PIŠE JURICA PAVIČIĆ

Prazna i šuplja priča o ‘no way‘ HDZ-u: Razgovori poput požeškog upravo se zbivaju diljem Hrvatske

Svi oni koji znaju kako funkcionira lokalna Hrvatska, neće biti iznenađeni razgovorom koji je Vitez snimio u požeškoj gradskoj upravi
Darko Puljašić
 Vlado Kos/Cropix
Objavljeno: 17. siječanj 2021. 10:20

Nema teoretske šanse da uz sve što nosimo, nosimo etiketu Sanadera. No way, tom je rečenicom premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković prije osam tjedana komentirao nepravomoćnu presudu zagrebačkog Županijskog suda kojom je njegova stranka kažnjena za korupciju u razdoblju Ive Sanadera. "Nitko iz sadašnjeg vodstva nije imao veze s tim aktivnostima", nadodao je Plenković. "Ovo je jedan drugi HDZ."

Ta izjava sadrži u sebi nukleus odnosa koji današnji HDZ ima prema vlastitoj političkoj prošlosti. Taj se odnos ukratko može svesti na ovo: okej, imamo neke kosture u ormaru. Nosile su se nekakve torbe gotovine, bojili tuneli i parkirali remorkeri. Ali - sve je to voda ispod mosta. Svi ti skandali sad su povijesna poglavlja, oni pripadaju području pravosuđa i difuznom svemiru "institucija koje rade svoj posao". U gorim slučajevima rad će tih "institucija" završiti kaznom, u boljim zastarom, a u najboljim oslobađajućom presudom. Ali - sva to nema veze s današnjih HDZ-om koji je ispran u centrifugi, izbijeljen i ispeglan pa sad visi na sušilu poput bijele, čiste košulje.

Crta je povučena, a s ovu stranu te crte je "jedan drugi HDZ", bezgrešan poput ideološkog profila svog novog vođe. S tim narativom, dakako, postoji problem. A taj su problem bezbrojne afere koje novinari i istražitelji otkrivaju iz mjeseca u mjesec, a nisu relikt neke mračne, pretpovijesne Sanaderove ere. Ti su skandali stajali funkcije ili slobode više ministara, državnih tajnika, direktora javnih poduzeća, gradonačelnika i župana. Svi su ti ljudi pripadali ili i dalje pripadaju upravo tom "drugom", "no way" HDZ-u.

Ta već ionako poduža kolekcija afera ovih je dana dobila novi dragulj u vitrini. Neumorni zatornik političkih karijera, osječki novinar Drago Hedl, objavio je u srijedu audiogram dvaju razgovora koje je direktor požeške tvrtke Komunalac Josip Vitez vodio s vlastitim nadređenima - gradonačelnikom i njegovim zamjenikom - u siječnju 2020. Načelnici Darko Puljašić i Mario Pilon u tom razgovorima nastoje natjerati direktora Komunalca da poslove energetske obnove požeških višekatnica da kartelu od osam lokalnih tvrtki koje su u njihovoj milosti. Iz stenograma se da zaključiti da od šefa komunalnog poduzeća očekuju da dogovori posao s odabranim tvrtkama, a onda fingira natječaj na kojem će ponuditelji podešavati ponude. Dvojica čelnih ljudi slavonskoga grada tijekom dva sata nastoje urazumiti jogunastog, pruski pravovjernog direktora. Podsjećaju ga da ga je na funkciju dovela politika.

Prigovaraju mu što se nije učlanio u HDZ. Traže da tehnikalije prevare prepusti vlastitom zamjeniku, inače čovjeku s presudom u dosjeu. No, šef komunalnog poduzeća unatoč ribanju i savijanju ruke ostaje nepopustljiv. "To je zaobilaženje", buni se Vitez. Inzistira na tome da će raditi "sve po pravilnicima". Kaže da "se njegovo stajalište neće promijeniti". Vitez je prkosan i tvrdoglav, pa, baš kao vitez - a upravo tom tvrdoglavom legalizmu danas i dugujemo privilegij da znamo što se događalo u Požegi. Vitez je nesumnjivo slutio što ga kod Pilona i Puljašića čeka pa je prije ulaska u ured uključio tipku "record". Tipku koja će vjerojatno biti fatalna za budućnost požeških gazda.

Svi oni koji znaju kako funkcionira lokalna Hrvatska, neće biti previše iznenađeni razgovorom koji je zviždač Vitez snimio u požeškoj gradskoj upravi. Požega, naime, nije ni po čemu izuzetak, ni po čemu osobita, nije ni više ni manje korumpirana nego deseci većih ili manjih sredina pod vlašću HDZ-a (ali i IDS-a, SDP-a ili SMB365). Razgovori sasvim nalik požeškom moraju se dnevno voditi u desetinama ureda od zapadne Istre do Zagreba, od Podunavlja do Dalmacije. Ako se ovako krade u maloj, siromašnoj i kontinentalnoj Požegi, možete samo zamisliti kakvi se razgovori vode u velikim priobalnim županijama u kojima se potezom urbanističkog pera mogu zaraditi milijuni. U tom smislu, Vitezove su vrpce pravi, autentični "soundtrack" hrvatske lokalne samouprave.

Ono u čemu se Hrvatska razlikuje od nekih gorih od sebe (recimo, Srbije) je to što o takvim skandalima novine još pišu, što ovakve skandale DORH i policija još pokatkad istražuju, što akteri tih skandala pokatkad gube fotelje, ili političke karijere, a u ponekim slučajevima prenoće u Remetincu. Ta fina distinkcija koja Hrvatsku čini gorom od (recimo) Estonije, a boljom od Vučićeve Srbije, obično je argument vladajuće većine kojim pokazuju da je ovo "jedan drugi HDZ". Okej - reći će vladajući - naši kradu, zaigraju se. Ali, policija koju mi nadziremo ipak ih istražuje, mediji koje zasipamo oglasima i potporama o tome pišu uredno. Postoje ljudi poput Viteza koji se opru i prijavljuju, a naši ljudi zbog toga gube (rjeđe) slobodu, a (češće) političku budućnost.

To doista jest točno. Kad se u Hrvatskoj zakotrlja skandal ovakve vrste, oni koji su ga zakuhali obično budu bačeni s palube. Pri tom su moguća dva scenarija. U jednom će od njih protiv njih biti dignuta optužnica. Završit će u istražnom pritvoru, da bi nakon izlaska iz pritvora držali antologijske presice u kojima govore o babi, didi i hrvatskom jalu, ili najavljuju memoare. To je - recimo - slučaj s Kovačevićem i Rimac.

U drugom i češćem slučaju "nestašni" funkcionari bivaju smijenjeni ili daju ostavku, da bi potom završili u osobitom dijelu pakla koji ne pozna katolička teologija: limbu za kompromitirane HDZ-ovce. Riječ je o specifičnom ne-mjestu između raja i pakla, zoni u kojoj više nemate moć ili političku funkciju, ali imate imetak i socijalni kapital koji čeka povoljnija vremena. Kako to izgleda, možete pitati Lovru Kuščevića koji je u međuvremenu (opet) izabran za šefa nerežiškog HDZ-a.

Požeški će kombinatori Pilon i Puljašić sada - nakon što je snimak dospio u javnost - vjerojatno poći jednim od ta dva moguća puta. Moguće da će biti privedeni, da će protiv njih dići optužnicu, pa ćemo ih za koji mjesec gledati kako ispred Remetinca najavljuju autobiografije. A moguće da će završiti samo u limbu za ražalovane HDZ-ovce: da će ostati bez funkcije, možda i stranačkog članstva te potonuti u anonimnost. Stranke će ih iskrcati na prvoj (OK, možda ne prvoj, nego trećoj ili četvrtoj) stanici, i pretvarati se da nikad nisu postojali, kao što se pretvarati da ne postoje Kujundžić i Žalac. Jer - naravno - "no way", ovo je ipak "jedan drugi HDZ".

No, pravi test za taj "no way HDZ" nije hoće li požeški P & P sad - kad je stvar zakuhala - odletjeti s funkcije i iz stranke. Pravo je pitanje što bi se dogodilo da Vitez nije snimio njihov reketarski razgovor. I - još konkretnije - što bi se dogodilo da taj razgovor nije pao u ruke istraživačkom novinaru koji ga je objavio.

A da bi dobili odgovor na to pitanje ne treba nam ni oprema za gatanje, ni fundać kave. Da bi dobili odgovor na to pitanje, dovoljno je pogledati kronologiju događaja.

Razgovor snimljen u požeškoj upravi dogodio se u siječnju. Iz tog razgovora je sve jasno. Na jednoj strani imate lokalne šerife koji žele krivotvoriti javnu nabavu. Na drugoj strani imate kreposnog i tvrdoglavog činovnika koji pruski svojeglavo želi raditi po propisu.

Taj je snimak nastao lani u siječnju. Najranije u ožujku, taj je snimak bio u posjedu predsjednika županijskog HDZ-a. Negdje do sredine proljeća, snimku su već imali policija i tužilaštvo.

Što se u međuvremenu dogodilo? Dogodilo se da su obojica mućkaroša ostali i u stranci i na svojim funkcijama. Štoviše, jedan je od njih - Puljašić - uvršten na listu HDZ-a te je s te liste ušao u Sabor.

Što se dogodilo s vitezom pravne države, gospodinom Vitezom? Za svoju je predanost pravnoj državi i interesima poreznih obveznika adekvatno "nagrađen". Prijevremeno je smijenjen s funkcije. A na funkciji ga je zamijenio podređeni kojem je trebao prepustiti tehnikalije prevare, čovjek s dosjeom koji - eto slatki detalj - vozi auta s registracijom PŽ 1941 U.

Ponovimo gradivo. U proteklih deset mjeseci počinitelji prevare napredovali su i nagrađeni su, a onaj koji se aktivno opro rasipništvu i krađi svrgnut je i otjeran. A sve se to događa u trenutku kad audiozapis postoji i svi znaju da postoji, i policija zna da postoji, i HDZ zna da postoji. Samo ga, eto, Drago Hedl još nije objavio.

Ta kronologija zbivanja jasno pokazuje koliko je prazna i šuplja priča o "no way" stranci, "jednom drugom HDZ-u" koji s onim bivšim, lopovskim nema više veze. Da je HDZ i jednog časa bio "jedan drugi HDZ", tada bi Pilon i Puljašić već dosad bili razvlašteni i izbačeni iz stranke. Tada bi većina - koju stranku u Požegi još ima - Viteza zadržala na funkciji. Tada bi se stranka tukla da mu kao nepotkupljivom legalistu ponudi funkciju u novoj, ispranoj i okupanoj lokalnoj vlasti. A ne bi se prema njemu ponašala po doktrini Zdravka Mamića: kao prema "drukeru", sa "žaračem u guzici".

Razgovori poput ovog požeškog u ovom se času, dok ovo čitate, zbivaju u desecima gradova i županija u Hrvatskoj. Deseci lokalnih gazda na sličan način u ovom času čerupaju naš novac i kradu. Deseci ljudi poput Viteza zbog takvih razgovora bivaju preskočeni u napredovanju ili rezignirano odustaju od javne službe (pa to tu javnu službu čini pokvarenijom i gorom).

Razlika je samo jedna. Naime, u tim drugim slučajevima nije bilo Viteza (ili viteza) da pritisne jednu tipku. Da pritisne "record".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. siječanj 2021 10:20