"Fiiii-gaaaro, Fiiii-gaaaro, Figaro, Figaroooo, Fiiiiigaaaro..." Ili: "Znaš ono kada je Staljin zvao Beriju?"
Tako bi, nakon kratkog "Ino je", Inoslav Bešker znao započeti razgovor u neko gluho doba ljetne noći ili prerano nekog zimskog jutra kako bi razbio nelagodu (ne)primjerenog poziva.
Toga više neće biti. Nema više našeg renesansnog čovjeka, glavnog individualca redakcije, hodajuće institucije, erudita. Praznina ostaje, jer on je popunjavao i nadopunjavao.
Zbog takvih ljudi i svijet je bio ljepši, a bez njega ostat će ružniji. Malo je danas ljudi takvog kapaciteta i znanja, koji uvijek ostaju u domeni jednostavnog koliko god nekima izgledali komplicirani. Tako je i naša prva reakcija na vijest koja nas je pogodila bila - Inoslav Bešker će se, poput onomad Marka Twaina, javit...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....