosno nakon što sam imenovan Uprava-direktorom u prosincu 2016. godine.

Rok za postupanje po navedenom Rješenju HAKOM-a odnosio se na vrijeme tročlane Uprave”, pojasnio je Frdelja.

Dalje navodi kako je konačno rješenje o naplati novčane kazne doneseno u veljači 2017., i to isključivo protiv njega kao direktora, bez ikakvog objašnjenja o tome kako je i iz čega utvrđeno da je on odgovorna osoba, bez prava na žalbu, i to samo na osnovu službenih bilješki inspektora u odnosu na koje mu, tvrdi, nikad nije omogućeno da se očituje.

“Ponovno naglašavam da se rješenje kojim mi je određena novčana kazna odnosilo na inspekcijski nalaz iz 2016. vezan uz nepostojanje obavijesti o pravima putnika i cjenika u 10 službenih mjesta, u vrijeme kada ja nisam bio jedina odgovorna osoba HŽ Putničkog prijevoza d.o.o. Osobno smatram da sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, upravni akti djeluju prema strankama i njima se dostavljaju, a ja kao fizička osoba do donošenja konačnog rješenja o prisilnom izvršenju to nisam bio jer su rješenja HAKOM-a glasila samo na HŽ Putnički prijevoz d.o.o.”, rekao je Frdelja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
27. srpanj 2022 05:46