Prijedlog zakona o postupku izvanredne uprave kojeg bi Vlada trebala usvojiti već na sjednici u četvrtak neugodno je iznenadio poduzetničke i pravne krugove. Uz to što stručnjaci koji su ga proučili i s kojima smo razgovarali ističu da se iz nacrta vidi da je brzopleto napisan te da se isprepliće s više zakonskih rješenja, među kojima su i Zakon o državnim službenicima i Zakon o stečaju, njihove glavne zamjerke idu u smjeru: nacrt je protivan Ustavu i otvara vrata tužbama za naknadu štete.
Po mišljenju pravnih stručnjaka te ljudi iz biznisa, odštetne zahtjeve Hrvatskoj moći će ispostaviti ne samo svi vjerovnici, nego i sam vlasnik koji je doveo tvrtku u situaciju da postane rizik za cijeli sustav i koji je zatražio da se na njegovu kompaniju primjeni taj zakon.
Stručnjaci se najviše boje koje će posljedice imati eventualna primjena članka 10 koji, među ostalim, kaže: “štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom izvanrednog povjerenika u povjerenim mu poslovima sukladno ovom zakonu, nadoknađuje Republika Hrvatska”.
Izbjeći plaćanje
Pravni eksperti iščitavaju kako tim člankom Vlada uvlači državu u poziciju da svi strani i domaći vjerovnici odjednom imaju još jednog mogućeg vjerovnika, i to ni manje, ni više nego - državu. Jer, što god izvanredni povjerenik napravi, strani investitori, ali i vlasnik, mogu tvrditi da ih je oštetio i tražiti naknadu štete od države. Po njihovu mišljenju, pametnije i elegantnije rješenje bilo bi da se u postojeći zakonodavni okvir koji uređuje predstečajne nagodbe unese dodatak da se odmah s otvaranjem predstečajne nagodbe razvlasti uprava kako bi se izbjeglo da država plaća tuđe dugove. Također, trebalo bi se, savjetuju oni koji su već doveli nekoliko stranih ulagača u Hrvatsku, precizno definirati u kojim slučajevima Ministarstvo gospodarstva ima interes sudjelovati u predstečajnom postupku.
Time bi se, naglašavaju, eliminirala glavna nelogičnost predstečajnih nagodbi, a koja bi iz ovog zakona sigurno proizašla. Sve što se radi, izvan okvira koji uređuje predstečajne nagodbe i stečajni zakon, koje cijeli svijet razumije, ističu poznavatelji međunarodnog prava, dovodi do direktne opasnosti da u konačnici svi dugovi padnu na leđa poreznih obveznika. Podsjećaju da je Hrvatska potpisnik međunarodnih konvencija o inozemnim ulaganjima i da dosad Hrvatska nije baš dobro prolazila na arbitražama (slučaj Ina).
Kršenje Ustava
Potom, članak 3 koji se odnosi na osobe na koje se primjenjuje prijedlog zakona, po mišljenju nekolicine biznismena, direktno krši Ustav. Tu svoju tvrdnju potkrepljuju tezom da prema članku 49 Ustava “država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu” i “prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom ili drugim pravnim aktom”, dok u nacrtu prijedloga zakona o postupku izvanredne uprave postoje samo dva uvjeta na koga se postupak izvanredne uprave može primijeniti, a to je: da je u prethodnoj kalendarskoj godini zapošljavao prosječno više od osam tisuća radnika i drugi su njegove obveze i njegovih ovisnih društava veće od 7,5 milijardi kuna. Stoga, upozoravaju oni, ako je ovaj prijedlog zakona i napisan samo zbog Agrokora, zbog tako visokih limita, opet je to “čisto pogodovanje”.
Pitanje je - upozoravaju nadalje ljudi iz prakse - tko će uopće podnijeti prijedlog za otvaranje postupka izvanredne uprave. Iz prijedloga proizlazi da je “ovlašten dužnik koji ispunjava uvjete iz Zakona te iznimno vjerovnik koji ima dospjelu tražbinu u iznosu ne manjem od pet posto iznosa iz članka 3”, dakle onaj tko ima tražbinu veću do 350 milijuna kuna. Ako, recimo, Ivica Todorić ne želi pristati na ova pravila igre, u slučaju Agrokora to su još samo dvije banke i eventualno jedan dobavljač, ocjenjuju ljudi upoznati sa situacijom.
Nadležnost suda
Pravne eksperte muči i članak 5 koji propisuje da je u “postupku izvanredne uprave isključivo nadležan Trgovački sud u Zagrebu, neovisno o sjedištu dužnika na koji se ovaj zakon primjenjuje i neovisno o sjedištu njegovih ovisnih društava”. On u kombinaciji s člankom 10 propisuje da je sud taj koji s Ministarstvom gospodarstva imenuje izvanrednog povjerenika. Prema iskustvu onih koji su sudjelovali u više stečajnih postupaka, trgovački sudovi dosta nevoljko reagiraju na podneske i rijetko imenuju privremene upravitelje. Vjeruju da će sad biti još veća napetost kad trebaju naći osobu da vodi koncern sa 40 tisuća zaposlenika. Jer, zakon kaže, “izvanredni povjerenik je dužan nadoknaditi štetu koju u vezi s ovlastima i dužnostima temeljem ovog Zakona namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese Republici Hrvatskoj”. Osim toga, pitaju i gdje će država uopće naći otprilike pedeset iskusnih, visokoobrazovanih menadžera koji će uskočiti u jedan tako velik sustav i odmah početi raditi. Jer, Agrokor nije samo jedna tvrtka, na nju su vezani još deseci tvrtki (čak prema službenoj statistici 61 tvrtka) u kojima bi trebalo uspostaviti novu zapovjednu strukturu.
Pitanje radnika
Usto, brine ih i članak 52 koji kaže “stečajni i predstečajni postupci koji su pokrenuti ili otvoreni protiv dužnika iz članka 3. ovog zakona i njegovih ovisnih društava prekidaju se danom objave odluke o ispunjavanju uvjeta za otvaranje postupaka izvanredne uprave”. Naime, kako ističu ljudi iz prakse, jednom kad se pokrene, stečajni postupak ne može se prekinuti. Takav institut hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje.
Jedna od zamjerki tiče se i radnika. Oni se, kako naglašavaju, samo ovlaš spominju u zakonu koji ukupno ima 53 članka. Za ilustraciju, u članku 16 nacrta kaže se “posebnu skupinu čine radnici”. Stoga stručnjaci zamjeraju onima koji su napisali zakon što nisu bolje proučili Prodijev dekret o Parmalatu i u hrvatsku inačicu propisa uključili više odredbi koje se tiču zaposlenih. Isto tako, primjećuju i da je talijanski zakonodavac vodio više računa o tome da je Parmalat imao razgranato prekogranično poslovno carstvo, a da iz našeg prijedloga nije jasno što će biti s imovinom Agrokora u inozemstvu.