Novi Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, koji je nedavno Vlada usvojila i poslala u saborsku proceduru, iako javno predstavljen kao velik iskorak u dostupnosti opsežnog gradiva iz doba socijalističke Hrvatske, zapravo ponovno zatvara arhive, upozorava Siniša Pavlović, odvjetnik udovice Stjepana Đurekovića.
Temu liberalizacije arhiva, posebno onih vezanih uz djelovanje Udbe, na proljeće je otvorio Most, a njihove izmjene dotadašnjeg zastarjelog zakona, koje su progurali netom poslije raspada koalicije s HDZ-om, a sam Božo Petrov nije htio odstupiti s mjesta predsjednika Sabora dok zakon nije bio izglasan, stupile su na snagu 20. svibnja.
Novi ustav
No, kako je HDZ gotovo u isto vrijeme kada je krenula i Mostova inicijativa najavio i svoj potpuno novi zakon, a ne samo izmjene tadašnjeg, to su sada i napravili. I na prvi pogled izgleda kako su arhivi napokon dostupni bez ograničenja, ali ako se detaljnije prouči novi zakon, onda je jasno da on donosi značajne promjene u odnosu na aktualni Mostov dokument.
Mostove izmjene tako su, primjerice, propisale da je javno arhivsko gradivo nastalo do 22. prosinca 1990., kada je donesen hrvatski Ustav, dostupno bez ograničenja, odnosno 30 godina od nastanka, uz neke mjere zaštite osobnih podataka. Međutim, novi zakon propisao je da su ti arhivi dostupni do 30. svibnja 1990., što znači da je javnosti potpuno nedostupna dokumentacija iz razdoblje tranzicije vlasti iz komunističkog poretka u demokratski ustroj države. To je zapravo jedno od ključnih razdoblja rađanja moderne Hrvatske i bilo bi zanimljivo vidjeti kako je tekla ta tranzicija.
- Mostova ideja je bila da bude dostupno gradivo do formalnog nastanka moderne Hrvatske, a to je dan donošenja novog Ustava, a ne dan izbora. Sada nećemo moći znati kako je tekla primopredaja vlasti, kako se formirala vlast, tko je ostao od starih struktura, što su predali, što se dogodilo s oružjem Teritorijalne obrane, zašto je baš Stipe Mesić išao u Beograd, s kojim uputama... - nabraja Pavlović.
Osim ovog problematičnog stavka, novi zakon u odnosu na Mostov zapravo štiti one osobe koje su surađivale s Udbom.
Suradnici Udbe
Tako je Mostov zakon donio odredbu da se tajnost podataka ne može tražiti za osobe koje su do 22. prosinca 1990. bile dužnosnici ili zaposlenici tijela ili organizacija iz tog doba ili onih osoba koje su surađivale s nekim od tijela tako da su sudjelovale u kršenju ili ograničavanju ljudskih prava i temeljnih sloboda trećih osoba.
Novi pak Zakon u samo jednoj rečenici zapravo to sve derogira, pa u Vladinu prijedlogu stoji odredba da se ne štite osobni podaci za osobu koja je obnašala javne dužnosti te bila pripadnik ili suradnik službe sigurnosti. Naime, “osobe koje su surađivale” s Udbom i “suradnici” nisu ista stvar.
Suradnici su bili fomalno na zadatku, ali postojali su i oni koji su surađivali s Udbom, ali nisu bili suradnici. Postojalo je nešto što se zvalo prijateljska veza (to je onaj koji poznaje suradnika pa mu dostavlja podatke), zatim društvena veza (predsjednici Komiteta za općenarodnu obranu u poduzećima) i operativna veza (ljudi koji su u pripremi da postanu suradnici).
- Time su automatski zatvorili dosjee za ogroman broj ljudi koji su surađivali s Udbom, a nisu bili suradnici - upozorava odvjetnik Pavlović, ali ipak i napominje pozitivnu izmjenu da osobni dosjei ovim prijedlogom, u odnosu na Mostov, postaju dostupni s danom smrti osobe, a ne 10 godina nakon smrti.
No, postoje i još neki sporni detalji. Mostov Zakon tako je odredio da Vlada odlukom može propisati rokove dostupnosti za gradivo koje isključivo sadrži projektnu i tehničku dokumentaciju štićenih i vojnih objekata, industrijskih postrojenja, infrastrukturnih objekata i slično ili podatke o prirodnim i strateškim bogatstvima Hrvatske. Sadašnji prijedlog Vlade navodi sve to, ali s bitnom izmjenom - i “druge podatke od nacionalnog interesa”.
To znači da se bez objašnjenja neki podaci koji ne odgovaraju nekoj vlasti mogu proglasiti podacima od nacionalnog interesa.
- S ovom izmjenom otvara se mogućnost da nikada ne dođete do određenih podataka, ako to Vlada ne želi. To znači da će lijeva Vlada objavljivati podatke o desnima, desna o lijevima, a štitit će podatke o svojima - navodi Pavlović.
Tajni podaci
U istom članku 17., u stavku 3. stoji također da gradivo koje sadrži klasificirane i “druge tajne podatke” (ne postoje drugi tajni podaci ako nisu klasificirani!) dostupno je po isteku roka od 40 godina od nastanka, što je dobro, ali “isključivo uz provedenu deklasifikaciju”
- Nigdje u Zakonu o tajnosti podataka ne piše kada se mora provesti deklasifikacija, što znači može, ali i ne mora, a ne vidim razloga zašto je onda stavljen ovaj rok od 40 godina - upozorava Pavlović.
Mostov zakon je propisao i da u roku od godinu i pol stvaratelji gradiva moraju predati sve u Hrvatski državni arhiv, a sadašnji zakon navodi rok od 10 godina za digitalizaciju, odnosno 11 godina od donošenaj Pravilnika. Nije ni jasno što će se dogoditi s originalnim dokumentima, nakon što se digitaliziraju, pa postoji bojazan da će se uništavati.
- Uništavanje originala arhivskoga gradiva opasna je praksa, jer sam se u svom radu susretao s kopijama koje nisu odgovarale originalu, ili su nedostajale stranice -- kaže Pavlović.
Izmijenili smo dio zakona zbog očitovanja Ureda VNS-a
U Ministarstvu kulture pojašnjavaju kako su otvorili arhive do 30. svibnja 1990. jer je tada konstituiran Sabor nakon prvih demokratskih izbora, pa taj datum, po njima, označava prekretnicu u povijesti moderne i neovisne Hrvatske, kao i prekid s dotadašnjim režimom.
Kada je pak riječ o štićenju osoba koje su surađivale s Udbom, u Ministarstvu kažu da ako je osoba surađivala sa službama sigurnosti, a o tome ne postoji službena dokumentacija koja se nalazi u gradivu, Zakon ne može utjecati na činjenicu nepostojeće dokumentacije.
Odgovorili su i zašto su stavili odredbu po kojoj Vlada može proglasiti bilo što podatkom od nacionalne sigurnosti:
“Tijekom izrade zakona Ministarstvo kulture je zaprimilo očitovanja svih državnih tijela s njihovim primjedbama i komentarima, između ostalog i očitovanje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost prema čijim je uputama navedeni članak izmijenjen”, kažu.
Kada je riječ o obveznoj deklasifikaciji gradiva, tvrde da su time uskladili zakon s propisima o pravu na pristup informacijama, zaštiti osobnih podatka i tajnosti podataka, a da će se postupak digitalizacije tek urediti pravilnikom.
Ključne sporne točke HDZ-ova zakona
- nedostupno gradivo od 30. svibnja do 22. prosinca 1990., u vrijeme tranzicije vlasti
- zakon štiti osobe koje su surađivale s Udbom
- štite se i “drugi podaci od nacionalnog interesa”, pa Vlada praktički može proglasiti tajnom što god želi
- gradivo koje je klasificirano može se koristiti 40 godina od nastanka, ali isključivo ako je deklasificirano, ali ne postoji odredba kada se mora deklasificirati
- nije jasno hoće li se uništavati originalni dokumenti nakon što se digitaliziraju
- produljen je rok sa 1,5 na 10 godina za dostavu gradiva i digitalizaciju