‘Prijateljica, koja je na moru sama s bolesnim djetetom, zavapila mi je: Da mi je moj stan! Razumijem je...‘

Prije no što nas je lupila pandemija, internet nam je zavodnički šaptao kako se najdivniji život odvija negdje drugdje. Ne kod nas, ne u vašem šugavom stanu u kojem je za dobru sliku na Instagramu dovoljno cool samo jedan kutić, ako od susjede posudiš zgodnu biljku i staviš onaj jedan usamljeni ukrasni jastučić i skupu šalicu kave.

Ne kod nas, ne u Hrvatskoj, ne u vašem stanu naslijeđenom od bake ili unajmljenom još u vrijeme studentskih dana, već negdje drugdje, na putovanju do egzotične lokacije, u mondenom restoranu, u popularnom disku, na toj jednoj plaži s tom jednom ljuljačkom s koje skačeš u more. Dom je generaciji Z bio mjesto gdje se odlaže kofer iz kojeg se onda izvlače stvari vrlo polako, jedna po jedna, po potrebi. Znalo mi se dogoditi da pakiram garderobu u neras...