Prijatelji su mu govorili: ‘Nemoj se prvi gurati, da ne pogineš!‘ On im je lakonski odgovarao: ‘Ionako je moj red...‘

Zvonko Simon je u srpnju 1995. godine bio sretniji no ikad u životu. Dobio je nećaka kojeg je dočekao kao vlastita sina. Mali Nikola bio je prvo dijete njegova brata Zlatka, s kojim se Zvonko sam snalazio kroz život, nakon što su vrlo mladi ostali bez oba roditelja. Prvi put mu se, nakon 900-tinjak dana provedenih u Domovinskom ratu, nije išlo na teren.

- Odem li u Bosnu, znam da ću poginuti - rekao je šogorici. Otišao je u Bosansko Grahovo. Dok su se prvog dana Oluje, 4. kolovoza, s Dinare počeli spuštati prema Kninu, na vojnom poligonu Crvena zemlja, na obronku planine iznad Knina, pokošen je puškomitraljezom, PKT-om 84. Imao je tada 26 godina.

Dragovoljac s 22 godine

Do tog je dana Zvonko Simon u Domovinskom ratu proveo 942 dana. Kao dragovoljac, odmah na početku sukoba, ka...