U IŠČEKIVANJU NAGODBE U AGROKORU

PEVEC I MAGMA, DVIJE SLIČNE PRIČE S DVA POTPUNO RAZLIČITA ISHODA Zašto je prva tvrtka stečaj preživjela, a druga doživjela potpuni krah?

    AUTOR:
    • Jasmina Trstenjak

  • OBJAVLJENO:
  • 18.01.2018. u 10:48

CROPIX

Zdravko Pevec (lijevo) i Goranko Fižulić (desno)

 

Za postupak izvanredne uprave u Agrokoru postoje samo dva scenarija: može završiti ili nagodbom vjerovnika ili stečajem. Stoga je, dok traju pregovori o nagodbi vjerovnika Agrokora, zanimljivo pogledati kako su različite grupe vjerovnika prošle u nekim drugim insolvencijskim postupcima koji su tijekom proteklog desetljeća provedeni u Hrvatskoj.

Velika analiza značajnih predstečajnih nagodbi (IGH instituta, Metroneta, Optima Telekoma, Keruma, Dalekovoda i Nexe grupe), koju je Jutarnji list objavio u ponedjeljak, pokazala je da je prosječna naplata dobavljača bila 44 posto, dok se država naplatila po stopi od 64 posto. Sada, pak, analiziramo kako su izgledali poznati slučajevi stečajeva maloprodajnih lanaca - Peveca i Magme - i kako su u tim slučajevima prošli vjerovnici. Dvije su to slične priče, ali s dva vrlo različita ishoda. Jedna se tvrtka preustrojila kroz stečaj, a druga je doživjela totalni krah.

Više tvrtki

Ono što im je zajedničko jest to da u oba slučaja dobavljačima nisu plaćeni dugovi, odnosno u Pevecu su ušli u vlasničku strukturu, dok u Magmi nije realizirana nikakva vrijednost za vjerovnike. U procesu izvanredne uprave u Agrokoru, pak, i prije postizanja nagodbe mali dobavljači isplaćeni su u stopostotnom iznosu starog duga, srednji i veliki prosječno do razine od 40 posto starog duga, kada se uključi i iznos iz trgovinskog kredita za dobavljače s refinanciranjem čije je dogovaranje pred završetkom, odnosno 50 posto kada se u to uključi granični dug.

U usporedbi Peveca s Agrokorom, može se uočiti nekoliko zanimljivosti. Pevec je poslovao kroz 11 različitih tvrtki, a stečaj s preustrojem proveden je u društvima Pevec Bjelovar i Pevec Zagreb te spojen u jedinstveni postupak. Sustav Agrokora, pak, ima više od 160 tvrtki, od kojih je 77 pod postupkom izvanredne uprave (spojeno u jedinstven postupak). Nadalje, vjerovnici Peveca prijavili su 2,7 milijardi kuna tražbina, a vjerovnici Agrokora čak 57 milijardi kuna; stečaj Peveca je trajao oko dvije i pol godine, dok postupak izvanredne uprave u Agrokoru mora biti zaključen nagodbom u roku od najdulje 15 mjeseci. A put prema krahu bio je sličan.

Naime, prije pokretanja stečajnih postupaka Pevec Grupa je bila najveći maloprodajni lanac na “uradi sam” tržišnom segmentu. Poslovala je u segmentima maloprodaje, graditeljstva, transporta i ugostiteljstva, koja su bila u 100-postotnom vlasništvu obitelji Pevec. Dominantni i jedini perspektivni segment poslovanja bila je maloprodaja na području Hrvatske, dok su ostali segmenti te dio maloprodaje izvan Hrvatske iscrpljivali likvidnost iz Grupe.

Poslovanje je bilo isprepleteno intragrupnim transakcijama koje su otežavale praćenje profitabilnosti pojedinih segmenata te posljedično uzrokovale niz neracionalnih ekonomskih odluka, poglavito vezano uz ekspanziju te agresivno širenje prodajnih kapaciteta. Takve odluke dovele su do ulaganja u neprofitabilne djelatnosti, istovremeno generirajući prezaduženost, povećanje troškova, nedovoljno fokusiran asortimanom te nepotrebno velik broj dobavljača. S dolaskom ekonomske krize i padom prodaje sve to je dovelo do nelikvidnosti Grupe i, u konačnici, do stečaja.

Nakon otvaranja stečaja krenulo se u restrukturiranje u okviru stečajnog postupka s preustrojem. Cilj je bio postizanje konsenzusa među vjerovnicima oko plana namirenja duga s ciljem nastavka poslovanja u restrukturiranom formatu. Plan restrukturiranja je pripremljen za segment maloprodaje u cjelini, jer je bio jedini perspektivni segment, dok su ostali segmenti poslovanja, koji su bili neprofitabilni, bili predmet zasebnih stečajnih postupaka i/ili likvidacija.

Tijekom stečajnog postupka Pevec Maloprodaja nastavila je poslovati. Sva potraživanja stečajnih vjerovnika su na dan otvaranja stečaja u cijelosti zamrznuta te je Grupa plaćala jedino tekuće obveze.

Opskrba robom

Zbog otežane likvidnosti, kako Peveca, tako i njegovih dobavljača, značajni su napori prvenstveno trebali biti uloženi u postizanje dogovora s dobavljačima oko opskrbe robom, a sve kako bi se uspjelo ponovno pokrenuti poslovanjae. Paralelno s time, rađene su analize operativne učinkovitosti te su provođene mjere operativnog restrukturiranja koje su, između ostalog, obuhvaćale zatvaranje neprofitabilnih prodajnih centara.

Što se tiče pripreme i izglasavanja stečajnog plana, vjerovnici su prijavili oko 2,7 milijardi kuna tražbina, od čega je gotovo dvije milijarde bilo neosigurano i pretežito se odnosilo na tražbine dobavljača. Tražbine banaka u većini slučajeva bile su osigurane kolateralima na prodajnim centrima i ostalim nekretninama. S obzirom na strategiju izrade stečajnog plana za oba društva u cjelini, ukinuta su međukompanijska jamstva, obveze i garancije te su tako konsolidirane stečajne obveze segmenta Pevec Maloprodaje iznosile oko 1,7 milijardi kuna. Stečajni plan moralo je odobriti minimalno dvije trećine ukupnih glasova po klasama vjerovnika.

Rezultati poslovanja Pevec Maloprodaje u stečaju indicirali su potencijal kreiranja održivog i profitabilnog poslovnog modela, koji bi pod pretpostavkom uspješne provedbe stečaja s preustrojem mogao kreirati dodatnu vrijednost vjerovnicima u odnosu na alternativu (likvidaciju). Zato je prijedlog namirenja vjerovnika išao u smjeru konverzije neosiguranog duga u kapital, čime bi dobavljači barem na dugi rok generirali veći stupanj namirenja. U slučaju likvidacije njihova bi naplata bili minimalna ako ikakva te bi istovremeno izgubili značajan kanal za distribuciju te tržište za plasman svojih proizvoda.

Vlasnički kapital

Dakle, prijedlog stečajnog plana podrazumijevao je namirenje tražbina prema radnicima u cijelosti u novcu, namirenje razlučnih vjerovnika prijenosom vlasništva nad imovinom pod razlučnim pravom te namirenje neosiguranih tražbina konverzijom u cijelosti u temeljni kapital stečajnog dužnika. Stečajni plan je izglasan prema navedenom prijedlogu velikom većinom glasova stečajnih vjerovnika. Neosigurani dug je pretvoren u vlasnički kapital, čime su neosigurani vjerovnici (država i dobavljači i u manjoj mjeri banke) postali vlasnici Peveca.

Danas ta tvrtka generira više od 1,4 milijarde kuna (podatak za 2016. godinu), uz kontinuirani rast prihoda i EBITDA kontribucije, te posluje bez kreditnog duga, uz dobit od gotovo 30 milijuna kuna. Zapošljava oko 1600 radnika, što je gotovo dvostruko više od broja zaposlenih pri izglasavanju stečajnog plana, redovno isplaćuje plaće te uplaćuje poreze u državni proračun, a ušli su i u fazu širenja. Iako dobavljači kao rezultat stečaja nisu dobili namirenje svog duga u novcu već u cijelosti u vlasništvu, uspješnim restrukturiranjem zadržali su značajan prodajni i distribucijski kanal za svoje proizvode. Uzgred, cijena dionica Pevec Grupe na 2. siječnja 2018. godine iznosila je 171,5 kuna, a vrijednost temeljnog kapitala iznosi oko 223 milijuna kuna. Uzmemo li u obzir da su neosigurani vjerovnici približno 800 milijuna kuna pretvorili u temeljni kapital, navedeno predstavlja približnu naplatu potraživanja iz stečaja od oko 27,5 posto ako bi se ista naplatila kroz prodaju dionica.

Kada, pak, govorimo o Magmi Goranka Fižulića, svojedobno vodećem igraču na tržištu igračaka te prodaje tekstilnih proizvoda, njena je sudbina ipak nešto drugačija. Svi dionici - radnici, banke, dobavljači, država, investitori i mirovinci - pretrpjeli su velike gubitke. Samo godinu prije kraha poslovnog carstva Goranka Fižulića, krenuli su i s inicijalnom javnom ponudom dionica (IPO) za koji je interes ulagača bio četiri puta veći od ponuda. Investitori su uložili 290 milijuna kuna i, nažalost, oni koji nisu prodali na vrijeme izgubili su sve. Jer, samo godinu nakon IPO-a, uslijedila je ekonomska kriza, a s njom su na vidjelo izbili i problemi. Došlo je do značajnog smanjenja prihoda te nemogućnosti smanjenja fiksnih troškova vezanih uz predimenzionirane prodajne i logističke kapacitete.

Magma je ušla u situaciju krize likvidnosti i nije mogla servisirati dospjele dugove te je u veljači 2013. godine otvoren predstečajni postupak. Nagodba je izglasana tijekom lipnja 2013., dok je sklapanje nagodbe odobreno tijekom siječnja 2014. Kao i u ostalim predstečajnim nagodbama, pri otvaranju nagodbe zamrznuo se postojeći dug predstečajnih vjerovnika te je Grupa bila dužna podmirivati samo tekuće obveze nastale nakon otvaranja predstečajne nagodbe. UUkupno je prijavljeno oko 550 milijuna kuna tražbina predstečajnih vjerovnika od čega je većina tražbina bilo neosigurano. Sam plan restrukturiranja obuhvaćao je konverziju glavnine neosiguranih dugova u temeljni kapital, otpis dijela neosiguranog duga te reprogram dijela duga prema bankama u novi kreditni dugoročni aranžman.

Jedan zaposleni

Prijedlog predstečajne nagodbe i plan restrukturiranja izglasani su s tek 69 posto glasova predstečajnih vjerovnika. Budući da društvo u predstečaju i nakon izglasavanja nagodbe nije poslovalo u skladu s predviđenim projekcijama poslovanja te da su podnesene žalbe na plan restrukturiranja i predstečajnu nagodbu od strane osiguranih vjerovnika, Magma nije uspjela u cijelosti provesti izglasanu predstečajnu nagodbu.

Žalbe na predstečajnu nagodbu prema dostupnim podacima još nisu riješene te bi u konačnici mogle dovesti do otvaranja stečajnog postupka i potencijalno likvidacije jer je firma neoperativna. Ostao je samo jedan zaposleni, firma je tri godine u blokadi, tijekom 2017. u prva tri kvartala imala je svega oko milijun kuna prihoda te ima značajan negativni kapital od 85 mil. kuna.

ELIPSO

Izdvajamo