SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, pripadnik grupe zapadnih političara koji se zalažu za još oštrije sankcije prema Rusiji, u razgovoru za Jutarnji list tvrdi da Putinovu režimu treba oslabiti kapacitete za daljnje vođenje rata u Ukrajini uvođenjem još jednog paketa sankcija koji bi uključivao zabranu izvoza svih visokotehnoloških proizvoda i sve strateške robe iz EU u Rusiju, zabranu korištenja europskih luka za ruske brodove te "ozbiljno ograničavanje uvoza najvažnije robe - nafte i plina" iz Rusije u zemlje članice EU.
Za Piculu nema dileme jesu li u Ukrajini počinjeni ratni zločini, smatra da bi poput Slobodana Miloševića i "Putin i njegovi pomagači" jednoga dana za to trebali odgovarati.
Jeste li zadovoljni odlukom, prvo pojedinih europskih država, a potom i cijele Europske unije, da prvi put u povijesti službeno donose odluku o slanju velike količine oružja nekoj zemlji u kojoj se vodi rat?
- Podupirem tu odluku. I osobito mi je drago da je to navedeno i u Rezoluciji koju smo u utorak usvojili u Europskom parlamentu. Rekao bih s rekordnom podrškom od 637 zastupnika. U toj Rezoluciji mi pozdravljamo činjenicu koju ste izrekli u pitanju. Dapače, uz to, mi smo se zauzeli za povećanje doprinosa jačanju obrambenih kapaciteta Ukrajine. Jasno smo i snažno poduprli tu svakako povijesnu odluku da se dodijele ozbiljna sredstva za opskrbu Ukrajine obrambenim oružjem. I kroz europski mirovni instrument i dostavom vojne opreme od država članica EU.
Naravno, mi pozivamo i na daljnje korake u tom pogledu. Pozivamo se i na neke ranije mjere koje su donesene lani u prosincu u okviru europskog mirovnog fonda, a koje nisu zanemarive jer uključuju i financiranje vojnih, medicinskih, logističkih i inženjerijskih jedinica, kao i potporu za kibernetičku sigurnost - što mi se čini osobito važno. Istaknuli smo da svu tu pomoć treba odmah i u potpunosti implementirati. Pozivamo europsku službu za vanjsko djelovanje, kao i države članice Unije da olakšaju brzu i djelotvornu provedbu svih odluka o vojnoj pomoći Ukrajini.
Je li ta vojna pomoć, posebno pomoć u pješačkom i protuoklopnom oružju, trebala biti veća ili je zasad dovoljna?
- Ta vrsta pomoći treba biti što veća. Na to pozivamo, a vjerujem da će to tako i biti jer ovaj rat, usprkos Putinovim predviđanjima, nije uspješan 'blitzkrieg'. Invazija će se vjerojatno pretvoriti u dulji rat. Pogotovo mi se čini kako će Ukrajincima trebati pomoć da zadrže gradove. Međutim, uspjeh njihova otpora ovisi o tome koliko će biti efikasni u prostorima između gradova, prostorima kojih su se Rusi relativno lako domogli, a što utječe na ukupnu poziciju ukrajinske obrane. U svakom slučaju, kad govorimo o dostavi pješačkog i protuoklopnog oružja, to treba napraviti efikasno i što je moguće diskretnije, kako predviđenu vojnu pomoć neprijatelj ne bi mogao presresti.
Možete li zamisliti takvu eskalaciju ruske agresije na Ukrajinu da bi neke ili sve članice EU donijele odluku o slanju svojih vojnika u Ukrajinu? Možete li zamisliti scenarij u kojem bi isto učinile članice NATO saveza?
- U ovom trenutku to nije izgledno. Opće prilike se, međutim, mogu promijeniti. Sve ovisi o razvoju situacije. Dakle, to nije nemoguće, premda nitko ne priželjkuje eskalaciju koja bi uključivala incidente na tlu neke od članica Europske unije ili NATO-a.
Prije nego što su članice EU dogovorile zadnji paket sankcija usmjeren prema Rusiji bili ste jako skeptični, tvrdeći da su sankcije u prvom redu "umirivanje savjesti zapadnih zemalja". Mislite li i dalje tako?
- Točno, tako sam ocijenio prvi paket sankcija. Rekao sam da bi polovične sankcije možda eventualno mogle utjecati na efikasnost Kremlja u vođenju nekih drugih ratova u budućnosti, ali da ga svakako neće prisiliti da zaustavi tekuću agresiju na Ukrajinu. Ipak, nakon toga, u rekordnom roku, bez presedana u europskoj povijesti, članice EU su se dogovorile da zaoštre sankcije prema Rusiji. One su dizajnirane u izrazito širokom rasponu. Sad se čini da su sankcije dovoljno ozbiljne da utječu na Putinov režim i sve one koji režim podržavaju. Osobno držim da se na ovome, premda ozbiljnijem paketu sankcija od početnih - ne smijemo zaustaviti.
Kakve bi još sankcije trebala nametnuti EU? Treba li, primjerice, zabraniti uvoz energenata ili nekih drugih proizvoda iz Rusije u zemlje članice EU?
- Sankcije nametnute Rusiji prije svega treba preslikati i na režim u Bjelorusiji jer je Lukašenko krvnikov šegrt. Kad je riječ o dodatnim sankcijama Rusiji, mislim da iz SWIFT-a treba isključiti sve ruske banke. Nove sankcije bi trebale uključiti ozbiljno ograničavanje uvoza iz Rusije u EU najvažnije robe - nafte i plina. Zatim, trebalo bi zabraniti nova ulaganja EU u Ruskoj Federaciji. I obrnuto. Tako bi se isključili svi ruski novčani tokovi iz europskih sustava. Osim toga, nakon isključenja Ruske Federacije i Bjelorusije iz SWIFT-a. trebalo bi paziti da se sankcije protegnu i na takozvane sekundarne mehanizme koji se koriste kao alternativa SWIFT-u.
Ne smije se dogoditi da se režim i dalje zadužuje na takozvanim sekundarnim tržištima kapitala. Osim toga, Rusiji i Bjelorusiji treba zabraniti pristup sustavu javnih nabava Europske unije pri kupnji roba i usluga. Treba zabraniti izvoz svih visokotehnoloških proizvoda i sve strateške robe. Odmah treba prekinuti programe i financiranje projekata istraživanja i razvoja koji se provode u Rusiji, a pomažu se sredstvima EU. Trebalo bi ruskim brodovima zabraniti korištenje europskih luka. Takav dodatni paket sankcija, uz već doneseni, imao bi trenutačni učinak na mogućnost Rusije i Bjelorusije da vode rat u Ukrajini.
Pomno pratite situaciju u Ukrajini, mislite li da - barem zasad - ima događaja koji bi se mogli nazvati ratnim zločinima? Mislite li da će danas-sutra ruski predsjednik Vladimir Putin ili netko od njegovih generala ili zapovjednika oružanih snaga koje sudjeluju u agresiji na Ukrajinu odgovarati za svoja (ne)djela pred nekim međunarodnim kaznenim sudom?
- Mislim da već sad ima dovoljno elemenata koji upućuju da se u Ukrajini tijekom agresije čine i ratni zločini nad civilima. Čini mi se da će, nažalost, takvi događaji biti sve češći ako dođe do onoga što ja nazivam vukovarizacija ili sarajevizacija rata u Ukrajini. Dakle, ako se Rusi odluče na osvajanje velikih gradova ili njihovo opkoljavanje do iscrpljivanja stanovništva, dodatnog raketiranja i bombardiranja gradova. To su sve elementi koji uvelike podsjećaju na Miloševićeve aktivnosti tijekom devedesetih godina. Mislim da bi Putin kao i njegovi pomagači trebali na isti način i odgovarati. Na kraju krajeva, to sam i naglasio u svom govoru u Europskom parlamentu.
Što mislite o pozivu predsjednika osam članica Unije da se hitno otvori proces kojim bi Ukrajina dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji? Je li uopće mudro i svrsishodno davati takve (lažne) nade Ukrajincima u ovim za njih preteškim trenucima?
- Nema sumnje da se tu radi, prije svega, o političkoj poruci, o opravdanoj želji da se Ukrajinci dodatno ohrabre. S druge strane, Ukrajince ne treba zavaravati da će ukupan proces primanja u članstvo, a koji će nedvojbeno potrajati, biti preskočen. Smatram da je Ukrajini svakako mjesto u Europskoj uniji i da oni sami imaju pravo donositi odluke o svojoj vanjskopolitičkoj orijentaciji. Zato pozdravljam njihovu želju da i formalno pokrenu postupak ulaska u EU. Naše dobre želje Ukrajini trebamo konkretizirati usvajanjem takozvanog roadmapa kojim bi se opisao jasan hodogram tog ukrajinskog eurointegracijskog puta.
Borba Ukrajine je i borba za očuvanje demokratskih zajednica u Europi. To treba biti politički prepoznato i oni s pravom računaju na odredbe članka 49. Ugovora o EU. Istina je i da članice Unije različito vide tempo eurointegracijskog puta Kijeva. To je razlog zašto smo nastojali biti što precizniji u Rezoluciji. Smatramo da europske institucije trebaju nastaviti raditi na integraciji Ukrajine u jedinstveno tržište EU - u skladu sa sporazumom o pridruživanju koji već imamo.
Zaključno, mislim da je važno naglasiti da, recimo, Sjeverna Makedonija i Albanija godinama nepravedno čekaju početak pregovora, nakon što su ispunile sve obveze, pa čak i one koje nisu stajale u njihovim sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju. Kao što je to slučaj sa Sjevernom Makedonijom koja je promijenila čak i ime svoje države. Međutim, to nije honorirano. Dakle, bez obzira na novonastali entuzijazam i pojačani politički angažman, treba paziti da nastavak procesa proširenja ne bude kompromitiran, nego ubrzan za sve kandidate koji to zaista i zaslužuju dokazanim proeuropskim držanjem.