‘Pomoz Bog, junaci, ovo je četnička kontrola‘, vikala je Lukićeva horda. Buzov je ustao i izrekao rečenicu koja ga je koštala života

Subota je, 27. veljače 1993. Beogradskom željezničkom stanicom uz putnike se vrzmaju vikend-ratnici, policajci... Tomo Buzov, 53-godišnji umirovljeni kapetan JNA, sjedi u kupeu i čeka polazak vlaka na liniji Beograd-Bar. S polaskom kasni više od sat vremena i nije izvjesno hoće li skoro krenuti. Odlazi do telefonske govornice i zove suprugu Koviljku. Tog jutra ispratila ga je iz stana na novobeogradskom III. Bulevaru 42 na put u posjet sinu Darku, koji je služio vojni rok u Podgorici. Vlak je već bio prilično popunjen, ali jedan kupe je prazan. Rezerviran je za trojicu policajaca u vlakopratnji. Svi oni nestrpljivo čekaju da vlak, koji će doskora postati poznat kao "voz smrti 671", konačno napusti beogradsku stanicu.

Tomo Buzov izlazio je na hodnik, otvarao nekoliko puta pro...