OSIJEK - Zbog štete od 55,7 milijuna kuna koja je nanesena državnom Ravnateljstvu za robne zalihe te tisućama pravnih i fizičkih osoba, na Županijskom sudu u Osijeku počelo je suđenje u poznatom slučaju nestalog žita iz nekadašnje tvrtke Đakovština.
Podsjetimo, riječ je o aferi koja je izbila početkom 2010. godine, kada je otkriveno da je iz silosa Đakovštine nestalo nekoliko desetaka tisuća tona žitarica i uljarica, čiji su stvarni vlasnici bili Ravnateljstvo za robne zalihe te brojni poljoprivrednici iz đakovačkog kraja i druge tvrtke.
No, tadašnji čelnici Đakovštine, danas pokojni bivši predsjednik Uprave Mijo Matić te Paško Gašpar, odlučili su sve te žitarice i uljarice preraditi u brašno, koje su potom prodali na tržištu i time podmirivali nagomilane obveze tvrtke, među ostalim, osiguravali novac i za isplatu plaća za više od 500 radnika. Matić je od posljedica srčanog udara preminuo u pritvoru u Osijeku, a optužnica je na kraju obuhvatila Gašpara, četvoricu bivših zaposlenika Đakovštine Ivana Vuksanovića, Željka Perića, Marijana Bakulu i Martina Župana te gospodarsku inspektoricu Anu Lasić i samu tvrtku Đakovština, koja je u međuvremenu nakon provedenog stečaja likvidirana.
Svi optuženi kazali su da se ne smatraju krivima za kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Gašpar i Vuksanović, kao rukovoditelj skladišta, optuženi su zbog prerade žitarica u brašno i njegovu daljnju prodaju, čime je Đakovština stekla protupravnu imovinsku korist od 55,7 milijuna kuna.
Perić, Bakula i Župan se pak terete da su kao članovi inventurne komisije skupa s Vuksanovićem, a prema Gašparovom nalogu lažirali zapisnik o stanju žitarica na zalihama, o čemu je Lasić naknadno sastavila Zapisnik o inspekcijskom nadzoru potvrdivši ono što je inventurna komisija zapisala te takav zapisnik dostavila Ravnateljstvu za robne zalihe.
Naime, iako su znali da u skladištu ima samo tisuću pšenice, oni su potpisali da je uskladišteno 2.000 tona. U nastavku suđenja bit će zanimljivo vidjeti hoće li se otkriti jesu li pokojni Matić i Gašpar odluke donosili na svoju ruku ili su za to imali prešutno odobrenje iz nadležnog Ministarstva, odnosno same Vlade, budući da je država bila 36-postotni vlasnik Đakovštine. Nešto o tome može se naslutiti i iz izjave Gašparovog odvjetnika Marka Dumančića
- Najveći problem Đakovštine bio je prevelik broj zaposlenih, zbog čega su se gomilale obveze. Pokojni direktor nije želio da 2000 ljudi u Đakovu ostane na ulici i htio je sa državom dogovori da tvrtka i dalje radi i da ne ide u stečaj. Nije uspio naći novac da bi produžio proizvodnju i zato je došlo do meljave žita koje nije bilo njegovo vlasništvo, smatrajući da će mu to država, kao i prvi puta, nadoknaditi. Podsjećam da je država već ranije bila svoja potraživanja pretvorila u udjele i postala vlasnik 36 posto tvrtke, a o tome je bilo govora i u ovom slučaju. On je apsolutno bio dobročinitelj i htio je spasiti ljude. Da li je ili nije pokrao državu to ćemo vidjeti. Onoga dana kada je bila kontrola iz Ravnateljstva za robne zalihe u skladištu je bilo onoliko žita i kukuruza koliko je pisalo i u papirima, a mi ćemo to utvrditi - rekao je Dumančić.
Bez svojih novaca ostalo je više od 500 ratara
Malo se vjerovnika namirilo iz prodaje Đakovštine u stečaju. Od 546,9 milijuna kuna potraživanja isplaćeno je 170 milijuna, rekao je bivši stečajni upravitelj Perica Mitrović, koji smatra da je najveća greška učinjena što nije na vrijeme pokrenut stečaj s obzirom da je Đakovština bila u dugovima preko 700 milijuna kuna.
Seljacima, koji su imali status izlučnih vjerovnika, je pak Vlada iz drugih robnih zaliha osigurala 18.000 tona pšenice u vrijednosti 14,3 milijuna kuna i tako isplatila njih 1.900.
Bez svojih novaca ostalo je više od 500 ratara, koji su prije otvaranja stečaja za svoje žitarice Đakovštini ispostavili fakture, čime su kasnije izgubili status izlučnih vjerovnika i tako su ostali bez svojih novaca, a riječ je o iznosu od preko 6 milijuna kuna.