Ovdje vam naši nisu izišli na izbore. Ne zanimaju ih ili im je politike jednostavno puna kapa – veli nam Nana Novaković, Splićanka koja je sa zaručnikom Zagrepčaninom Domagojem Slavičekom, kako se to nekad govorilo za "gastarbajtere" – na privremenom radu u Irskoj. Zašto su Nana i Domagoj napustili Hrvatsku?
– Upoznali smo se u hotelu na Hvaru gdje smo zajedno radili, ali nismo uspijevali pronaći posao za stalno u istom gradu, pa smo odlučili otići u Irsku. Zapravo, glavni razlog zbog kojeg sam otišla bio je jer s diplomom iz pomorskog menadžmenta, koji sam završila u Splitu, punih pet godina nisam mogla naći stalni posao – govori sugovornica Slobodne Dalmacije koja je na Zeleni otok stigla u veljači prošle godine.
A baš lani, bilo je to u listopadu, pred splitskim hotelom "Radisson Blu" protegla se dugačka kolona automobila s registarskim oznakama iz cijele Hrvatske. Stotine ljudi pohrlile su na testiranje za posao u Irskoj, a razgovori s vlasnicima tamošnjih hotelskih grupacija vođeni su pod paskom tvrtke za posredovanje u zapošljavanju "Action Recruitment". Menadžer "Action Recruitmenta" u Hrvatskoj, Solinjanin Vinko Ninčević, ovih dana obilazi one koji su ostavili dobar dojam na intervjuima s poslodavcima pa im je ponuđen angažman u Dublinu i okolici.
– Naši ljudi ovdje u Irskoj vrlo brzo postaju dio sustava jer su građani EU-a pa im za dobivanje poreznog broja treba najviše nekoliko tjedana. Od Iraca ih razlikuje jedino to što ne mogu glasovati na njihovim izborima – kaže Vinko i dodaje da u Hrvatskoj često nismo svjesni koliku prednost imamo pred onima čije države nisu članice EU-a.
– Ovdje ima toliko posla, da ga oni koji nisu zadovoljni poslodavcem, mogu isti tren promijeniti – kaže Vinko.
To nam potvrđuje i Nana Novaković.
– Moj zaručnik nije bio sretan ponuđenim angažmanom. Ja sam to rekla menadžerici mog hotela i ona ga je odmah pozvala na intervju za posao. Sad radi kao "concierge".
Nana Novaković je prvo radno mjesto dobila na recepciji, a nakon osam mjeseci je unaprijeđena u voditeljicu smjene.
– Najviše me oduševilo što je natječaj bio potpuno transparentan. Obavila sam razgovore s troje menadžera i između nekoliko kandidata izabrana sam za voditeljicu – kaže Nana.
Zagrepčanka Marijana Rakuša u Irskoj je tek dva i pol mjeseca. Kaže da je pozitivno šokirana svim što je tamo do sada doživjela. Radi kao domaćica ili "housekeeper" u luksuznom hotelu od pet zvjezdica, dvadeset pet kilometara udaljenom od Dublina.
– U Hrvatskoj nisam mogla sklopiti kraj s krajem s plaćom od 3600 kuna mjesečno, a radila sam sve poslove koje su mi ponudili, od konobarenja do rada u knjigovodstvu, često i po deset, dvanaest sati dnevno. E, sad zamislite kad iz takve situacije dođete u Irsku svjesni da od svog rada možete pristojno živjeti i još poslati novac kući roditeljima bez ikakva problema jer vam svakih dva tjedna na račun uredno sjedne 900 eura – veli Marijana, koja je najviše oduševljena korektnošću poslodavca, ali i običnog svijeta kad se od njih zatraži bilo kakva pomoć.
– Jedna gospođa koju sam na ulici pitala kako doći do odredišta ne samo da mi je objasnila kuda treba ići nego je sa mnom pričekala autobus i još mi platila ručak. Jako brzo govore, njihov dijalekt za nas koji smo učili engleski u školi često je nerazumljiv, ali bez problema se prilagode sugovorniku da bi uspostavili komunikaciju. Najbolje od svega je što je poslodavac sve ono što mi je obećao na sajmu poslova u Zagrebu – ispunio, što u nas, i sami znate, često nije slučaj. Oduševljena sam – radosna je Marijana tim više što će joj se u Irskoj uskoro pridružiti i djeca.
– Pitali ste me zašto sam otišla iz Hrvatske? Da, egzistencija je bila prvi razlog, a drugi društvena nepravda. Znate, ja sam samohrana majka, i svima su dolje puna usta priča kako samohranim majkama treba pomoći, a nitko ništa po tom pitanju ne poduzima. U Irskoj sam kratko, ali odmah na prvu osjetite da ovdje društvo drukčije funkcionira, da se ljudi drže pravila i riječi – kaže Marijana.
U Irskoj su, objašnjava nam, cijene uistinu nešto veće nego kod nas, ali zato je hrana jeftinija jer se najnužnije namirnice oporezuju po nižim stopama ili su oslobođene nameta. Unajmiti stan ili kuću je zaista skupo, i zato su svi spremni na dijeljenje zajedničkog prostora.
– Poslodavac mi je osigurao smještaj za prvih par tjedana dok se nisam snašla, što su mi i obećali na razgovoru za posao, a sad dijelim stan s drugima. Ima nas sa svih strana, Hrvata, Poljaka... Tako ljudi ovdje žive. Najam stana je 600 eura mjesečno – veli naša sugovornica, koja se na pitanje što joj nedostaje, slatko nasmijala i kao iz topa odgovorila: "More! Skoro će ljeto, i odmah pomislim kako ćete sada dolje uživati u kupanju."
Nani najviše nedostaje obitelj, iako ju je posjetila tri puta u godinu dana.
– S ovim primanjima možete sebi dopustiti stvari koje su vam prije bile nezamislive. U Hrvatskoj su mi ponudili posao u turističkoj agenciji, no to sam odbila i izabrala posao u Irskoj. U Hrvatskoj od plaće pokrijete najčešće samo hranu i režije, i ne ostane vam više ni kune. Otkad radim u Irskoj, pokrivam sve troškove i putujem gdje me volja bez ikakva problema – veli i dodaje da su osobna primanja u odnosu na hrvatska veća otprilike tri puta. Kako se ona snašla za stan?
– Živimo s Domagojevim prijateljima. Stan je velik, osamdeset kvadrata, i svaki par ima svoju kupaonicu. Ovdje su vam preporuke stanodavca i poslodavca sve, a kako ja imam dobre preporuke, uskoro ću sa zaručnikom preseliti u stan u kojem ćemo živjeti sami – raduje se mlada Splićanka.
Najbolje od svega je što Nana i Domagoj uz rad i studiraju.
– On informatiku, a ja ljudske resurse, i bez problema to plaćamo i usklađujemo s obvezama na poslu. Ma, ovdje vam sve ide glatko. Ljudi su prijateljski raspoloženi, spremni su vam pomoći, i to vrijedi zlata.
– Ljudi misle da je sreća što su našli dobrog poslodavca. Ne radi se o tome. U Irskoj vam brzo prepoznaju dobre radnike i takve cijene – nadopunjuje je Vinko Ninčević.
– Čim vide da ste u kratkom vremenu mijenjali puno poslova, shvate da nije problem u poslodavcima nego u vama. Naravno, i ovdje ima poslodavaca s kojima radnici nisu oduševljeni, ali takve onda brzo napuštaju i pronalaze novi posao. Irska je zemlja šansi za one koji ih žele iskoristiti.
Uređena zemlja: enormne kazne za prekršaje
Hrvati su ovdje apsolutno ravnopravni Ircima na tržištu rada. U Irskoj je rad na crno ili plaćanje na ruke nepoznanica. Kazne za takve poslodavce su enormne, pa to nikome ne pada na pamet. Dignete li noge u autobusu na drugi "sic" taj ćete prekršaj platiti 50 eura. Zamislite onda kolike su kazne za nesavjesne poslodavce. Nitko i ne pomišlja ne platiti radnika ili ga ne prijaviti. Zato se svi prekovremeni sati uredno plaćaju i čvrsto poštuju odredbe iz ugovora o radu – objašnjava Vinko.