Zoran Milanović, predsjednik hrvatske Vlade, dolazi u ponedjeljak u Vatikan, gdje ga u audijenciju prima papa Benedikt XVI , a zatim će se sastati i s kardinalom državnim tajnikom Tarcisiom Bertoneom.
Pape na audijencijama uglavnom slušaju, a kažu ono što žele, držeći se najčešće općih, načelnih naznaka, te prepuštajući međunarodnopolitičku operacionalizaciju svojih gledišta kardinalu državnom tajniku koji, kao svojevrstan “predsjednik crkvene vlade”, ulazi u političke, pa i ekonomske detalje.
Lako je dakle pretpostaviti da će Papa insistirati na obrani života i na tezi da ispravnost angažmana u obrani života ovisi o duhovnosti, dakako kršćanskoj.
Ta obrana života u nauku Katoličke crkve ima dva aspekta. Jedan je bioetički i odražava se u angažmanu protiv abortusa, kontracepcije, te legalizacije homoseksualnih veza koje, vjeruju katolici, ugrožavaju obitelj zasnovanu na neraskidivu braku muškarca i žene. Drugi je aspekt politički i očituje se kroz protivljenje ratu i političkom nasilju, smrtnoj kazni itd.
Politički dio razgovora jamačno će biti podijeljen na tri tematska dijela: međusobni odnosi, prilike u Hrvatskoj, stanje u okružju, dakle u regionima na čijoj je granici Hrvatska.
Između Hrvatske i Svete Stolice “nema otvorenih problema”, rekao je novinarima preklani, nakon posjeta Papi, hrvatski predsjednik Ivo Josipović, ocijenivši da je “teško zamisliti bolje odnose”. Ta ocjena u načelu stoji i danas.
Osnovni aspekti tih odnosa uređeni su četvorim ugovorima između Svete Stolice i Hrvatske. Jesu li ti ugovori trebali biti drukčiji, jesu li mogli biti bolji - drugi je par rukava. U određenome povijesnom i političkom trenutku su sročeni i potpisani, te obavezuju obje strane. “Pacta sunt servanda”, ugovore treba poštivati, rekao je godinu dana ranije u Vatikanu i tadašnji predsjednik Mesić.
Budući da ti ugovori utvrđuju sve ključne aspekte odnosa, i pretresanje aktualnog stanja tih odnosa logično će slijediti ugovore.
Oko provođenja tih ugovora, čak ni oko dinamike, nema nikakvih prigovora ni iz Vatikana (što znači da su gunđanja, ako ih ima, samo iz doma).
Linićeva misija
Iz Hrvatske biskupske konferencije ovih dana podignuta je panika preko medija, ali s ciljem plašenja Vatikana, da će premijer Milanović pokrenuti izmjenu četvrtog ugovora, o gospodarskim odnosima. U Hrvatskoj se, naime, čuju prigovori da je pritisak obaveza iz ekonomskog ugovora pretežak u sadašnjoj krizi, te da se Katolička crkva u Hrvatskoj u međuvremenu dovoljno opskrbila.
U tom ugovoru je predviđeno da može biti mijenjan ako se prilike promijene. Ugovor se mijenja istim postupkom kojim je i donesen. To znači da pregovori počinju tek ako su obje strane suglasne da nešto treba mijenjati. Biskupi više vole drugi tip rješenja: da sami odustanu od dijela zahtjeva i tako demonstriraju velikodušnost, držeći ključe čvrsto u svojim rukama, a ne prepuštajući ih Svetoj Stolici. Tu biskupsku želju, razumljivo, podržava i šef njihove referentne stranke Tomislav Karamarko. Razgovori o novcu još su otvoreni u Hrvatskoj, između ministra financija Slavka Linića i Hrvatske biskupske konferencije.
Koliko smo mogli doznati, Milanović ne kani sada u Vatikanu otvarati pitanje revizije ugovora, čekajući da završi Linićeva misija.
Sveta Stolica je najavila, međutim, da će postaviti pitanje što je s imutkom u Dajli, koji je druga Jugoslavija otela ocima benediktincima, a Hrvatska vratila Katoličkoj crkvi, konkretno Biskupiji porečko-puljskoj, koja ga je počela prodavati za financiranje svojih potreba. Oci benediktinci su se žalili i Sveta Stolica je uvažila znatan dio njihove žalbe, ali se odluka ne provodi jer je predmet sada ponovo pred hrvatskim pravosuđem. Za razliku od prethodne vlade, koja je išla na ruku biskupu, čini se da je sadašnja sklonija tome da sama Crkva raspolaže imovinom koja joj je vraćena i da država ne arbitrira u odnosima između Pape s jedne strane, a biskupa i svećenika koji su mu prisegnuli poslušnost s druge. Uostalom, u izaslanstvu je i nadležni ministar Orsat Miljenić, koji će o tome moći vjerojatno preciznije govoriti.
Loša kopija
Papa Benedikt XVI bio je duboko osobno povrijeđen reakcijama na “aferu Dajla” u dijelu Hrvatske biskupske konferencije i u dijelu javnosti, osobito kada se nepravedno i neosnovano aludiralo na njegovu navodnu podršku Talijanima kao odraz Osovine u drugome svjetskom ratu. Te reakcije na skandal oko Dajle prispjele su samo nekoliko tjedana nakon njegova posjeta Hrvatskoj, kojoj je i tako dao podršku za ulazak u Evropsku uniju. Kao u lošoj kopiji Novog zavjeta, nakon uzvika “Hossana!” uslijedio je “Crucifige”. To je moguće oprostiti ali je teško zaboraviti. Uslijedilo je, da podsjetimo, povlačenje biskupa Ivana Milovana s porečko-puljske katedre.
Sveta Stolica je konstantno željela i želi Hrvatsku u Evropskoj uniji. Na tome je i radila, još od 1990, pa i zato što Hrvatsku smatra zemljom katoličkih i općenito kršćanskih tradicija, koja će ojačati katolički kršćanski element u Uniji. S obzirom na veličinu Hrvatske - to očito nije presudno. Vatikanu je važno i da Hrvatska primjenjuje one civilizacijske dosege Evropske unije kojima su bitno pridonijeli katolički političari poput Schumanna i Adenauera, a važna mu je i pravda, koja zahtijeva da i Hrvatska uđe u Uniju i dobije ravnopravne šanse.
Naravno da je ta agenda prilično široka za relativno kratke razgovore. Ona je ostvariva baš zato što je otvorenih pitanja malo i što su ona pretresena na diplomatskoj razini u danima koji su prethodili posjetu.
Hrvatski premijer će u ponedjeljak popodne u Rimu sudjelovati na okruglom stolu “Sveta Stolica i Hrvatska: dvadeset godina diplomatskih odnosa”.