U ponedjeljak kasno poslijepodne, nakon gotovo tri godine pregovora, poduzetnici Enver Moralić i Petar Matijević potpisali su dokument o prodaji poljoprivrednih zadruga Jankovci i Negoslavci. Vijest sama po sebi ne bi bila toliko zanimljiva da ovim preuzimanjem 64-godišnji poduzetnik iz Srbije nije postao najveći privatni vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj jer je uz 60-ak zaposlenih, stočnu farmu, skladišta i mehanizaciju kupio i 1500 hektara vrlo kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta.
- Prvi sam srpski biznismen koji je kupio poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj i ujedno najveći vlasnik oranica u toj zemlji. Ima hrvatskih kompanija koje obrađuju znatno veće površine, ali ih uzimaju u zakup, nemaju ih u vlasništvu - rekao je nakon preuzimanja Matijević, koji je sa svojih 30.000 hektara zemljišta i 2600 zaposlenih najveći zemljoposjednik u Srbiji.
U prvim medijskim istupima nakon obavljenog posla Matijević je naglasio da je odrastao u Srijemskim Lazama pokraj Vinkovaca, a sada je ostvario svoj san o ulaganju u svoj zavičaj. Rođen je 1951. godine u Kninu, odakle se s roditeljima kao dijete preselio u Slavoniju.
Odlazak iz Zagreba
Nakon poljoprivrednih poslova na selu završava srednju trgovačku školu i zapošljava se kao poslovođa u zagrebačkoj Slaviji. U Zagrebu ga početak rata zatječe kao vlasnika restorana Zdravljak i Alfa i pizzerije Zagreb. Godine 1991. rasprodaje svoju imovinu i odlazi u Novi Sad, gdje počinje graditi svoje poslovno carstvo.
- Takva su tada bila vremena. Morao sam otići iz Zagreba iako me politika nikad nije zanimala. Sve što sam napravio, napravio sam sam. Da bi uspio, čovjek mora imati viziju. Često kažem da sam još kao dječak čuvajući dvije svinje razmišljao o tome kako bi bilo da ih imam sto. Sigurno bi mi bilo bolje i isplativije nego s ove dvije, mislio sam tada, pa tako i sada - kaže nam za početak Matijević. Nastavlja sa svojom poslovnom filozofijom.
- Mogu ukratko reći da nisam toliko pametan, ali sam brz, ha, ha, ha. Volim igru velikih brojeva i sve što radim, radim na veliko i nastojim biti brz, brži i ispred drugih, iako me ta brzina ponekad zna skupo koštati - kaže.
Najveća klaonica
Tako je, nastavlja, i s investiranjem u zemlju, poljoprivrednu proizvodnju. Nakon kupovine nekoliko kombinata u Vojvodini osnovao je mesnu industriju kojoj danas duguje nadimak “srpski kralj mesa”.
- Moja mesna industrija ima oko 200 gotovih proizvoda, imam najveću klaonicu na Balkanu gdje koljemo najviše svinja, junadi, pilića i pura. Otvorio sam 133 maloprodajna objekta, mesnica u koje dnevno dopremimo oko 200 tona mesa i prerađevina. Imam dvadesetak tvrtki, četiri hotela... Sve su to brojke koje mi daju za pravo pokušati nešto slično u Hrvatskoj - kaže.
Za početak, investicija u poljoprivredno zemljište u Jankovcima i Negoslavcima trebala bi mu poslužiti kao pilot-projekt, svojevrsno “ogledalo za daljnja ulaganja”.
- Nakon dubinske analize zbrojili smo sve prednosti i nedostatke ulaganja u ove zadruge. Zaključili smo da je važno steći iskustva poslovanja po europskim pravilima. Kod vas postoje subvencije, kod nas ih nema pa opet naš ratar u Vojvodini ima veći prinos po hektaru. Nema nikakvog razloga da to i ovdje ne postignemo jer su površine okrupnjene, a bez velikih površina nema dobrih rezultata - kaže Matijević.
Tradicionalni postupci
U razvoju ratarstva njegovi stručnjaci planiraju povratak tradicionalnom tretiranju zemljišta poput stajskog gnojiva umjesto umjetnog koje iscrpljuje zemlju. U Vojvodini su vrlo brzo primijetili da je zemlja na kojoj su se nekad Nijemci bavili poljoprivredom u puno boljem stanju nego ona tretirana novim metodama.
- Čujem da je kod vas vrlo teško doći do stajskog gnojiva jer je opala stočarska proizvodnja i otkup mlijeka. Tako je to na ovim prostorima, nama smrdi stočarstvo i svinjogojstvo, a u Europi se od izmeta dobiva energija. U Danskoj vlade najčešće padaju zbog krmača, tj. kad krmače ne daju po 36 tovljenika. A znate li koliko kod nas daju? Ni dvadeset - nastavlja Matijević.
Iako u srpskim medijima navode da rijetko daje intervjue, jedan od najbogatijih Srba (na godišnjoj NIN-ovoj listi TOP 300 najuspješnijih za 2013. uvjerljivo drži prvo mjesto sa zaradom od oko tri milijarde dinara - 1 kuna je 15,86 dinara) odgovorio je na gotovo sva naša pitanja. Smeta mu, kaže, što tabloidi u Srbiji stalno potenciraju kuloarske priče o njegovom poslovanju. Prije 15 godina njegova je obitelj bila i ucijenjena nakon otmice sina Bojana, za što je Matijević platio gotovo milijun maraka otkupnine. Kasnije su otmičari pronađeni.
Bio je i uhićen
Drugi skandal koji se veže uz Matijevića je njegovo uhićenje 2013. zbog sumnje da je građevinskim mešetarenjem oštetio grad Novi Sad za 1,3 milijuna eura. Suđenje još nije gotovo. Piše se i o problemima s gradnjom hotela u zaštićenom dijelu Fruške gore, spočitavaju mu se kumovsko-poslovno-zemljačke veze s Vojislavom Gajićem, podrijetlom iz Bobote...
- Trebalo se snaći u poslovnom okružju kakvo je tada bilo. Sada su pravila jasna i svima je u interesu da kvalitetnim radom dosegnemo europske standarde - zaključuje Matijević. I najavljuje dolazak svoje mesne industrije u Hrvatsku i želju za ulaganjem u turizam.
‘Zbog Moralića ne smijem o cijeni’
Iako “zbog fer odnosa s Enverom Moralićem” ne želi otkriti koliko je platio ove dvije zadruge, pristao je da navedemo kako je cijena slična onoj početnoj i kreće se od 12 do 15 milijuna eura.
Već prije preuzimanja njegov stručni tim pratio je stanje na agrarnom tržištu u Hrvatskoj i veliku priliku prepoznali su u europskim fondovima.
- Naravno da ćemo ići na natječaje za europski novac iz programa ruralnog razvoja. Tako ćemo steći iskustvo i za ulaganja u Vojvodini jer će i Srbija uskoro u EU. Mislim da je budućnost Slavonije u razvoju ratarstva koje bi trebalo biti u funkciji stočarstva. Da kukuruz pretvaramo u meso, a meso kasnije preradimo u kulen ili slaninu. Tako se zarađuje - nabraja Matijević.