SUTKINJA PRESUDILA U KORIST KOLEGE

PRESUDA BEZ PRESEDANA: Splitski sudac dobio odštetu od 50.000 kuna za 'duševne boli' za citat iz intervjua u kojem nije ni spomenut

HANZA MEDIA

Nikola Grmoja, Neven Cambj

Splitski sudac Neven Cambj dobit će odštetu “za duševne boli” iako je intervju zastupnika Mosta u Jutarnjem bio autoriziran

Neven Cambj, sudac splitskog Županijskog suda i član DSV-a, ovih će dana od Jutarnjeg lista dobiti 50.000 kuna naknade “za duševne boli” izazvane jednim intervjuom objavljenim u studenom prošle godine.

Taj iznos će Cambj dobiti na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu. Riječ je o autoriziranom intervjuu sa saborskim zastupnikom Mosta Nikolom Grmojom u kojem je taj političar govorio o raznim temama, pa i o stanju o pravosuđu i ulozi Državnog sudbenog vijeća (DSV-a), tijela koje imenuje suce i odlučuje o njihovoj disciplinskoj odgovornosti.

Grmoja se u tom intervjuu o radu DSV-a nije izrazio pohvalno. Izjavio je: “Državno sudbeno vijeće je izvor korupcije. Ne mogu nam korumpirani ljudi birati suce”.

Iako Grmoja pri tome nije naveo ime ni jednog člana DSV-a, pa ni Cambjevo, taj sudac je podigao privatnu tužbu protiv Jutarnjeg lista i u njoj ustvrdio da su tvrdnje u intervjuu upravljene baš protiv njega i da su objavljene s isključivim ciljem da ga se “kao člana DSV-a prikaže osobu s najnižim karakternim osobinama, kao osobu koja provodi bezakonje, kao dio takozvane ‘korumpirane skupine sudaca’, a prava istina je”, kako tvrdi u tužbi, “da sve svoje obaveze ispunjava krajnje zakonito, profesionalno i korektno”.

Cambj je na sudu izjavio da je nakon objave Grmojina intervjua primio stotine telefonskih poziva od kolega, prijatelja i poznanika. Uvjeravao je sud da ga je objavljeni tekst u toj mjeri povrijedio da je “par dana koristio lijekove za smirenje”. Zatražio je da mu Jutarnji list kao naknadu za pretrpljene duševne boli plati 50.000 kuna, sutkinja Općinskog suda u Splitu je taj zahtjev u cijelosti uvažila, a zagrebački Županijski sud potvrdio.

Autorizirano

Uz to, Jutarnji list Cambju i njegovu odvjetniku mora platiti i dodatnih 9150 kuna sudskih troškova. Iako je Grmoja na sudu potvrdio da je intervju autorizirao i da iza iznesenih tvrdnji stoji, sud je konstatirao da su iznesene optužbe tako teške i uvredljive da moraju biti kažnjene.

Pravo je pitanje zašto Cambj za duševne boli nije tužio autora izjave o korumpiranosti DSV-a, zastupnika Nikolu Grmoju već je tužio “glasnika”, tj. medij koji je njegove izjave prenio. Naime, saborskog zastupnika štiti imunitet od kaznenog progona, ali u ovom slučaju nije riječ o kaznenom već o parničnom postupku, pa nije bilo prepreke da povrijeđeni sudac po Zakonu o obaveznim odnosima sudski goni autora izjave, a ne glasnika. Suci u Hrvatskoj, međutim, učestalo posežu za tužbama protiv medija i novinara u slučajevima kad se mediji drznu kritički progovoriti o njihovu radu.

Sudac Neven Cambj učestalo tuži medije od 2008., otkad su novinari počeli propitivati njegovu ulogu u prvoj aferi iz mandata Sanaderove Vlade, aferi Brodosplit, u kojoj je bio istražni sudac. Na naše izričito i jasno pitanje koliko je puta Neven Cambj od 2008. do danas tužio medije i novinare pred Općinskim sudom u Splitu i kakve su presude donesene, taj nam je sud izbjegao odgovoriti. Umjesto odgovora o Cambjevim tužbama protiv medija, glasnogovornica suda, sutkinja Ivana Erceg Ćurić poslala nam je ukupan broj parničnih medijskih sporova koji su pred tim sudom vođeni ili se još vode od 2008. do danas. Njihov je broj impozantan i iznosi 364, što govori o razmjerima sudskog progona protiv medija zbog “nanošenja duševnih boli”.

Novinari i mediji posebno strepe od tužbi sudaca jer znaju da su im u tome slučaju izgledi pred sudom izrazito mršavi. Praksa, naime, pokazuje da su u slučajevima kad suci podnose tužbe protiv medija, ili novinara zbog nanošenja duševnih boli, sudovi vrlo skloni presuditi u korist sudaca. Ta vjerojatnost raste kad tužbu za duševne boli podnosi sudac koji je i član DSV-a. Iznosi dosuđenih novčanih naknada za duševne boli sudaca u prosjeku su viši od onih koje dobivaju “obični smrtnici”

Da je praksa hrvatskih sudova u sporovima koje protiv medija pokreću suci pogubna za slobodu izražavanja potvrđuje i nedavna nepravomoćna presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu kojom je hrvatskoj državi naloženo da zadarskom Narodnom listu isplati 5000 eura odštete.

Stup srama

Vlasnici tog lokalnog lista tužili su hrvatsku državu sudu u Strasbourgu zbog pravomoćne presude hrvatskog suda kojom je tome listu naloženo da zadarskom sucu Borisu Babiću (današnjem predsjedniku Županijskog suda) isplati 50.000 kuna odštete za duševne boli zbog teksta objavljenog prije desetak godina pod naslovom “Suca Babića treba prikovati na stup srama”.

Narodni list je u tome tekstu kritizirao suca Babića jer je došao čestitati kontroveznom zadarskom poduzetniku Reni Sinovčiću na promociji njegova novog medija, iako je to protivno sudačkom Etičkom kodeksu zbog potencijalnog sukoba interesa suca. Naime, na sudu na kojem je Babić radio kao sudac Renovčić se često pojavljivao kao stranka u postupku. I dok je hrvatski sud presudio da takav tekst o Babiću predstavlja “grubi napad na suca”, Europski sud za ljudska prava zauzeo je suprotno stajalište. Sud u Strasbourgu je konstatirao da novinari i mediji imaju pravo iznositi čak i uvredljive vrijednosne sudove ako za to postoji dostatna činjenična osnova i ako se radi o temama od javnog interesa.

Stajališta hrvatskih sudova suprotna europskoj praksi

Zagreb, 180316.
Vijece za elektronicke medije organiziralo je u Novinarskom domu okrugli stol naziva Govor mrznje i odgovornost medija od slobode izrazavanja do krsenja zakona.
Na fotografiji: odvjetnica Vesna Alaburic.
Foto: Dragan Matic / CROPIX

odvjetnica Vesna Alaburić

 

Rad i i ponašanje sudaca te funkcioniranje sudbene vlasti svakako su teme od javnog interesa - izjavila je za Jutarnji list odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić, “pa zato i suci moraju biti spremni otrpjeti kritike u većoj mjeri nego obični građani”.

Ona ističe da bi najnovija presuda suda u Strasbourgu u slučaju zadarskog Narodnog lista trebala utjecati na praksu hrvatskih sudova jer izravno ukazuje na greške koje hrvatski sudovi, uključujući Ustavni sud, redovno čine u medijskim sporovima. Stajališta hrvatskih sudova u medijskim sporovima, tvrdi Alaburić, anakrona su i suprotna praksi sudova u demokratskim zemljama i praksi Europskog suda za ljudska prva.

Ona naglašava da je ova presuda ELJSP-a dobrodošao poučan podsjetnik na neka temeljna načela i pravne standarde zaštite slobode izražavanja u demokratskom svijetu koje ELJSP već desetljeća sustavno ponavlja u svojim presudama. “Zato ubuduće presude hrvatskih sudova protiv medija mogu pred sudom u Strasbourgu biti proglašene povredom konvencijskog prava na slobodu izražavanja jer velikim iznosima odšteta jačaju autocenzuru. Hrvatske presude u medijskim sporovima”, naglašava Alaburić, “strahom od novčanih posljedica sprječavaju otvorenu, demokratsku raspravu o pitanjima od javnog interesa, a to uključuje i pravo iznošenja robusne kritike, pa i vrijednosnih sudova utemeljenih na dostatnoj činjeničnoj osnovi o svim pitanjima od javnog interesa”.

 


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo