MISLAV KOLAKUŠIĆ

PRAVEDNIK U BORBI PROTIV KORUPCIJE ILI NOVO LICE POPULIZMA Portret suca koji će se kandidirati za EU izbore, a ne želi se odreći sudačke dužnosti

Davor Pongračić / CROPIX, Ilustracija: Vladimir Radibratović

Najavljujući svoju kandidaturu Kolakušić je rekao da će njegovu kampanju finacirati on sam, njegova supruga i sin. No, u svojoj imovinskoj kartici naveo je samo svoju sudačku plaću od 11.000 kuna, jer njegova žena nema ništa

“Apsolutno ću se kandidirati. Tisuće građana cijelo vrijeme od mene zahtijevaju da poduzmem konkretnije mjere. Konkretnije mjere su moguće jedino na izborima”, objavio je, urbi et orbi, prije dva tjedna sudac Mislav Kolakušić gostujući u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2”. Tako je napokon javno izgovorio ono što se već mjesecima iz njegovih medijskih istupa, objava na Facebook stranici udruge Antikorupcija, koju je osnovao, i putovanja po Hrvatskoj jasno naslućuje - da ulazi u politiku.

Njegov zadnji istup u emisiji “Nu2” bio je programatski. Ustvrdio je tog nedjeljnog popodneva da “u Hrvatskoj još nije sve otišlo k vragu, ali kraj nam se nazire”. Rekao je da je cijeli život “posvetio ostvarenju pravde i jednakosti”, ali je shvatio da je taj cilj, obavljajući sudačku dužnost, nemoguće ostvariti čak i u dva, tri ljudska života. A kako su Hrvatskoj potrebne “hitne promjene” i “ogromne reforme”, provesti ih može samo onaj tko upravlja sa 76 mandata. Jedini pravi način je - graditi sve ispočetka.

“Želim se kandidirati na svim izborima, želimo ih maknuti na svim izborima, oni trebaju postati povijest.” Rezolutan je - želi apsolutnu pobjedu. “Apsolutno nikakve koalicije. Da bi se mogle provesti promjene, to nije moguće ni u kakvim koalicijama.”

Kao što pažljivije promatrače Kolakušićevih izvansudskih aktivnosti po medijima i društvenim mrežama nije začudila njegova nedavna objava ulaska u politiku, ne iznenađuje ni najava da se zbog toga ne namjerava povući sa sudačke dužnosti.

“Kolakušić je svjestan da status suca njegovim javnim istupima daje na značenju i težini. To je sigurno jedan od razloga zbog koji se sudačkoga statusa - sve dok ga na to ne primoraju - neće odreći”, rekao nam je jedan od iskusnih sudaca. “Zadaća suca je da svoja pravna stajališta prije svega iznosi u presudama koje izriče, zatim u stručnim člancima i stručnim raspravama.

Ovo što Kolakušić radi možda koristi njegovim političkim ambicijama i samopromociji, ali ne i ugledu pravosuđa, bez obzira kakvo to pravosuđe bilo”, dodao je isti sudac. Drugi sudac s kojim smo razgovarali smatra da je Kolakušićevo odbijanje da i nakon najave ulaska u politiku napusti sudačku dužnost prozaičniji: “Želi zadržati sudačku plaću i radno mjesto za slučaj da ne uspije ući u Europski parlament”.

Drva na lomaču

Teško se, međutim, oteti dojmu da Kolakušić priželjkuje da ga pravosudni sustav koji sve otvorenije kritizira “spali na lomači” tj. izbaci iz svojih redova. Čini se kako procjenjuje da bi mu status žrtve sustava na čijoj je kritici stekao popularnost bila korisno pogonsko gorivo u lansiranju u političku orbitu. I sam je dodavao drva na tu lomaču, pa je tako u siječnju prošle godine dramatično najavljivao da mu DSV zbog kritičkih istupa na račun pravosuđa priprema razrješenje sa sudačke dužnosti. Provjera pred DSV-om pokazala je da Kolakušić ne govori istinu i da protiv njega ni tada ni danas nije pokrenut nikakav stegovni postupak.

Na Trgovačkom sudu u Zagrebu, na kojem radi, klonili su se toga da mu priušte status žrtve.

Ipak, nedavna Kolakušićeva najava da se zbog kandidature na europskim izborima nema namjeru povući sa sudačke dužnosti nova je rukavica koju je bacio u lice pravosuđa. Na nju je javno negodovao moćni pravosudni dvojac - predsjednik Županijskog suda Ivan Turudić i čelni čovjek sudbene vlasti, Đuro Sessa. Turudić je izjavio da bi protiv Kolakušića, da je kojim slučajem sudac njegova suda, smjesta pokrenuo stegovni postupak. Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa također je Kolakušiću poručio da se nakon objave kandidature za europske izbore mora povući sa sudačke dužnosti jer Zakon o sudovima izričito zabranjuje sucima da se upuštaju u političku djelatnost.

Tako je, makar zasad, na nespojivosti politike i sudačke dužnosti u Kolakušićevu slučaju javno inzistirao pravosudni dvojac kojem izleti u politiku ili korištenje njome u različitim etapama njihovih karijera također nisu strani.

Kolakušić je nastavio ples po žici, koristeći međusobnu koliziju dvaju zakona. Dok Zakon o sudovima zabranjuje sucima bavljenje političkom djelatnošću, Zakon o izborima zastupnika u Europski parlament dopušta da se za dužnost europarlamentarca kandidiraju i suci, a nalaže da sudačku dužnost napuste tek ako uspiju osvojiti mandat. Kolakušić je odlučio ignorirati Zakon o sudovima i pozivati se na onaj koji mu u ovom trenutku ide u prilog i dopušta da se kandidira i ostane sudac.

Što o toj Kolakušićevoj odluci misle u DSV-u, koji odlučuje o stegovnoj odgovornosti sudaca? Iz toga tijela poručili su da se moraju suzdržati od komentara o Kolakušiću kako ne bi prejudicirali odluku o njegovoj odgovornosti u slučaju da se protiv njega pokrene stegovni postupak. A taj postupak dosad nije pokrenuo nitko: ni predsjednik Kolakušićeva suda, ni sudačko vijeće Visokog trgovačkog suda, ni predsjednik Visokog trgovačkog suda, ni predsjednik Vrhovnog suda.

U Udruzi hrvatskih sudaca tvrde da su raspravljali o slučaju Kolakušićeve izborne kandidature. Potpredsjednik Udruge, sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela, rekao nam je da Zakon o izborima za Europski parlament svim biračima, pa tako i sucima, dopušta kandidiranje na izborima. “Na suce se, međutim, kao lex specialis primjenjuje Zakon o sudovima, u kojem jasno piše da sudac ne može biti član političke stranke niti se baviti političkim aktivnostima. Prema tome, sudac može biti kandidat, ali ne smije sudjelovati u kampanji.

Svaka aktivnost kojom se pokušava utjecati na ponašanje birača jest politička aktivnost. To jest nespretno, ali postoje slučajevi, primjerice u SAD-u, da se suci kandidiraju na izborima, ali ne nastupaju u medijima, ne hodaju po predizbornim skupovima, ne promoviraju se na mrežnim stranicama, niti na bilo koji drugi način sudjeluju u kampanji. Postoje udruge i osobe koje to za njih rade”, pojašnjava Mrčela. Je li Kolakušić već prešao opisanu granicu, pitamo ga. “Budući da ja o njegovoj mogućoj odgovornosti neću odlučivati, mogu reći da mi to što radi izgleda kao politička aktivnost”, rekao nam je Mrčela.

Raspodjela predmeta

Mislav Kolakušić diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1997., s navršenih 28 godina. Od 1998. do 2011. radio je kao sudski savjetnik na više sudova, a najdulje - čitavo desetljeće - na Upravnom sudu RH (danas Visoki upravni sud), na kojem je kao savjetnik radio na odjelu evidencije sudske prakse. Početkom 2011., u njegovoj 42. godini, Državno sudbeno vijeće koje je predvodio Ivan Turudić imenovalo ga je sucem Trgovačkog suda u Zagrebu.

Na sudačku je dužnost stupio 15. veljače, a svoje kolege na Trgovačkom sudu poprilično je zaprepastio kad se već četiri mjeseca kasnije, u lipnju iste godine, javio na natječaj za predsjednika tog suda. Pokušaj je bio bezuspješan. Natjecao se i 2016., također bezuspješno. Kolakušićeva upornost da se popne na poziciju predsjednika suda poprilično čudi s obzirom na njegove nedavne tvrdnje da su upravo predsjednici sudova žarišne točke korupcije u pravosuđu.

“Mito se ne nudi kucanjem sucu na vrata. Bitna vam je dodjela predmeta. Zbog čega se predsjednici sudova toliko grče da bi to postali? I onda imenuju sebi odane ljude za predsjednike odjela? Zato što je bitna raspodjela predmeta. To je ključ stvari”, izjavio je Kolakušić nedavno, najavljujući na HRT-u političku kandidaturu. Ma što Kolakušić danas govorio o predsjednicima sudova, činjenica jest da je kao sudski savjetnik na Upravnom sudu (danas Visokom upravnom sudu) bio miljenik čak triju predsjednika tog suda: Mladena Turkalja, Ivana Kujundžića i aktualnog Ante Galića.

O posebnom povjerenju koje su mu ukazivali, govori i činjenica da je pet godina, od 2005. do 2011., bio i glasnogovornik Upravnog suda. Osim dvaju pokušaja da postane predsjednik zagrebačkog Trgovačkog suda, u proteklih osam godina sudačke karijere Kolakušić se natjecao za još dvije prestižne dužnosti - 2014. za člana DSV-a te 2017. za člana Ustavnog suda.

U žižu javnosti dospio je u ljeto 2013., na polovici mandata Milanovićeve Vlade, kad je oštro napao Zakon o predstečajnim nagodbama i zatražio ocjenu njegove ustavnosti.

Kolakušićeva, za suce neobična sklonost da u medijima napada zakon čiju je ocjenu ustavnosti zatražio i govori o predmetima koji su mu dodijeljeni osigurala mu je krug vatrenih poklonika, ne samo u javnosti nego i u medijima. Javnu sliku o sucu pravedniku koji progovara o zakonima pisanim po mjeri bogatih i moćnih izgrađivao je pomno. Kritiku je polako širio i na opće bolne točke hrvatske tranzicije - korupciju, kriminal u pretvorbi i privatizaciji... Za razliku od Radoslava Dobronića, suca koji je donio jednu od kapitalnih i najkompleksnijih presuda u hrvatskoj sudskoj praksi - onu o nezakonitosti kredita u švicarskim francima, a da medijima nije dao ni jednu jedinu izjavu - Kolakušić je postao zvijezda upravo zahvaljujući medijskim istupima i kampanji na Facebooku.

Žestoko je reagirao na sve što bi moglo iole narušiti željenu sliku. Podigao je tri tužbe protiv medija, i to zbog tekstova u kojima se propituje njegova radna učinkovitost na Upravnom sudu, gdje je desetljeće radio kao sudski savjetnik. Sud mu je dosudio 40.000 kuna na ime pretrpljenih duševnih boli zbog teksta objavljenog 2013. u Jutarnjem listu. Taj iznos nije prijavio u svojoj imovinskoj kartici iako je to bio dužan učiniti. Premda se deklarativno zalaže za medijske slobode, na konkretno pitanje treba li ukinuti kazneni progon novinara, gostujući u “Nu2” izbjegao je odgovoriti.

Nedavno je zagrebački Trgovački sud objavio podatke prema kojima Kolakušić u 286 parničnih predmeta prošle godine nije obavio nijednu pravnu radnju. Prema tvrdnji predsjednika tog suda Nine Radića, rješava jednostavnije spise i na njima ostvaruje normu dok one kompleksnije zaobilazi.

Kolakušić mu je u razgovoru u “Nu2” uzvratio žestoko, optužbom da prošle godine, u kojoj je on obavio posao za dvojicu, predsjednik njegova suda nije riješio nijedan predmet, nego mu spise rješava savjetnica.

“Bacite li pogled na Kolakušićev životopis, vidite da je radio razne stvari. Još kao sudski savjetnik, osnovao je udrugu sudskih savjetnika, oblikovao je i uređivao internetsku stanicu Upravnog suda, bio je glasnogovornik suda, glasno kritizirao, kandidirao se za ovo i ono. Svuda ga je bilo i pitam se kad stiže ono što mu je glavni posao - rješavati spise i pisati presude”, rekao nam je jedan od sudaca njegova suda.

Shvativši da je borba protiv korupcije politički vrlo potentna tema, Kolakušić je u veljači prošle godine osnovao Udrugu građana Antikorupcija i postao joj predsjednik. Putuje od Vukovara do Dubrovnika, stoji za štandom, dijeli obrasce za upis u Udrugu. Antikorupcija se danas hvali članstvom oko 20.000 ljudi te brojnim pratiteljima na Facebooku.

“U toj udruzi vam je puno bivših živozidaša. Računajte da je oko 80 posto nekadašnjih članova Živog zida, koji su iz te stranke otišli nakon sukoba s trojcem Sinčić-Pernar-Palfi, danas u Udruzi Antikorupcija”, rekao nam je u telefonskom razgovoru jedan od splitskih članova Kolakušićeve udruge, koji nije želio da mu spominjemo ime. Suca Kolakušića živozidaši su, prema riječima splitskog aktivista, oko nekih pravnih pitanja konzultirali još uoči parlamentarnih izbora 2015., a ta veza između odcijepljenog krila Živog zida i suca održala se, tvrdi, do danas.

Nova stranka

I izvršni direktor Kolakušićeve Udruge Antikorupcija Dražan Dizdar bio je istaknuti član Živog zida. Na parlamentarnim izborima u prosincu 2015. taj profesor zagrebačkog Kineziološkog fakulteta bio je drugi na listi Živog zida u šestoj izbornoj jedinici, ali stranka u njoj nije prešla izborni prag. Nakon razlaza sa Sinčićevom i Pernarovom frakcijom, Dizdar je u svibnju 2016. s frakcijom disidenata Živog zida osnovao novu stranku pod imenom Slobodna Hrvatska.

Neposredno prije izvanrednih parlamentarnih izbora 2016. Dizdar je objašnjavao da je Slobodna Hrvatska nastala od dvije trećine najaktivnijih članova Živog zida. Na njih je izašao u koaliciji predvođenoj primoštenskim gradonačelnikom Stipom Petrinom, kojem je Dizdar u ljeto 2016. pripisivao epitet “karizmatičan”.

Opisivao je svoju novu stranku kao dosad neviđen spoj aktivizma i politike, s inovativnim članstvom, kreativnim PR-om i čak 500.000 pregleda na Facebooku. Premda je najavljivao osvajanje mandata u svim izbornim jedinicama, na prijevremenim izborima u rujnu 2016. nisu prešli prag ni u Petrininoj, devetoj izbornoj jedinici. Slučajno ili ne, iste aktivističke metode i snažna promidžba na Facebooku uočljive su i u Udruzi Antikorupcija Mislava Kolakušića, čiji je Dizdar glavni operativac. Na pitanje Jutarnjeg lista zašto nakon Vilibora Sinčića i Stipe Petrine danas vjeruje u karizmu Mislava Kolakušića, odgovorio je:

“Nesporno je da Kolakušić ima najveći politički potencijal, daleko je iznad Sinčića, Pernara i Stipe Petrine”. Dizdar nam je rekao da je u listopadu prošle godine podnio ostavku na dužnost glavnog tajnika Slobodne Hrvatske kako bi se posvetio Udruzi. Mogućnost da s Kolakušićem osnuje političku stranku nije isključio, ali to, rekao nam je, ovisi o puno faktora. Potvrdio nam je i da je službeno sjedište Udruge Antikorupcija u njegovu privatnom stanu u Zagrebu. “Tamo imamo tek poštanski sandučić, ali odnedavno smo na privremeno korištenje u Zagrebu dobili jedan poslovni prostor i tamo se sastajemo”, rekao je. Na pitanje tko je donator prostora, odgovorio je: “Jedna privatna osoba koja želi ostati anonimna”.

Vladimir Radibratović
 

Sudac Kolakušić je u HTV-oj emisiji “Nu2” ustvrdio da će njegovu političku kampanju u većem dijelu financirati supruga, on sam i njihov sin (koji je predškolske dobi). Međutim, u njegovoj imovinskoj kartici rubrika u koju se upisuju prihodi i imovina bračnog ili izvanbračnog partnera potpuno je - prazna. Ako je vjerovati kartici, Kolakušićeva supruga nema ništa - ni prihoda ni imovine. Jedini prihod koji prijavljuje je sudačka plaća od 11.000 kuna mjesečno. U petak smo ga pokušavali nazvati kako bismo dobili objašnjenje zbog čega nije prijavio primanja i imovinu supruge, kako ni 40.000 kuna dobivenih presudom protiv Jutarnjeg lista, ali nije odgovarao na pozive.

Istina je na Facebooku

Od nekretnina, u imovinskoj je kartici naveo stanove u Zagrebu od 38 i od 16 četvornih metara, suvlasništvo nad zemljištem od 2800 kvadrata, fotoopremu, alat, i dva automobila (Nissan Almera iz 2004. te Alfa Romeo iz 2006.), kao i 65.000 eura ušteđevine koju je naslijedio od majke. U imovinskom izvješću za 2016. prijavio je dodatnu imovinu naslijeđenu nakon očeve smrti: stan u Zagrebu od 73 četvorna metra, zemljište od 930 četvornih hvati, polovicu građevinskog zemljišta od 707 hvati te izvanknjižno vlasništvo u voćnjacima i vinogradima te gotovinu u iznosu od 160.000 američkih dolara i 23.600 eura.

Objavljujući ulazak politiku u emisiji “Nu2”, Kolakušić je iznio ideje koje se dosad još nisu mogle čuti na hrvatskom političkom tržištu. Uvjeren je da Europski parlament, za koji se kandidira, ima samo 500 zastupnika. Tvrdi da želi pobijediti na svim izborima, europskim, predsjedničkim i parlamentarnim. “Moramo resetirati sustav, moramo zamijeniti nekoliko tisuća nesposobnih rukovodećih ljudi, moramo smaknuti nesposobne poduzetnike koji su uništili hrvatsko gospodarstvo.” Nudi jednostavna rješenja i brze promjene. “Sve se, uključujući i visinu plaća, uređuje zakonom.” Na opasku voditelja da se toliko propisa ne može promijeniti u jednom danu, rekao je: “Kako ne može? Samo pitate tko je za zakon kojim se 6000 propisa stavlja izvan snage. Izglasate i gotovo!”

Nastupajući u maniri križanca Maximiliena Robespierrea i vođe talijanskog populističkog Pokreta Pet zvjezdica Beppea Grilla, Kolakušić je, predstavljajući svoje političke vizije u emisiji Aleksandra Stankovića, bacao mrežu širom političke pučine, od krajnje desnice do krajnje ljevice. Čas je govorio o Hrvatima “kao časnom i ponosnom narodu koji 1300 godina čuva svoj teritorij”, koji je od 1991. do 1995. pobijedio jednu od “najjačih sila svijeta”. Tek minutu kasnije, jadikujući da je Hrvatska danas posve opljačkana, ustvrdio je da su Hrvati još 1990. bili “među najbogatijim građanima svijeta”.

“Mi smo bili mala zemlja s ogromnim količinama društvenog vlasništva. Stotine tisuća stanova i poslovnih prostora”, nabrajao je, “desecima tisuća tvornica, 6500 kilometara obale, stotinama milijuna kvadrata poljoprivrednog i šumskog zemljišta, sve je to bilo vlasništvo 4,4 milijuna ljudi. Sve je to bilo naše, to su tisuće milijardi.” Kad ga je voditelj podsjetio da su 1990. Hrvati rekli da više ne žele društveno vlasništvo, nego kapitalizam, Kolakušić je samouvjereno uzvratio protupitanjima: “Tko je to rekao? Kad smo mi to rekli?”

Posebno ga nerviraju redovna mjesečna istraživanja Crodemoskopa i Promocije plus o popularnosti stranaka i političara, u kojima njega nema. Jedine prave ankete su, ustvrdio je gostujući u emisiji “Nu2”, one na Facebooku. “Najpopularniji nogometaš na Facebooku je Luka Modrić, najpopularnija pjevačica je Rozga, a najpopularniji bend Parni valjak. Dakle, svi odgovori na Facebooku poklapaju se s onim što se događa u stvarnosti”, poručila nam je novorođena politička zvijezda Mislav Kolakušić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo