„Tako bih se rado mijenjao sa svojim sinom. Preuzeo bih njegovu bol, nemoć, paralizu. Da bih mu svoje oči da vidi, svoje ruke da može uzeti hranu i pisati, svoje noge da može hodati. Na žalost, to tako ne ide, a volio bih. A moj sin, dok je još mogao govoriti, gledajući stopostotne invalide kako se voze sami u kolicima, ili hodaju na štakama, znao je reći: Joj tata, kako bih se ja rado mijenjao s njima, da je meni bar pola njihove pokretljivosti. Na žalost ni to ne ide. Od multiple je skleroze moj sin Hrvoje obolio sa nepunih sedamnaest godina (sada ima dvadeset i sedam). Svlačimo ga, oblačimo, kupamo, hranimo, nosimo u WC po stepeništu svakih sat i pol, najviše dva. Kolica mu ništa ne pomažu, jer je kuća puna barijera, nije građena za invalida. Kocku polomljene čokolade nije u stanju p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....