PRIČA O SIRIJSKIM IZBJEGLICAMA 'Vozim bager, imam dobru plaću, djeca su sretna, ali za šest mjeseci mogli bi ostati bez krova nad glavom'

Sirijca Abdulrahmana prvi put sam vidjela prije godinu i pol dana.

Hladnog siječanjskog dana stigao je u Zadar sa suprugom Jašir i četvero male djece, skupa s još sedam drugih obitelji koje su pobjegle iz ratnog vihora rodne Sirije, piše Slobodna Dalmacija.

Prvi susret s tim mladim ljudima, preplašenim i zabrinutim roditeljima koji su u strahu od neizvjesnosti koja je pred njima, a istodobno presretni jer su uspjeli spasiti živu glavu, teško je zaboraviti. Iza sebe su morali ostaviti izgrađene živote i obitelji, a do temelja porušeni rodni Alep, najveći i najljepši sirijski grad, preko noći zamijeniti kampovima u Turskoj i Prihvatilištem za tražitelje azila u Kutini. Najmlađa djevojčica Tabarak tada je bila beba ni od godinu dana, a najstarija Đenan imala je četiri godine. Te dvije g...