“Naša namjera nikako nije bila žaliti se, niti tražiti nečije suosjećanje jer sad je ionako kasno za to. Naša muka je davno utisnuta u naša sjećanja, i u kosti naše.
Svojim pričama samo smo htjeli pokazati pravo lice mržnje koje proizlazi iz rata”, riječi su to branitelja Vukovara i logoraša, ljudi koji su se prvi put potpuno ogolili pred kamerama o svom iskustvu u logoru i to za potrebe snimanja filma “Glavu dole, ruke na leđa” te redatelju Stipi Majiću Pipi (55) iznijeli svoja potresna ratna svjedočanstva.
Čovjeku koji je i sam branitelj i Vukovarac, u filmu u trajanju od 85 minuta pričaju o najbolnijim trenucima svojih života, prisjećaju se maltretiranja, batinanja, pljačkanja, ubijanja i kako su u tim trenucima uopće uspijevali održavati nadu u eventualni spas. 269 dana logora, 7000 ljudi, objedinjenih u jednu priču.
Pad grada heroja
“Glavu dole, ruke na leđa” je dokumentarno-igrani film koji obrađuje događanja u Vukovaru za vrijeme Domovinskog rata s naglaskom na sam pad grada, predaju, te odvođenje hrvatskih branitelja i civila u srpske koncentracijske logore. Film je premijerno prikazan 20. listopada 2018. godine u zagrebačkom Kinu Europa, a nakon toga gostovao je u većini hrvatskih gradova, a sufinancirao ga je i HAVC.
“Svjedočanstva ljudi u filmu jesu izrazito bolna, ali nisu patetična. Iz tog razloga i vjerujem da je probudio toliki interes publike.
Za pronalaženje svjedoka uvijek se oslanjam na prijatelje Vukovarce koji jako dobro znaju što se dogodilo 1991. na tom području. Otvore mi se jer u mene imaju povjerenja, znaju da sam već snimio dokumentarni film “Srce Vukovara”, ali i zbog činjenice da sam i sâm branitelj. Kao pripadnik Žutih mrava aktivno sam sudjelovao u zaustavljanju tenkovskih kolona na Trpinjskoj cesti i obrani grada pod zapovjedništvom general-bojnika Blage Zadre”, rekao nam je redatelj Majić koji je u vrijeme početka rata imao 27 godina.
Danas je u mirovini, ali ovaj strastveni ljubitelj filmova javnosti želi prikazati što je to Domovinski rat uistinu bio. Iako filmski amater koji se u ovom filmu prvi put okušao u igranoj formi, kaže, okružio se profesionalnim timom ljudi te su zajedno stvorili nešto dirljivo, emotivno, iskreno...
“Dokumentarni materijal vezan za temu okupacije Vukovara i odvođenja hrvatskih branitelja u srpske logore nije bilo lako naći, no uz mnogo truda ipak sam uspio. Tada sam zaključio da nedostaje esencijalni dio priče, torture logoraša. U dogovoru s nekoliko svojih prijatelja i suradnika odlučio sam snimiti igrane scene s ciljem što vjerodostojnijega prikazivanja svih zvjerstava i mučenja koja su prošli hrvatski branitelji. Za sve mi je bilo potrebno oko dvije godine.
Kraj filma je za mene posebno dirljiv, posebice izjava Dragutina Špaca kada kaže da ga je njegovo selo dočekalo s glazbom, da mu je to najveća zahvala za sve te da mu ništa više ne treba. To je toliko iskreno i bolno da su mi suze krenule dok sam sjedio preko puta njega, pomislivši na njegovu veličinu, dok se drugi tuku za činove”, ispričao nam je redatelj.
Od borbe do predaje
Majićev film kroz izmjenu igranih scena, svjedočanstava i arhivskih snimki prati kako se situacija 1991. u Vukovaru iz dana u dan rapidno mijenja - neki započinju dogovore o predaji, a drugi ne odustaju od borbe. Tri su punkta borbe na kojima se paralelno odvijaju predaje. Ukršteno pratimo te tri frakcije branitelja i njihovo zarobljivanje. Putem iskaza samih branitelja pratimo zadnje dane borbe sve do predaje uvjetovane ubijanjem civila, njihovo putovanje od zarobljavanja do razmještanja po logorima.
Neki odlaze u zatvor u Mitrovicu, neke odvode na stočarsku farmu Stajićevo, kasnije neki pak završavaju u zatvoru u Nišu. Ono što je zajedničko na svim tim mjestima su nesretne sudbine ljudi. Detaljno se opisuje svakodnevni život zatvorenika u logoru, primjerice kako izrađuju vlastite krunice od komadića kruha kao i kocke za igru te i igraće karte od kutija za kekse, a istovremeno proživljavaju najgore trenutke svojih života. Posljednji dio filma, obrađuje suđenje u Beogradu te izlazak iz srpskih logora.
“Arhivske snimke s apsurdnog suđenja u Beogradu dosad još nigdje nisu prikazane, samo u ovom filmu, a možete čuti i sama svjedočanstva naših branitelja o tom suđenju i lažnim optužbama”, govori redatelj. Majićev film “Glavu dole, ruke na leđa” u ponedjeljak 18. studenog na DVD-u na poklon dobit će svi čitatelji Jutarnjeg lista.