Nalaz analize Ministarstva znanosti i obrazovanja koje je početkom tjedna objavio Jutarnji list pokazuju niz nepravilnosti u provedenom natječaju za izbor Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu (ERS). Za to je direktno odgovorna predsjednica premijerova Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije znanosti, zadarska rektorica Dijana Vican.
O situaciji koja dodatno koči provedbu Strategije obrazovanja, odnosno kurikularne reforme i ljulja odnos obrazovne ministrice Blaženke Divjak i premijera razgovarali smo s članom premijerova povjerenstva Perom Lučinom, nestranačkim otkako je istupio iz HNS-a ne prihvaćajući koaliciju s HDZ-om.
Kako komentirate bezuvjetnu podršku premijera Dijani Vican (“podržavam sve što ona radi”), unatoč nalazima analize o netransparentnosti rada njezina povjerenstva?
- Mislim da se to uklapa u ponašanje premijera prema svojim suradnicima i ministrima, no tu bi trebao pristupiti kritički. Premijer bi trebao procijeniti kamo to vodi, koje su šanse da se na ovaj način provede Strategija znanosti i obrazovanja i, naravno, postoji li uopće politička volja da se provede. Moja je procjena da ako se ne donese akcijski plan provedbe Strategije u roku od mjesec i pol dana, onda se sigurno ne može reći da je Strategija agenda ove Vlade. Volio bih suprotno, da Vlada žestoko nagazi na njezinu provedbu.
Kome je u interesu ne provoditi je? Slažete li se s opservacijom kolege iz Povjerenstva Slobodana Uzelca da rad Povjerenstva nije vođen na način kako je prethodno zamislio premijer, dakle pluralistički, već su premoć u njemu dobila stajališta i interesi dijela vladajućeg HDZ-a?
- Slažem se. U biti mi je žao da je tako jer smo mi ušli u taj posao s entuzijazmom, razumijevajući da je hrvatska politička i stručna scena podijeljena. Podijeljenosti treba razumjeti jer se gomilaju 15-ak godina otkad se priča o reformama u obrazovanju. Logično je da kao razumni ljudi sjednemo i dogovorimo se, vidimo što boli i što žulja. U Strategiji se oko 98 posto stvari može naći konsenzus.
Što konkretno koči cijeli proces?
- Rekao bih da postoje različita gledišta, možemo ih nazvati modernim i konzervativnim. Kao znanstvenik volim pristupati onim modelima koji su testirani i daju rezultate. Naravno, za stvari kao što su reforma sveučilišta ili ideološke rasprave o kurikularnoj reformi koje izazivaju konflikte treba naći rješenja koja će dovesti do adaptacije.
Umjesto da se pozabavi sadržajem analize svoje ministrice, premijer joj je dao zadatak da istraži od koga je procurila van. Ako vjeruje ministrici koja je rekla da analiza nije izašla iz ministarstva, ne bi li trebalo biti jasno da je vjerojatno došla iz njegova povjerenstva?
- Mislim da bi bilo ključno i logično da premijer sjedne s predsjednicom Povjerenstva i ministricom, a ne da pusti raspravu u javnosti. Kao netko tko je rukovodio velikim sustavom i stalno se suočavao s konfliktnim situacijama, ja bih na mjestu premijera odmah posjeo ministricu i predsjednicu Povjerenstva. Ne bih ih puštao dok se ne raščiste svi detalji cijelog procesa i dok se ne odluči kako dalje.
Mislite da premijer nedovoljno razgovara s ministricom Divjak?
- Takav se dojam stječe.
Je li HNS-u važnije čuvati poziciju u Vladi nego podupirati obrazovnu reformu zbog koje je i došlo do koalicije?
- Meni je principu teško zamisliti kako bi čuvali poziciju u vlasti ako ne pokušaju realizirati ono zbog čega su u vlast ušli, a to je obrazovna reforma. Uostalom, ključno za opravdanje drastičnog poteza HNS-a s ulaskom u HDZ-ovu Vladu je uspjeh ministrice obrazovanja. HNS bi se iz petnih žila trebao boriti za njezin uspjeh. Ode li Blaženka, bit će teško održati Vladu.
Čini li vam se da nestranačka ministrica ipak ostaje sama u ovoj priči, bez stvarne potpore HNS-a koji ju je instalirao na ovu političku poziciju?
- Još želim vjerovati da je to samo dojam. Premijer očito treba balansirati oko različitih političkih struja. Ako se procijeni da provedba Strategije i kurikularne reforme ide dalje, onda treba stati uz ministra koji to provodi. Mislim da je Blaženka itekako kompetentna za provedbu Strategije.
Kakve joj šanse dajete za opstanak?
- Ako se želi koncentrirati na provedbu Strategije, čija je jedna od mjera kurikularna reforma, prvo što treba je izbjegavati sukobe. U svakom poslu, osobito političkom, uvijek postoji opasnost od ulaska u sukobe. Mislim da upravo kvalitetna i inteligentna provedba Strategije, kakva god bila, podrazumijeva izbjegavanje sukoba i traženje pozitivnih stvari koje se treba progurati. O tome će ovisiti i opstanak ministrice.
Mislite li da će se premijer ipak riješiti nestranačke ministrice ustraje li ona tvrdo na nekim rješenjima koja bi opet mogla izazvati sukobe?
- Ne bi bilo pametno odustati od Blaženke Divjak kao ministrice. Svakako bih je sačuvao.
Koje poteze očekujete od nje, a koje od premijera, vezano uz nalaz analize? Poništenje spornog natječaja za ERS?
- Po meni, ovo sve skupa što se događalo s Ekspertnom skupinom za kurikularnu reformu bilo je prilično nespretno i mislim da nastavak u ovom ritmu ne daje šanse da se taj posao uspješno napravi. Treba stati na loptu i cijelu stvar resetirati u kratkom vremenu. Pritom se premijer ne bi trebao opredjeljivati ni za koga.
Osjećate li kao član Povjerenstva krivnju za neuspjehe u njegovu radu?
- Svakako postoji odgovornost svih nas. Sebi prigovaram da se nisam više uhvatio stvari koje se tiču traženja konsenzusa unutar Povjerenstva. Nekako sam se koncentrirao na svoj segment koji najbolje mogu braniti i zastupati, umjesto da sam se više uhvatio svih dijelova provedbe Strategije i razumijevanja kako napraviti dobar akcijski plan provedbe. Naravno, mogu naći malo opravdanje, to je bilo za mene intenzivirano razdoblje završetka rektorskog mandata, pa sam bio okupiran drugim stvarima. Nisam očekivao da će se to odvijati ovim putem, politički a ne ekspertno. Nekako mi se čini da smo se pogubili, a ja sigurno sebi pripisujem dio krivnje. Na kraju, cijeli ovaj posao umjesto da je na ponos svih nas pretvorio se u frustraciju i neugodno iskustvo, pa dobiva čak i mazohističku crtu. I sam sebi teško mogu opisati sudjelovanje u jednom takvom procesu.
Percepcija javnosti je da od reforme obrazovanja neće biti ništa, “da se oni samo svađaju”. Da interesi pojedinaca i stranačkih grupacija prevladavaju nad interesima zajednice.
- U ovome slučaju je zainteresirani narod nova generacija ljudi koji trebaju izgraditi svoju budućnost, naravno bolju, u Hrvatskoj. Provedba Strategije i kurikularna reforma su prilika da se i novim generacijama pokaže da šanse postoje. Volio bih da Vlada shvati da nema važnije stvari i većeg prioriteta od provedbe Strategije. Nužno je pokazati narodu da će biti nešto od toga, i to odmah.
Bili ste prilično hvaljeni kao rektor Sveučilišta u Rijeci, zvali su vas “Rektor hoću”. Jeste li u fazi “hoću” kada je riječ o novim političkim ambicijama?
- Trenutno sam u fazi “neću”. Normalno, gdje postoji mogućnost korištenja mog iskustva, spremno ću se uhvatiti posla. Doduše, bit ću malo selektivniji i dobro procijeniti kolike su šanse, snage i slabosti.