Trostruki djecoubojica je narcistički pokvarenjak i manipulator. Naravno, potpisani novinar nije educiran za postavljanje ovakvih dijagnoza. A i da jest educiran, znao bi da se dijagnoze ne postavljaju "on line", bez dijagnostičkog razgovora s osobom i pregleda dokumentacije. Osim toga, potpisani novinar se na ispitima iz psihologije provlačio. Stručno gledano, posve je kontraindiciran. Ipak, prateći pasivno takve slučajeve na mnogo širem uzorku, naime u Italiji, kroz duga desetljeća, nije mogao ne primijetiti stanovite analogije koje se ponavljaju redovitije od kašnjenja pravosudnog sustava (talijanskoga ili hrvatskoga, svejedno).
Da je počinitelj narcisoidan, nesposoban suočiti se s vlastitim odgovornostima, svjedoči i njegovo "oproštajno" pismo na Facebooku. Svi su mu drugi krivi: i bivša i donedavna, jer se - čudna li čuda - međusobno ne trpe, i prijatelji, i masonerija, i poslodavci…
Nema tu paranoje, nego samo narcističke emocionalne nezrelosti.
Tipičan pokazatelj (prisutan u više od 90 posto takvih i sličnih slučajeva u Italiji) je "neuspio pokušaj" samoubojstva.
Mi se novinari damo nasanjkati, pa prihvaćamo mantru o pokušaju samoubojstva, iako je bjelodano da samoubojstvo nije pokušano, nego fingirano. Zašto? Vjerojatno da izazove sućut s trostrukim djecoubojicom, da nam slaže kako je spoznao svoju krivnju pa je pošao "presuditi sam sebi", da umanji svoju odgovornost i tako kontrolira štetu.
Ta je osoba bila kadra pomno pripremiti i provesti trostruko djecoubojstvo, a onda nam pokušava podvaliti tezu da se nije uspjela ubiti! Da se htio ubiti, imao je stotinjak pouzdanih načina, a ne korištenje kemikalija. Da se htio ubiti, ne bi ostavio a kamoli iskoristio mogućnost da do njega dođu i spase ga. Da je imao zeru savjesti, ubio bi prvo sebe, pa mu ne bi bilo stalo da pobije djecu, ne sebi - kad ionako "ide umrijeti" - nego njihovoj majci, bivšoj supruzi, kojoj je namijenio groznu, opaku osvetu, ispod svake granice ljudskog dostojanstva.
Pa i da se ubio, savjest mu ne bi oprala ni Sava ni Drava, ali ovako, izabravši kukavičku podvalu javnosti, otežao je sudstvu dužnost da mu izrekne adekvatnu kaznu.
Kazna bi morala reeducirati, osposobiti za odgovoran život u zajednici. Taj se cilj ne čini ostvarivim. Ostaje druga svrha. Ne, to nije odmazda. Kazna to ne smije biti. Nego izolacija društva od hladnog, proračunatoga, lažljivog i nasilnog psihopata, i te kako uračunjivoga, ma što rekli psihijatri.