SEMINAR U RUJNU

POZNATI AMERIČKI BIOLOG BRUCE LIPTON STIŽE U ZAGREB 'Više od gena na nas utječe okolina, ona gene može čak i izmijeniti'

HEAL, Bruce Lipton, 2017., Image: 354330008, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no, Credit line: Profimedia, Everett
Profimedia, Everett

Bruce Lipton

Farmaceutska industrija raste zahvaljujući čovjekovu strahu, tvrdi ovaj znanstvenik koji u knjigama tumači odnos mozga i stanica u tijelu

Američki biolog Bruce Lipton vjeruje da je um jači od gena, da svojim mislima i vjerovanjima znatno više utječemo na vlastito zdravlje i okruženje negoli genetskim nasljeđem. Lipton u svojem radu povezuje biologiju, psihologiju i duhovnost. O tome će u rujnu, 21. i 22., govoriti na seminaru u Zagrebu.

- Ono kako vi vidite, kako tumačite i razumijevate stvari oko sebe bitno utječe i kreira vašu realnost. To je biologija vjerovanja.

“Biologija vjerovanja” naziv je i jedne od Liptonovih knjiga u kojima tumači odnos stanice i mozga. Nekad profesor na medicinskom fakultetu, studente je podučavao slijedeći paradigmu da je čovjekovo tijelo stroj, biokemijski, te da njime upravljaju geni. U intervjuu za Jutarnji list kaže: “Tad sam vjerovao da je mnogošto rezultat genetskog nasljeđa, pa tako i bolesti. Da su to unaprijed programirane datosti, osobine koje nosimo u svojim genima. Ali pokazalo se da na nas bitno više utječe okolina, točnije rečeno ono kako je doživljavamo i interpretiramo, negoli naši geni. Okolina utječe na aktivnosti naših gena. To je epigenetska kontrola.” Epigenetika i ono čime se Lipton bavi, doduše, izazivaju sumnjičavost u dijelu znanstvenih krugova.

Lipton ističe da tijelo nije samo stroj, mehanizam, nego je u svojim proučavanjima fokusiran na um tog mehanizma.

- Svojim mislima šaljemo poruke stanicama. Ako ste godinama razmišljali negativistički, slali ste svojim stanicama negativne poruke. Počnete li razmišljati afirmativnije, odmah i vlastitim stanicama šaljete potpuno drugačije poruke.

Brinuti se zbog nečeg isto je kao da se ustrajno molite za to za što zapravo ni u ludilu, baš nikako ne želite da vam se dogodi. Pa ako ne želite da se to čega se bojite, od čega strahujete dogodi, onda se - prestanite brinuti o tome da će vam se dogoditi. Prestanite strahovati! Mi stvaramo svoju realnost svojim mislima, što je zapravo dobro, jer to znači da možemo bitno utjecati na nju.

Kad je već tako, trebamo se fokusirati na to da investiramo u pozitivne misli, afirmativne. Jer pojedinačne stanice čine funkcionalne jedinice života što grade ljudsko tijelo koje je mjesto suradnje pedeset bilijuna zasebnih stanica. Zajednicom stanica upravlja um i duh, tj. one se ponašaju sukladno informacijama koje dobiju od uma.

Stanice su baze podataka

Lipton upozorava da ako vjerujete da ćete se razboljeti - bitno povećavate šanse da vam se to i dogodi.

- Jer naše su stanice poput baze podataka, u njima se pohranjuju naša uvjerenja i sjećanja, u staničnoj membrani i ona se neprestano prenose u mozak i ponovo interpretiraju. Odgovor mozga je da stvara podudarnost između uvjerenja i stvarnosti, stvara istu kemijsku stvarnost u tijelu osobe. Oni koji se boje i stalno razmišljaju da će se razboljeti na putu su da im se to dogodi, jer naš um koordinira stanice.

Farmaceutska industrija raste zahvaljujući ljudskom strahu, uvjeren je.

- Epigenetika i vjerovanja da umom možete kontrolirati svoje zdravlje nije u interesu farmaceutske industrije. Mogu vas uvjeriti da je mala tableta koju smo upravo napravili odlična za vaše zdravlje, da će vam pomoći i vi ćete se, nakon što je počnete koristiti, osjećate bolje.To je placebo efekt. Jer recimo da je u tableti bio - šećer. Dakle, nije vam pomogla ona, nije vas izliječila tableta, nego vaše vjerovanje da će vam upravo ona pomoći. Barem jedna trećina svih medicinskih intervencija bazira se na placebo efektu, rezultat je pozitivnog razmišljanja oboljelih.

No kao što postoji placebo efekt, tako postoji i nocebo efekt. Nocebo može izazvati bolest kao što je placebo može izliječiti. Vjerujete li da ćete se razboljeti i umrijeti, na putu ste k tome, umrijet ćete zapravo od negativnih misli, točnije posljedica koje ste izazvali negativnim mislima - kaže i dodaje:

“Psihologija pokazuje da je najmanje dvije trećine naših misli negativno. Danas kad znamo kolika je moć našeg uma i stavova vrijeme je da se zauzmemo za sebe, ne možete jednostavno ostati sjediti i raditi po starom. Ili možete, ali to ima svoje posljedice. Dvadeset godina prije nego što su utemeljili epigenetiku pričao sam o njezinim idejama, o tome da naši stavovi utječu na našu realnost i na naše gene. Na putu epigenetici sad ponajviše stoji farmacija. No kad bismo pozitivne stavove mogli patentirati kao nekakvu tabletu, i farmaceuti bi odmah stali iza toga. Ali riječ je o našem svjesnom umu. To je ono što svatko od nas može odraditi za sebe. Znači, niste zadovoljni vlastitim životom - pa vi ste ti koji ga možete mijenjati. Kontrolirajte vlastiti um.”

Većinu vremena živimo prema obrascima kojih često nismo svjesni i koji nas duboko frustriraju, po kojima smo “programirani” u djetinjstvu.

Mozak kao centar stresa

- Ono što upijemo u prvih šest godina svojeg života bitno utječe na to kako živimo i što vjerujemo. To je tetha faza. U njoj nastaje 90% našeg životnog programa po kojem kasnije operiramo i živimo. Djecu bi u prvih šest godina života zapravo trebalo poučavati da mogu promijeniti svoje misli, a time i svoje tijelo. Jer ljudi zapravo često ne vjeruju da mogu sami sebi pomoći, da imaju moć promijeniti vlastita uvjerenja, reprogramirati se.

Upozorava na snagu podsvjesnog uma.

- Mi na njemu vozimo poput autopilota, nesvjesni koliko određuje naše ponašanje. A većina onoga što činimo ide iz podsvjesnog uma, programa po kojem živimo, koji nam je usađen do šeste godine. Odatle idu naša autodestruktivna ponašanja, ali i većina naših uvjerenja.

Nasreću, danas znamo da je moguće reprogramirati ta podsvjesna uvjerenja, ograničavajuća, koja nas često truju, a našem tijelu, našim stanicama šalju poruke koje vode u propast, u bolest. Ne možemo svoje stanje tumačiti genetskim determinizmom, nego osobnim vjerovanjima.

Nije stres ono što nas ranjava, razbolijeva i ubija, nego način kako se mi nosimo s tim stresom, ideja je koju kroz svoje knjige provlači Lipton. Zapravo, čovjek sam sebi stvara stres, jer središnji je uzrok stresa - naš mozak. Mozak uspoređuje s vozačem automobila. Vozite li pažljivo, automobil će vas služiti cijeli život. Vi ste, kaže Lipton, za upravljačem vlastita života, a njime upravljate svojim ponašanjem.

Mijenjanje ponašanja

O vašem ponašanju, tj. vjerovanju ovisi čime je ispunjen vaš život. Ne kontrolirate li vlastite osjećaje, loš ste vozač kroz život, izlažete se stresu i izazivate kvarove na vlastitu vozilu.

- Dobra je vijest da je naša vjerovanja, a time i naše ponašanje, naš program moguće promijeniti. Neposredno prije nego što usnete, stavite si slušalice sa snimljenim programom koji ćete sami napraviti za sebe, a koji govori o vašim ciljevima u životu. Taj program neće slušati vaš svjesni um, jer on spava, nego je to program namijenjen vašem podsvjesnom umu. 95% vremena dnevno taj će vas program voditi da automatski idete za onim čemu težite, do čega vam je istinski stalo, jer će postati dio vašeg podsvjesnog uma.

O tome govori u knjizi “The Honeymoon Effect”: “To je priča Matrixa, koji tvrdi da smo programirani. Zaljubljivanje je kao da ste uzeli čarobnu tabletu, to je ono što zaljubljenost čini čovjeku.

Naše misli lutaju, nefokusirane su, disperzirane, razasute na razne strane. Dok je vaš svjesni um uključen, vi ste onaj kontrolira stvari, znate prema čemu idete, što želite, no onaj čas kad “skliznete”, kad vam um više nije fokusiran, tada zapravo autopilot vozi umjesto vas, on preuzima kontrolu. Tad ste vođeni podsvjesnim i tad jako ovisi što imate u tom podsvjesnom programu.

Zaljubljivanje je stanje koje vas drži u svjesnosti, jer tražili ste tog nekog posebnog cijeli život i sad je tu, pored vas i naravno da to nije doba kad će vam misli odlutati, već ste fokusirani.

Zastanite, upitajte se što želite od života, što stvarno želite raditi, kakva osoba želite biti, čemu težite. I kad na to odgovorite, svjesno, fokusirano, uronjeno, to je program za vas. Jer u životu dnevno provodimo možda 5% vremena krećući se u tom pravcu koji za sebe priželjkujemo, a 95% vremena živimo iz podsvjesnog, programirani odavno, uglavnom po programu koji nam se ne sviđa i kakav ne želimo - kaže Bruce Lipton.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo