Čistka koja trenutno potresa SDP, a u kojoj je uz brojne obične članove iz stranačkog članstva izbrisano i petoro istaknutih SDP-ova od čega četvoro aktualnih saborskih zastupnika, najveća je i najneizvjesnija čistka u SDP-u do sad, ali ne i prvi unutarnji sukob u toj stranci od proljeća 2007. kad je u 63 godini života preminuo njezin prvi predsjednik Ivica Račan.
Tihi frakcijski ratovi postojali su i za Račanova vodstva, pogotovo s Bandićevom frakcijom u Zagrebu, ali on ih je ne sebi svojstven način primirivao dugim razgovorima i sitnim taktičkim ustupcima.
Nakon Račanove iznenadne smrti u proljeće 2007. koja je, da situacija bude teža stanku zadesila u izbornoj godini (u jesen 2007. održavali su se parlamentrani izbori) činilo se da se nad SDP-om nadvila opasnost od raskola zbog aspiracija različitih struja da preuzmu vodstvo u stranci. Uz Račanovu dotadašnju zamjenicu Željku Antunović koja je i vodila stranku u tranzicijskom razdoblju nakon Račanove smrti, za Rračeove nasljednike natjecali su se i Tonino Picula, Milan Bandić i novo lice Zoran Milanović.
Stara garda
Osim želje za novim licem, presudna za Milanovićevu pobjedu nad Željkom Antunović u drugom krugu unutarstrančkih izbora toga 2. lipnja 2007 bila je i tiha podrška starog SDP-ova lava, Slavka Linića koji je imao snažan utjecaj na unutarstranačke procese. U stanci je nakon Milanovićeve pobjede marginalizirana Željka Antunović, a odmah zatim i još jedan SDP-ov patrijarh iz Račanova doba - Mato Arlović.
Za SDP-ovu "staru gardu" je bila šokantna Milanovićeva odluka koju je donio u jesen 2007. da Arlovića koji je bio Račanov glavni čovjek u Saboru ukloni s izborne liste za Sabor i osudi na potpunu političku marginalizaciju. Pred predsjedničke izbore 2009. Milan Bandić je odlukom da na njemu sudjeluje sam, silom Statuta isključio iz stranke ali će njegovi kadrovi još dugo ostati u zagrebačkom SDP-u.
Prvi ozbiljniji potresi u stranci i vladi uslijedili su u drugoj godini mandata Milanovićeve vlade- zbog sukoba s Milanovićem oko izgradnje ceste kroz Gorski kotar, u travnju 2012. pozicije ministra prometa povukao se Zlatko Komadina. Na njegovo mjesto u Vladi došao je Hajdaš Dončić. Sukob Milanovića i Komadinine struje u SDP-u ostat će trajno obilježje Milanovićeva mandata na čelu SDP-u.
U lipnju iste godine godine ostavku je pod Milanovićevim pritiskom podnijela ministrica okoliša Mirela Holy. Nedugo potom izašla je iz SDP-a i u listopadu 2013. osnovala svoju stranku OraH koje je u rujnu 2014. u anketama pretekla SDP. Iako se u jednom razdoblju činilo da je OraH ozbiljna prijetnja SDP-u na izborima za Sabor krajem 2015., OraH nije osvojio ni jedan mandat.
Snažan potres u SDP-u dogodio se u svibnju 2014. kad je s funkcije ministra financija smijenio jednog od najmoćnijih ljudi, Slavka Linića.
Poraz na izborima
Sukob između Linića i Milanovića tinjao je mjesecima. U lipnju iste godine Glavni odbor SDP je na prijdlog stranačkog predsjedništva, tijesnom većinom 50 glasova za, a 47 protiv isključio Linića iz SDP-a. U lipnju 2014. Milanović je smijenio i Rajka Ostojića s mjesta ministra zdravstva.
Milanovićevi oponeti okupljeni oko Zlatka Komadine, Rajka Ostojića, i Bernardića konsolidrali su se, a nakon što je Milanović nakon poraza na parlamentarnim izborima 2016. najavio povlačenjem, u studenom 2017. na čelo stanke izabran je Bernardić. Sukob s Milanovićevom strujom obilježit će čitav Bernadićev mandat.