Spadam u posljednje, rijetke mohikance koji su svih ovih godina, i ljeti i zimi, odlazili u povijesni centar Splita. Poput tvrdoglavog magarca, odlazim u centar i zimi, kad je sav utihnuo i mrtav, pod ceradama i iza zabravljenih metalnih rešetki. Odlazio sam u centar i ljeti, kad je pred stihijskom gomilom turizma i pred užeglim mirisom prženih kozica iz centra bježao svatko.
Kako odlazim u splitski centar redovito i uvijek, tako sam se i pred nekoliko dana zaputio “u grad” na nekakav dogovor. Napravio sam uvriježeni đir preko Zlatnih vrata, Peristila i Pjace, promatrajući kako grad izgleda u prvim danima kolovoza. I najednom sam počeo primjećivati nešto neobično.
Naime - susrećem poznata lica. Susrećem ljude koji me pozdravljaju. I ja pozdravljam njih.
Još prošle godine, ...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....