U mirovini sam od 1. lipnja prošle godine i još nisam dobio rješenje. Već pet godina imam privremeno rješenje, hoću li ikad dobiti konačno? Čekam prvu mirovinu sedam mjeseci i još nije stigla. Moj suprug je predao zahtjev za mirovinu prije godinu dana. Sreća je što ja imam primanja, u protivnom bismo već bili beskućnici...
To su samo neka od pitanja velikog broja novih umirovljenika koji su nas kontaktirali nakon što je Mirko Puklavec (65) iz Međimurja jučer u Jutarnjem listu ispričao kako već pet mjeseci čeka prvu mirovinu: budući da više ne radi, ne prima ni plaću, pa je već peti mjesec bez prihoda.
- Nemam utjehe za gospodina Puklavca, ja ću 25. veljače obilježiti 18. mjesec otkako čekam konačno rješenje o mirovini - priča gospođa Ljiljana (59), umirovljena birotehničarka iz Zagreba, koja ne želi otkriti svoj puni identitet zbog straha da bi mirovinu u tom slučaju čekala još dulje.
Uzaludne požurnice
Zahtjev za mirovinu predala je 25. kolovoza 2017. godine. Na to ju je, kaže, natjerala teška bolest, zbog koje više nije bila u stanju raditi.
- Imala sam uvjete za prijevremenu mirovinu. Nisam imala drugog izbora i predala sam zahtjev - priča.
Nekoliko dana kasnije dobila je potvrdu da je zahtjev zaprimljen i postupak pokrenut te je očekivala da će vrlo brzo stići i rješenje te prva mirovina: kod nje, smatrala je, nije bilo ničeg osobito spornog.
- Sav sam staž odradila u Hrvatskoj, nije trebalo kontaktirati inozemstvo, nisam imala samostalnu djelatnost niti ‘sumnjiv staž’ koji je trebalo provjeriti. Najveća ‘komplikacija’ je to što sam radila u tri različita hrvatska grada, kako me život već nosio, ali nisam mislila da bi to moglo biti osobito sporno. Bila sam, kako se kaže, čist slučaj - priča.
No, prošao je prvi mjesec, pa i drugi. Prihoda više nije imala, režije su se gomilale, stvarali se dugovi.
- Računi su mi u blokadi. Da mi nije bilo djece, ne bih imala za jelo - priča.
Počela je nazivati HZMO, slati upite i tražiti objašnjenje. Najčešće nije uspijevala nikoga dobiti na telefon. Jedan je dan službu za korisnike HZMO-a, kaže, nazvala 46 puta: ni jednom nitko joj se nije javio.
- Očajna, bolesna i bez novca, u ožujku prošle godine, nakon više od šest mjeseci čekanja, poslala sam pismo predsjednici Grabar Kitarović. Ona ga je proslijedila HZMO-u, koji mi je prvi put odgovorio i to - da se na mom predmetu radi! Pa do kada - pita.
U lipnju prošle godine, devet mjeseci nakon podnošenja zahtjeva, dobila je privremeno rješenje i počeo joj se isplaćivati predujam mirovine u iznosu od 1800 kuna.
- Konačno rješenje, po kojem bi mi mirovina trebala biti viša, još nisam dobila - kaže.
Na rubu egzistencije
Na rubu egzistencije, počela je pisati svima za koje je vjerovala da mogu riješiti taj problem za nju i stotine drugih u sličnoj situaciji: predsjednici, Vladi, čak i MUP-u. Nakon jedne poruke Vladi, koju je Vlada proslijedila HZMO-u, dobila je odgovor.
- Upozorili su me da nisam iskoristila svoju zakonsku mogućnost i dvanaest mjeseci prije podnošenja zahtjeva obavijestila HZMO o namjeri da planiram ići u mirovinu. Nisam mogla vjerovati. Pa godinu dana prije toga nije mi bilo na kraj pameti da ću ići u mirovinu. Da se nisam razboljela, i sad bih radila - kaže.
Nakon listopada prošle godine, kaže, više se ne žali, ne piše nikome niti ikoga zove. Nema više, kaže, pisati kome.
Život bez prihoda
- Pisala sam predsjednici, Vladi i MUP-u. Odgovori koje sam dobila vrijeđaju zdrav razum. Kao da tražim milostinju, a ne svoj novac koji sam godinama uplaćivala za mirovinu - kaže gospođa Ljiljana.
Ministarstvo rada i mirovinskog sustava nije odgovorilo što poduzima kako bi HZMO u zakonskom roku izdavao rješenja o mirovini te kako umirovljenici ne bi prve mjesece u mirovini preživljavali bez ikakvih prihoda.
“Rijetko su mi se žalili na kašnjenje”
Saborski zastupnik i predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika Silvano Hrelja kaže da mu se tek povremeno jave osobe koje predugo čekaju rješenje o mirovini.
- Ja niti ne mogu rješavati pojedinačne slučajeve, mogu utjecati na donošenje zakona i slično, ali konkretne probleme ne mogu riješiti. Pokušavam reći ravnatelju HZMO-a da to riješi, a on kaže da ima puno problema - navodi Hrelja.
Njegov je stav da bi HZMO svaki slučaj trebao riješiti u roku od 30 do najviše 45 dana, tijekom kojeg bi trebao donijeti barem privremeno rješenje i početi s isplatom predujma mirovine.
- Jasno da se mnogo brže rješavaju slučajevi u kojima je sav staž ostvaren u Hrvatskoj i u kojem nema ništa sporno. No, čak i u kompliciranijim slučajevima, u roku od 45 dana nekakvo rješenje treba donijeti jer sve ostalo ljude baca na rub egzistencije. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava s vodstvom HZMO-a mora pronaći način da to ostvari - kaže Hrelja.