Iako trenutno najdugovječniji hrvatski političar, Josip Manolić (99) sitno broji do 22. ožujka 2020. godine kada bi trebao doživjeti stotu, na rastanku našeg dvosatnog druženja hladnokrvno nam je rekao kako ne vjeruje u život poslije smrti. Kao svoju najveću posthumnu želju rekao nam je odgovor kakav se bilježi na izborima za misice.
- Najvažnije je sačuvati međunarodni mir - a na pitanje što je to što čini čovjeka čovjekom, kratko je udahnuo i sa smiješkom namjestio smeđi šešir.
- Poštuj mišljenje drugoga, ali drži se svoga - dignuo je prst i na trenutak mu je ispao štap koji je jedini odavao njegovu pozamašnu životnu dob. Dok smo sjedili u pivnici potezali smo i teška pitanja iz njegove i naše prošlosti, ali popularni Joža na sva naša pitanja smireno je odgovarao.
Pišemo popularni jer u to smo se i uvjerili kada smo u susretu s mladima koji su ga susretali vidjeli simpatije i poštovanje prema vitalnom starčeku o kojem se informiraju preko društvenih mreža poput Facebook stranice “Josip Manolić je nadživio”.
U razgovoru smo se dotaknuli i dijela onoga što je preživio i onoga što su doživjeli oni koji ga pamte kao “udbaškog čovjeka u bijelom odijelu”.
- Ne, nemam se zašto kajati jer mislim da sam uvijek poštovao vrijednosti društva i borio se za prava čovjeka - rekao nam je pomalo zastakljena pogleda kakvim priča kada ga vratimo u burno doba poslijeratne Jugoslavije.
No, glavni povod za razgovor bila je njegova izjava koju je ovog tjedna rekao na otkrivanju poprsja velikom indijskom vođi Gandhiju, kada je rekao da “Kolinda Grabar-Kitarović ne može pobijediti na idućim predsjedničkim izborima jer je polovica Hrvatske odmah u početku protiv nje zbog izbacivanja s Pantovčaka Tita kao nositelja antifašizma”.
Njegov dodatak.
- Sad ćemo mi objediniti SDP i antifašizam i mislim da ćemo u prvom krugu već dobiti bitku protiv gospođe. SDP je napravio stratešku platformu da kandidira jednog čovjeka jer se bira jedan predsjednik, i iza tog svog kandidata stala je čitava stranka. Stat će čitav SDP, stat će čitav antifašizam i mi možemo u prvom krugu već dobiti pobjedu - premetnuo ga je u glavnog zagovornika predsjedničke kampanje Zorana Milanovića.
Zato smo ga na početku razgovora i pitali za motive njegova istupa, zašto je spomenuo taj već pomalo zaboravljeni čin predsjednice na početku mandata.
- Zato što je to ono što osjećam osobno, a i hrvatski narod kada spominjemo Josipa Broza Tita. Njegovo postojanje i njegove zasluge su dovele do toga da i ona sjedi u Predsjedničkim dvorima. A ona umjesto da se zahvali tim povijesnim ljudima naše povijesti ona izbaci tu bistu van, iako je ta bista preživjela tri predsjednika u suverenoj državi Hrvatskoj. Tuđmana, Mesića i Josipovića.
A zašto predsjednik Tuđman nije izbacio tu bistu?
- Jer je imao jedno povjerenje koje je stekao kroz tih 40 godina života u Jugoslaviji u predsjednika Tita u politici, i njegov značaj u međunarodnim odnosima, a i Titov potez o svrstanosti u hladnom ratu među blokovima bio je značajan doprinos da ti blokovi nisu bili vrući blokovi.
Tu tekovinu njegovanja dobrih odnosa s nesvrstanima održavao je i predsjednik Mesić. Mislite li da je to trebalo nastaviti?
- Da, svakako. Hrvatska vanjska politika nije posvetila dovoljno pažnje da nastavi njegovati te tekovine koje je postigao jedan čovjek male nacije, i zato danas kada spomenete na istoku Tita svi će to znati, a kada spomenete Hrvatsku skoro nitko to neće znati.
Prognozirate kako bi Zoran Milanović trebao zamijeniti Kolindu. Što mislite koje su njegove glavne prednosti, a koje mane?
- Ja ne bih odatle počeo nego o sukobljavanju kakve snage vode Milanovića, a kakve snage nose gospođu Kitarović. Ona je na početku već izgubila bitku s antifašizmom, a nositelj antifašizma je SDP. Jedna stranka kandidira Milanovića i iza njega je cijela stranka i antifašisti.
Koje su kvalitete Milanovića u odnosu na aktualnu predsjednicu?
- Prije svega on je bio predsjednik vlade i ima jedno iskustvo operativnog vođenja države na konkretnim pitanjima koja su se u tom trenutku našla. Vodio je vladu kako je mogao u onim okolnostima.
Josip Manolić i Zlatko Šimić
No, njegovo vladanje je i obilježeno i problemom koji se može usporediti s problemom KGK a to je lex Perković?
- Nije on tvorac lex Perković. Lex Perković je pitanje pravne znanosti Hrvatske do koje je ona došla. On nije bio ishodište za obranu Perkovića. Ako se njega trebalo obraniti.
Ali lex Perković je bio kritiziran od međunarodne zajednice. Znate li da je Perković osuđen u Njemačkoj za zločine koji su tamo počinjeni pod Udbom?
- To ne znam.
On je sada u hrvatskom zatvoru, jeste li ga posjetili?
- Ne, nisam znao da je u zatvoru.
Da se vratimo na predsjedničke izbore. I koje su, kažete, prednosti Milanovića pred KGK?
- Njegova je prednost što nije podijelio Hrvatsku na fašiste i antifašiste. Za Tita nije samo SDP nego čitava antifašistička populacija. Kad ja kažem da je to polovica Hrvatske. onda ne mislim da je druga polovica fašistička. Naprotiv, u svakom narodu postoji ono što se zove nesvrstani u politici i načini na koje bi oni upravljali državom.
Tko su ti nesvrstani danas u Hrvatskoj?
- Kod nas su to desni, koji su se kao i u svijetu ispolarizirali. To je onaj ostatak koji je ostao kao gubitnici Drugog svjetskog rata.
Ali oni spočitavaju Milanoviću da je favorizirao preko lex Perković cijeli udbaški ustroj koji je likvidirao političke neistomišljenike u emigraciji. Kako na to gledate?
- Perković je u to doba bio činovnik na jednom odgovornom poslu u državi. Obavještajna služba i poslovi kojima se on bavio su ozbiljne državne pozicije. Nije to u državi med koji se liže.
I vi ste radili s njim. Bili ste poznati kao čovjek u bijelom odijelu i ljudi su vas prepoznavali kao čovjeka iz onog sistema kada ste se pojavili zajedno s dr. Tuđmanom u HDZ-u. Jeste li imali problema zbog toga?
- Ne, u tom pogledu nisam imao problema. A ulica uvijek stvara nekakve probleme, često govori o nekim stvarima koje se nisu ni dogodile.
Preuzeli ste neke odgovorne funkcije u novoj državi. Zašto ste se vi i Mesić razišli s dr. Franjom Tuđmanom?
- Dosta dugo smo se slagali. Mislim, četiri godine za vrijeme obrambenog rata i stvaranja države mi smo izdržali zajedno. Međutim, sukob u BiH koji je nastao između Hrvata i Muslimana nije bio u interesu ni hrvatske države ni politike. U borbi za našu samostalnost još manje nam je to bilo u interesu. Naprotiv, taj je sukob otežao našu poziciju. I zato je Dayton išao na kompromise koji su doveli do mira. To je najveća zabluda Daytona, da je doveo do mira u BiH. Doveo je samo do mira oružanog sukoba.
Što mislite, tko će pobijediti na ovim predsjedničkim izborima?
- Pobjednik će biti ne neki pojedinac nego političke stranke. Ovaj put će se sukobiti snage ljevice i desnice. To je ono što karakterizira stratešku odluku SDP-a da odredi čovjeka koji će ih predstavljati u toj izbornoj utrci. Dakle, jedan čovjek, jedna stranka, sa svim svojim antifašističkim saveznicima. To je okupljanje oko ljevice. A predsjednica se već pokazala da ne stoji na antifašističkim nogama, nego naprotiv.
Kako je ona pokazala te noge?
- Uklanjanjem Titove biste. Kako ćete vi nazvati tog čovjeka nego da je protiv antifašizma?
Svatko ima svoje argumente, jedno je rat, a drugo ono što se dogodilo poslije. Kako komentirate njene turneje i kontakte po svijetu?
- A čujte, kod nje se vidi da ima različite stavove i otvorene razne opcije.
Što mislite da li, ako ne uspije na izborima, planira svoju budućnost u nekim međunarodnim institucijama, EU, UN, NATO?
- Očito je da je ona nešto od toga izabrala. Otkud je došla, tamo će se i vratiti. Ona je iz NATO-a došla, tamo će se i vratiti.
Hoćete reći da kalkulira? Tko bi onda bio rezervni igrač HDZ-a? Škoro? Tko će ući u drugi krug?
- Ja sam u principu protiv drugog kruga. U njega će ući Milanović i aktualna predsjednica. Škoro je, kako bih rekao, čovjek za nuždu, jer se na desnici nije moglo naći osobu koja ima državničke kapacitete.
Zašto bi Škoro bio lošiji kandidat od ostalih. Ima doktorat, diplomatsko iskustvo, barata stranim jezicima, a još i to zna otpjevati?
- Ha, može se i to desiti da Škoro dobije određeni broj glasova i prođe u drugi krug.
I onda u boj s Milanovićem? Što bi bilo dobro za Hrvatsku?
- Ako bi bilo tako, bilo bi dobro da pobijedi Milanović.
Što kažete na kandidata Kolakušića koji je dobio nemalo povjerenje birača na europarlamentarnim izborima?
- Mislite na suca? Nas dvojica sada možemo nabrajati na desetine kandidata kao što je taj Koklaklu...
Što bi se moglo dogoditi s HDZ-om ako izgubi predsjedničke izbore. Hoće li to biti znak za promjene?
- Mi se nalazimo u godini najbrojnijih izbora, a naša javnost uopće nije dobila sukus koje nas snage predstavljaju u parlamentu EU, za koga rade i u čijem interesu.
Međutim, dobili smo neke prestižne funkcije u EU, a dogodine i predsjedavamo. Kako vidite u svemu tome ulogu premijera Plenkovića?
- Mislim da je on već odabrao svoju poziciju u EU. Treba voditi računa da će ovi izbori pokazati trendove birača u odabiru stranaka.
Kada bi Plenković otišao. Tko bi bili njegovi nasljednici. Stier, Kovač, Brkić...?
- Predsjedništvo HDZ-a prije svega treba odrediti kriterije tko se može kandidirati za predsjednika stanke. Još ima od osnivača stranke živih i aktivnih kandidata koje nitko ne spominje.
Tko su ti političari?
- Šeks je taj koji je još živ.
Nije mu to valjda jedina kvalifikacija?
- Ne. Neki kažu da je Šeks izmislio Plenkovića, ali nije mu to valjda na teret.
A povratak Karamarka?
- Ma, ne može on to. On je sebe diskvalificirao u aferi s MOL-om.
Znači ipak Šeks?
- On ima šanse. Ne možete mu nikakav kriminal naći.
A kodno ime Sova?
- To nema veze. To su problemi koji su davno zastarjeli.
Kao i priča o lustraciji. Jednom ste rekli da bi od nje bilo više štete nego koristi?
- Mi smo lustraciju proveli pod imenom pomirba Hrvata. To je bila jedna vrst lustracije. Oprostiti i ujediniti. Ljevica se dosljedno držala toga, a desnica je uvijek išla na nekakva revanšistička obračunavanja.
Morate priznati da se neki bivši obračuni i tragedije obitelji ne mogu lako zaboraviti?
- Pa, pogledajte koliko su žrtava i tragedija oni napravili.
Hm. Dobro. Da ne bi završili na ustašama i partizanima, zanima me kakve su reakcije na vašu knjigu memoara koja je najavljena kao vaša istina o prošlosti?
- Knjiga je doživjela dva izdanja, prodano je u 3000 primjeraka. Kad se objavi nešto u knjizi ili časopisu uvijek ima pozitivnih i negativnih komentara. Dali smo odgovore ne sve njih.
Jeste li imali kakvih komentara od ljudi koji su drhtali zbog toga što ćete objaviti?
- Da, ima ljudi koji su poslije izlaska knjige zatražili sudsku zaštitu. Jedan iz Kanade, jedan iz Siska, a trećeg se ne mogu sjetiti.
Možda vas baš taj prati na Facebook stranici “Joža Manolić je nadživio” koja ima 5649 pratitelja. Jeste li vidjeli ove zadnje objave. Evo ova: Kad sam bio dijete najviše sam se volio igrati s dinosaurima. Evo tu. Je li vam to simpatično?
- Da, ali ne pratim to baš. Ja sam ipak jedini živući političar koji je živio u vremenu Mao Ce Tunga.
Kako biste složili top listu vaših omiljenih političara?
- Po mom mišljenju najveći političar je bio drug Tito. Drugi je Mao, ako se sjećate tko je on, vi ste zasigurno živjeli još za stare Jugoslavije. Ja se sjećam jer sam još kao dječak listao novine i čitao da u Kini umiru ljudi od gladi. Dakle, to je bilo prije 70-80 godina, a danas je ta Kina izrasla među najrazvijenije zemlje svijeta. Umjesto permanentne revolucije ona je napravila okomitu revoluciju u ekonomiji. Treći je Gandhi koji je vodio miroljubivu aktivnu koegzistenciju. Četvrti je predsjednik Egipta, kako se ono zvao?
Sadat...? A od novih političara, koga cijenite?
- Od ovih novih političara baš ne cijenim njih puno. To su političari od danas do sutra. Oni koji nešto rade, to je danas Putin. On je okrenuo ploču od Sovjetskog Saveza na jedan drugi kolosijek i na tom kolosijeku uspijeva. Orban? Političar od danas do sutra. Merkel je dobra političarka. Sukob Rusije i Ukrajine mogao je dovesti do svjetskog rata, ali nije zahvaljujući njoj.
A Trump? Mnogi ga osporavaju, a drugi hvale jer je rasteretio američki kapitalizam za razliku od Obame?
- Kako se Trump pojavio iznenada u vrhu politike tako će i iznenada i otići. Rasteretio je Ameriku jedino preko podjele troškova za NATO.
I mi smo odabrali kapitalizam i ušli u EU, ali plaćamo veliku cijenu gubitkom radno aktivnog stanovništva i padom proizvodnje. Kako vidite budućnost Hrvatske u EU?
- Možemo se i moramo uključiti u tu Europu, ali sa svim svojim potencijalima. Jedan dio je još sa strane i neiskorišten. Ostat će povijesna činjenica da je za vrijeme predsjednice Kolinde emigrirao najveći broj Hrvata iz suverene RH.
Kakve ona veze ima s tim?
- Pa zašto smo je birali, ima ona dosta ovlasti.
To je politika. Bili ste u SKH u HDZ-u, pa sada pričate o ljevici. Ne mislite li da je najveći problem Hrvatske ta politička simbioza HDZ-SDP koja je klijentelizmom otrovala birače?
- Ako smo se odrekli jednopartijskog sustava i pristali na višepartijski, onda ne možemo govoriti o negativnosti te pojave. Ako ljudi bježe iz zemlje znači da nešto ne valja. Znači da trebamo suštinski mijenjati sistem, a to mogu samo birači na izborima. Mi moramo shvatiti da samo penzioneri mogu osvojiti izbore ako izađu. U Zagrebu penzionera ima više od 50.000, a Bandić osvaja vlast sa 12.000 glasova.
Što mislite o njegovoj vladavini u Zagrebu?
- Ne bih htio govoriti o pojedincima.
Nije to pojedinac, to je Bandić. Milan Bandić.
- Bandić je u Zagrebu ustrojio jedan sustav da pobjeđuje iz izbora u izbore. Doveo je svoje birače, zaposlio ih i dao im kruh uz samo jednu obavezu da na izborima glasaju za njega.
Nije to daleko ni od HDZ-a koji je obećavao blagostanje iz kojeg narod sada bježi glavom bez obzira?
- Ne bih se složio s tim. Dok sam ja bio tamo izborili smo samostalnost i obećali smo integracije koje su se dogodile. Umjesto zemlje srpa i čekića, imamo zemlju kompjutora i traktora.